Crna Gora mala zamlja bogate povijesti (2. dio)
07.01.2014.Drugi dio priče o putovanju po Crnoj Gori vodi nas kroz unutrašnjost zemlje od Nikšića na sjeveru do glavnog grada Podgorice na jugu. Preko juga BiH i graničnog prijelaza Klobuk put nas je doveo do drugog najvećeg crnogorskog grada, Nikšića. Poznat po pivu i proizvodnji čelika, te Dvorcu kralja Nikole i najstarijem (rimskom) mostu u Crnoj Gori na prvu zvuči kao veoma zanimljivo mjesto, ali neko veliko uzbuđenje i pretjeranu ljepotu u Nikšiću ipak nismo osjetili ni vidjeli.
Skromnost na svakom koraku, te unatoč lijepom vremenu poprilično prazne gradske ulice su prvo što se primjeti, nekako slično kao i tijekom boravka u Herceg Novom. Čini mi se da je život na sjeveru zemlje bilo u unutrašnjosti ili na moru mnogo sporiji i siromašnije nego na jugu gdje se nalazi glavni grad Podgorica ili sa druge strane najpoznatije ljetovalište Budva. Možda najbolji primjer koji će podržati gore napisano jeste prodavačica u jednom od nikšićkih kioska koju smo upitali ima li u gradu neka suvenirnica, na što se nasmijala i specifičnim naglaskom odgovorila: ''ne znate vi gdje ste došli''.
Na glavnom gradskom trgu ''Slobode'' nalazi se spomenik crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Njegoša na konju. Zbog poplavljenog područja u to doba godine nismo mogli vidjeti Moštanicu, najstariji most u Crnoj Gori koji potječe iz rimskog doba, ali smo na izlasku iz grada posjetili Crkvu Svetog Vasilija Ostroškog. Saborna crkva Sv. Vasilija Ostroškog podignuta je na Petrovoj glavici, u neposrednoj blizini starog hrama Sv. Petra i Pavla i nekropole stećaka. Inače crkva je posvećena sjenima palih junaka Crne Gore i Hercegovine u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka od 1875. do 1880. godine.
Novac za gradnju crkve je dao ruski car Aleksandar III., a radovi na izgradnji crkve su trajali od 1895. do 1899. godine. U unutrašnjosti crkve nalaze se skupocjeni mermerni i ruske ikone, poklon Andrije Singrosa, Grka sa otkaa Hiosa iz 1899. godine. Na bočnim zidovima crkve istaknute su spomenice sa imenima boraca poginulih u oslobodilačkim ratovima. Odmah uz manastir smještena je i ponajljepša građevina u Nikšiću, dvorac kralja Nikole. Podignut 1900. godine u renesansnom stilu, dvorac je više puta bio rekonstruiran, a u njemu se danas nalazi zavičajni muzej i gradska knjižnica.
Manastir Ostrog
Samo 13 kilometara južno od Nikšića visoko iznad puta uklesan u strmoj stjeni smjestio se najpoznatiji crnogorski manastir Ostrog. O ovom sam mjestu prije dolaska čuo mnogo toga lijepoga, pogledao i dokumentarac, ali sve to nije ni blizu samom dolasku i boravku na ovom izuzetnom mjestu. Skretanjem sa glavne ceste čeka Vas oko 8 km malo neugodnije vožnje krivudavom cestom sa samo jednom trakom do donjeg dijela manastira koji je izgrađen 1820. godine., a posvećen je Svetoj Trojici. Nedaleko od donjeg manastira nalazi se i crkva Sv. Đorđa koja je prema predajama izgrađena u doba Nemanjića.
Do gornjeg dijela manastira nas je čekao kraći uspon i šetnja šumskom stazom koja nije nimalo naporna s obzirom šta nas je čekalo na vrhu. Predivno uređeni prilaz manastirima Vavedenja Bogorodice i Svetog krsta ogroman je prostor na koji može stati veliki broj vjernika i posjetitelja. Sa gornjeg manastira se pruža nezaboravan pogleda na cijelu Zetu, ali ipak ono što nas je najviše impresioniralo jesu sami manastiri koji su doslovno uklesani u stjenu. Ne gubeći vrijeme odlučili smo ući u manastir u kojem se nalaze i ostaci njegova zaštitnika Sv. Vasilija poznatog i kao čudotvorca.
Unutrašnjost manastira nije baš velika što je logično pošto je izgradnja i uklesavanje u pećinu na stjeni davne 1665. godine trajalo dugo, te se vjerojatno moralo paziti na svaki detalj kako ne bi došlo do urušavanja. Pojedini dijelovi se obnavljaju i dorađuju ponaviše radi sigurnosti, dok su zidovi ukrašeni slikama pravoslavnih svetaca. Na kraju smo dobili priliku popeti se i na zvonik manastira sa koje se već opisani veličanstveni pogled još bolje vidi.
Cjelokupni dojam o Ostrogu je kao da ste na lokaciji nekog povijesnog filma u kojem još nedostaju samo kraljevi i konjanici. Uz osjećaj mira i apsolutne tišine, te uživanje u prirodi Ostrog nikoga neće ostaviti ravnodušnim, nebitno radi li se o vjerniku ili avanturisti.
Podgorica istinski centar zemlje
Priču od Podgoricu ću početi sa divljenjem, jer je to zasigurno jedna od najljepših metropola ne samo na Balkanu nego i u Europi. Poslije ću opisati i detaljnije zašto, ali mišljenja sam da ovaj grad avanturisti i putnici nisu u potpunosti otkrili. Dolazak u Podgoricu, glavni i po broju stanovnika (oko 155 tisuča) najveći grad u Crnoj Gori potvrdio je moje toliko puta ponovljeno mišljenje da je jug Crne Gore totalno drugi svijet za njezin sjever, iako je razlika u kilometraži jako mala.
Podgorica je stvarno lijep grad i po svemu centar Crne Gore. Naš prvi susret sa znamenitostima u Podgorici bio je ogromni spomenik Sv. Petru Cetinjskom, od kojeg smo krenuli u obilazak grada. Nedaleko od spomenika naišli smo na predivnu Sabornu crkvu Vaskrsenja Hristovog koja je u to vrijeme bila u fazi obnove i cijela njezina okolina je izgledala kao veliko gradilište. Saborna crkva u Podgorici je središnja crkva Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve, a građevina je relativno mlada, jer je izgradnja počela 1993. godine, te je uz mnoge pauze u gradnji 1999. konačno dovršena postavljanjem križa na središnjoj kupoli.
Tradicija gradnje povijesnih spomenika koja povezuje gotovo sve gradove u Crnoj Gori je naravno Kralj Nikola I čiji je spomenik nezaobilazan i u Podgorici. Glavni grad Crne Gore uz povijesne spomenike Kneževine i Kraljevine Crne Gore dom je i dom jednom od najljepših sačuvanih primjera islamske arhitekture u ovoj zemlji. Sahat kula Adži Paše Osmanagića izgrađena je 1667. godine, a simbol je Stare Varoši koja zapravo predstavlja dio užeg centra grada.
Na putu od Sahat kule do nešto novije, ali iz svakog kuta grada primjetne znamenitosti, Milenijskog mosta smo se zaputili preko glavnog gradskog trga. Trg Republike je veliki otvoreni prostor sa dvije fontane, popločan crvenim kamenim pločama, na kojem se tijekom dana opušta domaće stanovništvo. Od trga do mosta nam je nezaobilazna lokacija bio gradski stadion na kojem igra FK Budućnost, nekada zapaženi športski kolektiv bivše Jugoslavije, kada je i sama Podgorica nosila ime Titograd po Josipu Brozu Titu.
Prelazak preko rijeke Morače iz jednog dijela Podgorice u drugi smo obavili preko već spomenutog Milenijskog mosta, koje je uistinu moderno, veliko i upečatljivo zdanje. Most vrijedan 7 milijuna eura otvoren je 13. srpnja 2005., na dan Crne Gore. Dug je 140 metara, piloni su visoki 57 m iznad ceste dok dvanaest kablova drži kolnik, a dvadeset četiri su vezana za protuuteg. Most je nešto na što se na Balkanu ne nailazi baš često! Podgorica je sve ono što od jednog glavnog grada možete očekivati, moderna metropola, sa mnogo kulturnih i povijesnih spomenika iako ako baš želite imati sve sadržaje morate imati i suvenirnicu koju nigdje nismo uspjeli naći, a i lokalno stanovništvo se čudilo zašto takvo što uopće tražimo.
U Cetinju, prijestolnici Crne Gore
Svoj put po unutrašnjošću Crne Gore smo zavšili u prijestolnici Cetinju. Gradić sa 18 tisuća stanovnika više puta u povijeti je bio glavni grad Crne Gore, a danas nosi titulu duhovne i kulturne prijestolnice države. Svoju titulu Cetinje može najviše zahvaliti tadašnjem knezu, a kasnije i kralju Nikoli I Petroviću. 1864. godine Cetinje dobija prvi moderni hotel, a gradi se i više javnih objekata poput novog kneževog dvora. Ovaj crnogorski grad smo za razliku od ostalih obilazili u večernjim satima, te smo se u njegovim ljepotama uživali pod sjajem reflektora.
Cetinje kao mali grad stvarno ima što za ponuditi svakom turistu. Svakako nezaobilazna je Njegoševa rezidencija, danas poznata kao Biljarda, koja se nalazi prekoputa Cetinjskog manastira. Izgrađena je 1838. godine, a pogađate najveći doprinos gradnji je dala Rusija. Zgrada je kroz povijest služila kao rezidencija knezovima, štamparija, gimnazija, ministarstvo, a između dva svjetska rata je služila i kao vojna ustanova.
Kao što sam spomenuo odmah preko puta Biljarda se nalazi manastir rođenja Bogorodice koji je imao burnu prošlost. izgrađen davne 1484. godine od strane Gospodara Crne Gore Ivana Crnojevića manastir 1692. ruše Turci. Manastir obnavlja Danilo Petrović, i u njega ugrađuje kamen od porušenog manastira, kao i grb obitelji Petrović. Nova tragedija manastir pogađa 1714. kada je spaljen, da bi ga ponovno potpuno obnovili 1743. godine. Inače u manastiru su smješteni ostaci Svetog Petra Cetinjskog, utemeljitelja crnogorske države.
Nedaleko od manastira na Dvorskom trgu i jezgri starog Cetinja nalazi se Dvor kralja Nikole I, koji od 1926. godine postaje Državni muzej Crne Gore. Sa druge strane ulice izvan stare jezgre naišli smo na zgradu Zetskog doma tj. cetinjskog kazališta iz 1892. godine. Za kraj sam ostavio zgradu Vladinog Doma koja je poznata kao i crnogorski Parlament. Zgrada je rađena za potrebe Narodne skupštine i smještaj državnog aparata, a 1910. kada je izgrađena bila je najveća građevina u Crnoj Gori. Moram priznati da mi se Cetinje jako dopalo, te sa pravom zaslužuje titulu crnogorske prijestolnice. Nadam se da ću u budućnosti imati priliku da ga posjetim pod dnevnim svjetlom.
Na kraju nekoliko riječi o ukupnom dojmu naših putovanja po Crnoj Gori. Naravno da Herceg Novi, Kotor, Budva, Nikšić, Ostrog, Podgorica i Cetinje nisu cijela Crna Gora, ali sigurno jesu glavnina područja u kojem živi većina stanovništva i gdje su smještene sve važne institucije i najznačajniji povijesti i kulturni spomenici Crne Gore. Kada bi davao mišljenje koji mi se dio puta više svidio to bi sigurno bio ovaj unutrašnji, no mjesto koje bi prije svega ponovno posjetio nije u unutrašnjosti, nego na obali. Ono je grad Kotor i njega stavljam na vrh liste stvari koje trebate vidjeti u Crnoj Gori. U jednom od sljedećih tekstova ću napraviti rezime i sastaviti listu top stvari koje ne smijete propustiti u Crnoj Gori!
p.s. ne bi bio red posjetiti Crnu Goru, a ne spomenuti barem jednu anegdotu o crnogorcima i njihovoj lijenosti, pa evo: Pitali Crnogorca što radi, a on odgovara: – Ništa, a i nemam kad.
With: Josipa M., 17.03.2013
komentiraj (0) * ispiši * #
