Marketing
Put kroz Dalmaciju (Part 1) od Dubrovnika do Stona
Svi koji će na prvu za ovu priču reći šta pišeš o nečemu gdje smo svi bar jedanput bili i znamo sve upozorenje! Možda se jeste išli kupati, ali neke stvari možda niste vidjeli ili istražili tako da se ovaj putopis odnosi upravo na te stvari i mjesta. Namjerno sam sa pričom o Dalmaciji krenuo sa juga jer je nekako ovaj dio Hrvatske u mnogim stvarima veoma često zapostavljen. Da nije Dubrovnika koji je po turizmu vjerojatno najjači grad u Dalmaciji pa možda i u cijeloj zemlji o najjužnijim dijelovima Hrvatske nitko ne bi ni pričao. Ovako južnjaci imaju jak adut i bogatu povijest upravo u Dubrovniku, ali i u drugim manje poznatim mjestima koja vrijedi istražiti.
Kao što sam spomenuo Dubrovnik danas biser hrvatskog turizma čiji se stari grad nalazi na UNESCO listi zaštićenih spomenika od 1979 godine ima bogatu i slavnu povijest upravo zbog činjenice da je ovo malo područje nekada bilo i Republika. Naime Dubrovačka Republika koja je uspostavljena 1358. godine bila je snažan trgovački i pomorski faktor na Jadranu, te je odolijevala silama poput Otomanskog carstva i Venecije. Dubrovnik je od samih početaka bio dijelom raznih carstava poput Bizanta i Venecije, ali je svoj najsjajniji period imao u doba svoje Republike kada je osim teritorija imao i svoju vlastitu valutu.
O ljepotama grada onima koji su posjetili Dubrovnik suvišno je pričati, međutim za one koji će ga tek posjetiti slijedi pregled stvari koje ne smiju preskočiti.
Svoju specifičnost nad svim ostalim gradovima i mjestima Dubrovnik ima upravo u zidinama kojima je opasan sa svih strana. Zidine su građene od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane. Duge su 1940 metra, a visoke do 25 metara, prema kopnu debljine 4-6 metara. Zidine krase i kule koje su svojevremeno služile za osmatranje eventualnih napada sa mora ali i kopna. Gradske zidine se sastoje od od pet kula (Minčeta, Bokar, Sv. Ivan, Revelin i Lovrijenac), te pet gradskih vrata (Vrata od Ploča, Pila, Buže, Ribarnice, Ponte). Dubrovnik je danas mjesto koje posjećuju milijuni turista iz cijeloga svijeta, pa su sukladno tome i cijene poprilično visoke. Na primjer ulazak na zidine ćete ukoliko ste odrasla osoba i niste student platiti 100 kuna što je iskreno poprilično visoka cijena.
Ono što Dubrovnik krije unutar svojih zidina se slobodno može usporediti sa jednom Venecijom. Na svakom koraku će Vas dočekati neka znamenitost, spomenik, crkva ili trg koji otkriva dio povijesti Dubrovnika. Glavni gradski trg Stradun je sigurno žila kucavica Dubrovnika i mjesto gdje se održavaju sve glavne manifestacije u gradu. Duž Straduna se nalaza je neki od glavnih spomenika Dubrovnika, te kao i u svakom turističkom gradu mnoštvo kafića, restorana i suvenirnica.
Ako grad krenete obilaziti od južnog dijela Straduna na početku će Vas dočekati crkva sv. Vlaha inače zaštitnika grada. Crkva je sagrađena po nacrtima venecijanskog graditelja Marina Gropelli 1715. godine na mjestu stare romaničke crkve posvećene istom svecu. Na glavnom oltaru crkve čuva se vrijedni gotički kip sv. Vlaha od pozlaćena srebra iz XV. stoljeća, rad dubrovačke zlatarske škole. Crkva sv. Vlaha čiji kip u ruci drži maketu crkve smještena je u središtu stare gradske jezgre u blizini Orlandovog stupa.
Stup sa likom legendardnog viteza Orlanda služio je kao mjesto na kojem su glasnici za vrijeme Republike čitali obavijesti. Krećući se Stradunom prema sjevernom dijelu uz već navedene kafiće, restorane i suvenirnice primjetiti ćete jedinstvenu arhitekturu kamenih zgrada koje su sve izgrađene jednako, bez velikih odstupanja i razlika. Na sjevernom dijelu će Vas dočekati najpoznatija fontana u gradu, Onofrijeva fontana, koja je dobila ime po graditelju dubrovačkog vodovoda iz 15.st. dugog 11.7 km kojim je iz zaleđa Dubrovnika iz mjesta Šumet voda dovedena u kameni grad. Onofrio della Cava gradi dvije fontane, a ona manja smještena je u blizini gradskog zvonika koja turistima dobro dođe za rashlađivanje tijekom vrućih ljetnih dana.
Preko puta fontane se nalazi mala ali za dubrovčane veoma značajna crkvica Sv. Spasa. Naime 1520. godine Dubrovnik je pogodio veliki potres koji je razrušio dobar dio grada. Priča kaže kako su dubrovčani taj dan mislili kako će se Srđ srušiti na grad. Na kraju se to nije dogodilo a dubrovčani su u znak zahvalnosti izgradili crkvu Sv. Spasa koja je naziv dobila po blagdanu Spasova ili Uzašašća koje se u Dubrovniku i danas slavi. Toranj visok 31 metar koji se uzdiže visoko iznad ostalih građevina na Stradunu je gradski zvonik sa satom koji je izgrađen 1444. godine. Svaki sat Stradunom odzvanjaju zvona sa tornja udarcima broja sati.
Ukoliko iz zidina Dubrovnika izađete kroz Vrata od Pila dočekati će vas veliki kameni most ispod kojega se nalazi park, te pristup maloj plažici tik uz gradske zidine sa koje se pruža pogled na kulu Lovrijenac koja stoji izdvojena od grada na hridi. Kula je povezana sa mnogim legendama, a najpoznatija je ona o njenom nastanku u 11 stoljeću kada su dubrovčani nadmudrili Veneciju. Doznavši za plan Venecije da na hridi pored grada izgradi tvrđavu sa koje će nadgledati i držati grad blokiran dubrovčani su u samo tri mjeseca na istoj hridi sagradili današnju kulu koja je dočekala venecijance koji su sa brodovima punim materijala za izgradnju trvđave stigli u Dubrovnik.
Vratite li se unutar zidina čeka Vas ostatak tragova Dubrovačke Republike koji se nalaze iza Straduna. Iza crkve Sv. Vlaha smještena je i stolna crkva Marijina Uznesenja koja sa svojom kupolim dominira prostorom. Crkva je izgrađena u 18.st na mjestu gdje je stajala romanistička katedrala. Ukrašena plavom kupolom i okružena kipovima svetaca koji sa balkona ''promatraju'' prolaznike crkva je povezana i sa legendom Rikarda Lavljeg srca koji je navodno preživio brodolom u blizini Dubrovnika te je za zavjet sebi dao izgraditi veliku crkvu i Dubrovniku darovao veliku količinu zlatnih dukata za izgradnju dubrovačke katedrale.
Nezaobilazno mjesto posjete smješteno između crkve sv. Vlaha i katedrale je i Knežev dvor, palača u kojoj je svoj mandat odrađivao svaki izabrani knez koji je imao jednomjesečni mandat upravljanja Republikom. Unutar palače je bio smješten knežev ured i stan u kojem je boravio. Također unutar palače je bila smještena i oružarnica koja je u više navrata Knežev dvor zbog eksplozija umalo koštala totalnog uništenja. Palača je svoj izvorni izgled i namjeni zadržala sve do 1808 godine kada Francuzi ukidaju Dubrovačku Republiku. Ukoliko Vam ostane vremena za razgledavanje svakako se prošetajte do širokog barokonog stepeništva koje vodi do jedne od najljepših baroknih građevina u Dubrovniku Isusovačke crkve Jezuita.
U svojem rezimeu Dubrovnika nisam naveo muzeje i poznati akvarij, te brdo Srđ koji će se naći na rasporedu moga obilaska prilikom sljedeće posjete Dubrovniku kojeg koliko god puta posjetili otkrijete nešto novo, nešto drugačije i to je zapravo čar ovoga grada koji u tako malo prostora nudi toliko toga za vidjeti.
Ston
Šezdesetak kilometara sjeverno od Dubrovnika na poluotoku Pelješcu smjestio se Ston gradić sa nešto više od dvije tisuće stanovnika koji je poznat po svojim impozantnim zidinama i solani. Naime kada bi Vam netko pričao o Stonu vjerojatno ne biste mogli steći potpunu sliku veličine njegovih zidina dok ih ne bi posjetili sami. Kada je Dubrovačka Republika postala vlasnikom Pelješkog poluotoka odmah je krenula i u projekat zaštite toga područja prije svega zbog uzgojilišta školjaka i solane koja je Republici donosila značajna financijska sredstva.
Stonske zidine koje se pružaju od Stona do malog Stona duge su 5,5 kilometara i među najvećim su fortifikacijskim građevinama takve vrste u Europi. Masivne zidine koje su tijekom potresa 1667. godine ostali bez jednog dijela zidina sastoje se od 10 okruglih i 31 četvrtastom kulom te 6 polukružnih bastiona. Cijena ulaza na Stonske zidine koje naravno nisu toliko posjećene kao dubrovačke koštati će vas 40 kuna što je dobra cijena za predivan pogled i dužinu staze u kojoj možete uživati.
Osim zidina u Stonu možete posjetiti i dvije veoma stare i značajne crkve. Crkva sv. Vlaha koja je izgrađena 1342 godine smještena je u blizini centra Stona, a kroz povijest i nije imala baš mnogo sreće. Naime prvi puta se urušila za vrijeme velikog potresa 1667 godine, poslije potresa je obnovljena, da bi ponovno 1850 godine porušio potres iza kojega je obnovljena 1870 godine. Posljednji u nizu, potres iz 1996 godine ponovno je oštetio crkvu koja do danas nije potpuno obnovljena. Također ukoliko posjetite Ston nemojte propustit obići i malu starohrvatsku crkvicu Sv. Mihajla koja je popularna najviše po svojim freskama, na kojima je među ostalim prikazan i lik okrunjena vladara s modelom crkvice u ruci. Crkvica Sv. Mihajla je dimenzijalno jako mali objekat dužine 4,5 metra i širine 2,5 metra.
Dubrovnikom i Stonom bi zaključio ovaj južni tj. započeo svoj prvi dio priče o Dalmaciji, dok već za drugi dio najavljujem nešto gušće naseljeno i povijesno jednako značajno područje srednje Dalmacije u kojoj ću pisati o Makarskoj rivijeri, Splitu, Saloni, Klisu i Trogiru.
Post je objavljen 04.05.2014. u 17:32 sati.