|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...
ANA
ARAGORN
BESTIARIUS
DAMIEN
DIABOLUS
KRAVEN
LUCIAN
LUIS
MAJANDRA
MARCUS
MARTINA
MICHAEL
SELENE
VICTOR
XAVIER
HUNTER
GONE WITH THE SIN
Gone with the sin
I love your skin
Oh… so white
I love your touch
Cold as ice
And I love every single tear
You cry
I just love the way you are losing
Your life
My baby, how beautiful you are
My, darling completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
I adore the despair
In your eyes
I worship your lips once
Red as wine
I crave for your scent
Sending shivers
Down by spine
I just love the way you are
Running out of life
My baby, how beautiful you are
My darling, completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
Teich
Ana-moja najveća vampirusha
Naša mala, ali opaka Lanica
Barby...hehe...Barbara-izvuci me iz nemogućih situacija
Žanica
Mi-mi...hehe
Ako želiš bit besmrtan-ovdje sam
Još jedan ljubitelj vampira
Marta :)
I want your soul...
Tina :)
We have been blessed with the scent of decay,
We crave for crimson blood,
We have been praised by the dead of night,
So spread your delicate black wings,
Feel free, take flight.
When all our souls entwined as one,
Don’t ever feel alone,
When all of our deadly kind unite together,
We will walk the dusty path of faith,
Soft steps, like a drifting feather.
Leaving the trial of human essence,
In our recurring destiny to battle,
Leaving the shattered life force within,
Losing to the vampirism drive,
Our real self dies, to our satanic sin.
Transforming into insanity’s child,
Living in despair,
Transforming into beautiful creatures,
Drinking the vital fluid of countless beings,
To satisfy our hideous features.
Our sharp haemic fangs of doom,
Sink into your soul,
Cleansing your body from red liquid circulation,
You fell peacefully to the ground,
Awake after the deep slumber, join our federation…
Ležim u sobi i razmišljam...Victor...Moj stvoritelj,moj Gospodar...nema ga...Victora više nema.
Sjećam se njegova tužnog pogleda i njegovih zadnjih riječi...
"Ujedini nas..."
Šta bi to trebalo značit? Koga da ujedinim?
Kako me mogao ostaviti? Znao je da nisam spremna da vodim ovo leglo.
Zašto me je morao pratiti? Da je ostao u skrovištu ovo se ne bi dogodilo.
Victor bi još bio živ...
Ali nije samo Victor kriv. Victor nije uopće kriv.
Ja sam kriva...
Ali i on je kriv... Damien je kriv...
Lovac na vampire. Lovac koji je pokušavao ubit Victora godinama. Ali bezuspješno.
Sve do sada..sve do danas...
Ali Damien nije bilo tko. On je moj dečko...ili je bar to prije bio.
Victor mi je često govorio o njemu,ali nikada si nisam mogla priznati koliko je sličnosti bilo između Njega i Damiena.
Previše sličnosti.
Možda se baš zbog toga nisam mogla pomiriti s tim da je ovo stvarnost.
Victor je mrtav. Damien je lovac na vampire.
Mi...vampiri su izgubili svog vođu,svog stvoritelja,svog Gospodara...
Nikada si neću oprostiti to što sam se išla nać sa Damienom.
Sjećam se Victorovih riječi. Sjećam se da je osjećao da će se nešto loše dogoditi...i sada se dogodilo...
Vampiri su ostali bez vođe,a kad lycani to saznaju krenut će u napad...u napad koji bi mogao završiti ovaj rat...
U napad koji bi mogao uništiti ovo leglo vampira...
Šta da radim?! Kome da se sada obratim kada nema Victora?!
Na pamet mi pada jedna ideja...ali ne...ne mogu ga još probuditi...još nije vrijeme...i ne znam šta bi Victor mislio o toj ideji...
Začujem smijeh. Majandrin smijeh.
I nečiji glas. Muški glas.
Zasigurno si je dovela još jednu žrtvu s kojom će se igrat kao sa svojom igračkom,a potom ju baciti...
Onako krvavu,iscrpljenu,s tupim pogledom u prazno...
Krenem u smjeru odakle je dopirao smijeh.
Ugledam Majandru u zagrljaju nekog muškarca.
Bio je sav u crnom,visok oko 185 cm. Kosa mu je bila crna,duga i valovita. Na njoj su se isticali crveni pramenovi.
Crveni kao krv...
Okrenuo se i pogledao me. Njegove oči bile su posebne. Svjetlo plave..onako duboke...kao i Victorove oči...
Prva šta bi svatko zamijetio na njemu bio je njegov osmijeh i bijeli zubi. Bijeli kao biseri.
Smiješio mi se i promatrao me.
Njegova put bila je tako blijeda...
Kao u vampira;kao da je jedan od nas...
*Ej Selene! Ovo je Aragorn.-govori mi bez imalo srama
Pogledam ga još jednom,a on mi se ponovno nasmiješi i pruži mi ruku.
Odbijem ga pozdraviti. Samo hladno prođem pored njega.
*Majandra;nije vrijeme za nove igračke. Ubij ga i dođi k meni u sobu.
Moramo razgovarati;dogodilo se nešto ozbiljno.-govorim joj
*Ali Selene...On nije jedna od mojih igračaka. On je jedan od nas.-govori mi uplašeno
*A da? Iz kojeg je on to legla?-pitam ju ljutito
*Iz našeg. Ja sam ga pretvorila u vampira.-govori mi sve tiše
*Molim?! Pa kako se usuđuješ napraviti tako nešto bez moje dozvole?! Pa znaš i sama da još nemaš dovoljno iskustva za to!!!-vičem
*Ali Selene...Stvarno mi se sviđa i jednostavno sam ga morala pretvorit u vampira...
Pio je moju krv,a večeras se spremamo u njegov prvi lov...-pokušava se izvući objašnjavajući mi
*Ne idete vi nigdje.-govorim joj hladno
*Ali...
*Nema ali!!! Victor je mrtav,a ti bi u lov sa ovim svojim derištem!!!-govorim joj ljutito
*On nije derište!!!-brani ga
*Ma vidi ti nju...Braniš svog učenika,ha? A još si i sama jedan!!! Više ti je stalo do njega nego do Victora?!?!
*Pa je!!! Victor mi nije bio ništa!!! Ama baš ništa!!! Prvi vampir i to je to!!!-govori mi ljutito i bez srama
*Kako se usuđuješ?! On je bio tvoj Gospodar!!! Jedan od tvojih stvoritelja!!! On je bio tvoj vođa,a ti tako vrijeđaš njegovo ime!!!
Pa tko ti daje pravo?! Povuci sve šta si rekla o njemu!!!
*Nikada!
*Van onda! Gubi se van! Ovdje više nisi dobrodošla! Ni ti ni tvoja igračka! Izopčena si iz ovog legla!
*Pa zbogom onda Selene...Ili da bolje kažem Gospodarice?!-govori i odlazi
Da li sam mrtva?
Ležim na podu i otvaram oči.
Ne krvarim...
Pogledam oko sebe i ugledam prizor koji si nikada ne bi mogla sama predočiti...
Tek sada vidim kako su slični...
Kako li sam samo bila slijepa...
ON je lovac.ON je Damien...
Gledam borbu između lovca i vampira...
Gledam borbu između Damiena i Victora...
Nemoguće...
Victor me je cijelo vrijeme bio pratio!!!
Ali zašto?!
Pa zar nema povjerenja u mene?!?!
Ali da me nije pratio...sad bi bila mrtva!!!
Pokušavam se podići s poda da pomognem Victoru,ali bezuspješno...
Duboka rana u mojoj nozi ne dopušta mi to.
Posežem za pištoljem,ali...nema ga.
Gledam oko sebe ne bi li ga negdje ugledala...
Eno ga!!!
Zataknut je u Damienove hlače.
Sranje!
Ustajem usprkos užasnim bolovima...
Širim krila i idem prema Damienu...
Bacam se na njega i pokušavam ga ugrist.
Ali u samo jednom zamahu njegove ruke opet sam na podu.
Tako sam slaba...
Mrak...oko mene je mrak...
Pokušavam ostati budna,ali oči mi se sklapaju same od sebe...
Padam...tonem...u tamu...
*Ne!!! Selene!!!
Budi me očajan Victorov glas.
Pogledam oko sebe i ugledam najužasniji prizor za mene.
Victor leži na podu.
Damien je iznad njega i sprema se zabiti mu kolac u srce.
*Ne!!! Victor!!!
Poletim prema njemu u nadi da ću ga spasiti...
Ali prekasno...
Damien zamahuje i snažno zabija kolac u Victorovo srce...
Jedino šta sam čula bio je Victorov krik...
Krik tuge i bola...
Primam Damiena i zamahujem ga u drvo...
On pada na pod...
Trčim prema Victorovom beživotnom tijelu...
*Victor! Victor! Molim te oprosti mi! Oprosti mi molim te! Victore reci mi nešto! Reci mi!-vičem i udaram njegovo tijelo
Najednom osjetim slabašan stisak na svojoj ruci...
Pogledam u njegovo blijedo lice,u njegove plave oči,u njegove crvene usne,u njegove bijele očnjake...
Očnjake koji su mi podarili besmrtnost...
A kako mu ja uzvraćam...?
Nešto mi želi reći...
*Selene! Ujedini nas!-govori mi,sklapa oči...
Jedino šta mi je ostalo na rukama bio je Victorov prah...
Prah mog Stvoritelja...
Sjedim i plačem...
Kako li ću sada ikome u leglu pogledati u oči i reći im da je Victor mrtav?!?!
Kako?!?!
I što je najgore ja sam kriva za to!!!
Samo JA!!!
Dižem se s poda...
Pogledam prama Damienovom tijelu...
Nisam imala niti snage niti vilje da pijem...
Širim krila i bježim od ovog mjesta gdje je prolivena Victorova krv...
Postoji vjerovanje da se vonj prolivene krvi može na nekom mjestu zadržati godinama.
Navodno se upije u tlo,te ga polako upije isprepleteno korijenje,tako da s vremenom,sve što tamo raste,od najsitnijeg korijenja do najvišeg stabla,postaje svjedokom pokolja...
Bježim u sklonište...
Bježim s mirisom krivnje...
Ponoć je...
Kao što smo se i dogovorili;bio je u parku i čekao me.
Spustim se na zemlju i sklopim krila.
Nisam odmah htjela ić prema njemu.
Htjela sam ga promatrati...
Gledati ga kako me nestrpljivo i s čežnjom čeka...
Idem prema njemu. Čuo me.
*Petra!-doziva me
No ja se ne odazivam. Ja više nisam nikakva Petra.
Dolazim do njega i promatram ga.
Valjda je očekivao da ću nešto reći...ali ja šutim.
Šuti i on.
Promatramo jedno drugoga.
Lovac i lovina;to smo sad mi.
Pokušavam mu ući u misli,ali ne dopušta mi...
Ne razumijem...
Zrači nekakvom snagom...nekakvom moći...
Ne mogu to objasniti...
Približava mi se...padam u njegov topli zagrljaj...
Naslanjam se na njegova prsa i osluškujem...
Osluškujem ono šta ne mogu čuti na svojim prsima...
Osluškujem otkucaje njegovog srca...
*Zaboravila sam kako si topao...-govorim mu kroz suze
Ja plačem...Krvave suze polako mi se spuštaju niz obraze prema usnama...
Suze prokletih...Suze onih koji nemaju osjećaje...
Pa zašto onda plačem?! Pa upravo zbog toga...
Zbog toga šta sam sada u zagrljaju dečka koji me beskrajno voli,a ja mu tu ljubav ne mogu uzvratiti...
*Ej ljubavi,šta ti je? Šta si tako tiha?-pita me i podiže mi glavu
Brzo brišem krvave suze...
*Ma nije mi ništa. Samo si mi jako nedostajao.-lažem mu
*Poljubi me.-govori mi
Prislanjam svoje usne njegovim...Osjećam njegov topao dah na svom licu.
Drhtim...Da li od straha ili od nečeg drugog;ne znam ni sama.
Ljubim ga...
Napokon mi dopušta da uđem u njegove misli,u njegova sjećanja...
Gledam i vidim sve naše zajedničke trenutke...Kako li smo samo bili sretni...
*"Ma prestani Selene!"-govorim sama sebi
"Ti više nikada nećeš znati šta je sreća,pa zašto bi i on znao?"
"Pretvori ga u vampira. Tako ćete barem biti zajedno."-nešto u meni govori mi
Ljubim njegove tople usne. Tople od ljubavi prema meni.
Spuštam se prema vratu.
Ljubim njegov topli vrat. Topao od krvi koja je u njemu.
Krv...Njezin okus...Moram ju okusiti;moram okusiti njegovu krv...
Moram...
Otvaram usta s namjerom da zarijem očnjake u njegov vrat...
Probijam mu očnjacima kožu...
Osjećam glavnu venu i krv kako kola u njoj...
A zatim me njegova snažna ruka odgurne daleko od sebe.
Dižem se s poda. Spremna za novi napad. Sada mu bez imalo straha pokazujem očnjake. Krećem ponovno prema njemu.
*"Ovaj put ćeš bit moj."-govorim u sebi
U jednom skoku bila sam na njemu.
Ležao je na podu;onako namoćan...
Grizem ga ponovno...ali osjećam kako me nešto užasno peče...
Pogledam i vidim svetu vodicu u njegovoj ruci...
Pokušavam pobjeći,ali bezuspješno...
Sada ja ležim na podu;potpuno nemoćna.
Gleda me i drži kolac iznad mog srca...
*Ne možeš me ubiti ni da hoćeš.-govorim mu sa sigurnošću
*Toliko si sigurna? Zašto?-pita me
Jer me beskrajno voliš. Ne bi mogao podnijeti to da me nema...Da me nema zbog tebe...-govorim mu i smješkam se
*Već sam podnio to da si vampir. Mogu i to da te nema.-govori mi i zamahuje kolcem...
Kaže se da u svakoj legendi ima bar malo istine,te da se iz skupljenih legendi većeg broja naroda mogu izvući one pojedinosti koje su nastale iz istine. Da li bi nas to trebalo nagnati da se zapitamo da li vampiri zaista postoje (ako već ne vjerujemo u to) ,te da li su legende zasnovane na predajama koje su rođene iz stvarnih činjenica...? Razmislite o tome kada ćete sljedeći put šetati sami u mračnom,hladnom parku...Ja nisam razmišljala pa pogledajte šta mi se dogodilo...
Dolazim u sklonište sva ljuta,zbunjena i umorna.
*Gdje je Majandra?!-vičem na sve oko sebe
*Tu sam!-odgovara i trči prema meni
*Šta se dogodilo? Jesi ga ubila?-pita me uplašeno
*Pa...nakon dugo borbe...jesam.-odgovaram
*Krvariš! Ranio te!-govori mi
*Ma bit ću ja dobro.-odgovaram joj
*Gdje je Victor?! Trebam ga! Odmah!-povisujem ton glasa
*Malecka,pa šta je? Šta je tako hitno?-pita me smireno
*Moramo razgovarat! Odmah! Na samo!-govorim mu
Odlazimo u sobu...Zaključavam vrata...
*Želim jebenu istinu!-vičem na njega
*Kakvu istinu?-pita me pomalo uplašeno
*O vukodlacima...Jedan me napao i napravio mi ovo.-govorim mu i pokazujem duboku ranu na ruci
*Pa šta nisi pucala u njega?-pita me pomalo sarkastično
*Jesam! I sada leži na krovu neke zgrade. Ali on je čovjek...Nakon što je pao mrtav,pretvorio se u čovjeka. Kako to?!-pitam ga ljutito
*I vukodlaci su prije pretvorbe obični ljudi. Baš kao ti ili ja...-odgovara mi zagonetno
*Ali ja želim cijelu istinu o njima. Molim te reci mi. Moram znati.-govorim mu
*U redu...
*Još davno jedan čovjek je imao dva sina koja su bila u jako dobrim odnosima. Bili su jednostavno nerazdvojivi... A taj njihov otac je bio prvi besmrtni čovjek. Nakon nekog vremena sinovi su se posvađali s ocem i svatko je otišao svojim putem ne znajući da njihovim venama teče besmrtna krv. Neznajući da su besmrtni suočavali su se sa raznim neprilikama,te je u jednoj njihovoj borbi jednog sina-mene ugrizao šišmiš,te sam ja postao prvi vampit i tada jedini na svijetu. Ali i mom bratu-Lucianu dogodilo se nešto slično,samo što je njega ugrizao vuk te je on postao prvi živući lycan ili vukodlak. Baš zbog tih suprotnosti odvojili smo se jedan od drugig. Iako to još nismo željeli,po naravi smo se morali mrziti oz najmanjeg kutka duše. I tako počinje priča o lycanima i vampirima. Pošto smo se razišli Lucian je stvarao svoju prvu vojsku u nadi da će poraziti mene. No tada nije znao da se mora hraniti ljudskim mesom,ali kada je saznao za čime žudi...nije mogao odoljeti. Tako dolazimo do toga kako nastaju lycani. Dovoljan je samo jedan tračak Mjeseca da postaneš besmrtan u žudnji za mesom i ubijanjem vampira. Mogu kontrolirati svoj izgled,dakle kao i mi kada hoće izgledati kao krvoločni vukovi koji jedva čekaju da okuse krv u svojim ustima,a u drugom trenutku mogu izgledati kao sasvim normalni ljudi...
*Znači to je cijela istina? A povod? Koji je bio povod vašeg rata?-pitam ga zamišljeno
*Dok sam još bio smrtnik,ili dok sam barem mislio da sam jedan od njih,imao sam obitelj. Ženu i dijete. Kada je moj brat-Lucian otkrio svoje moći i neopisivu mržnju prema meni;odlučio me slomiti...Elizabeth je ubio. Nikada neću zaboraviti šta je ta životinja napravila od nje. Našao sam ju kako leži na podu... Utroba joj je bila raskomadana i napola pojedena. Jedino je njeno lice ostalo netaknuto... U njenim praznim očima vidio se samo strah. Ali to nije sve... Mog sina Lucasa pretvorio je u jedne od njih. Pretvorio ga je u lycana. I time me je slomio. Potpuno...Iako tada nisam imao osjećaja;odlučio sam mu se osvetiti u sjećanju na moj prošli život. U sjećanje na Elizabeth i Lucasa...I tako je počeo ovaj rat...-govori mi,a krvave suze mu se spuštaju niz lice
*Ne znam što bi rekla Victore. Stvarno mi je žao.-govorim mu iskreno
*Ma pusti... Bilo pa prošlo,zar ne?-pita me kroz lažni smješak
*Znaš,kada sams e vraćala u sklonište;jedan mladić me vidio kako letim. Ali bio je nekako...čudan. Sav obučen u crno,čudne svijetle puti...i osjećala sam da nije smrtnik,ili bar ne običan. I njegove oči...bile su tako slične tvojima. Zašto? Da li znaš tko je to?-pitam ga
*A da,znam...Znači srela si ga. Damien-moj lovac. Sigurno si mu zapela za oko... A što se tiče naše sličnosti...s vremenom,kako lovac dugo lovi vampira i kako ga mnogo puta susreće,tako njegove oči počnu sličiti očima vampira kojeg lovi. Čuvaj ga se. Sigurno ćeš ga susretati.-kaže i odlazi,kao i uvijek...
Ležim na krevetu i razmišlam. Razmišlam o nepoznatom dečku koji me promatrao. Bio mu je tako sličan. Tako jebeno sličan. Ali to nije on. To nije mogao biti on... U tom mom razmišljanju prekine me poruka na mobitelu.
*Sigurno se Majandra pita gdje sam tako dugo.-mislim u sebi
Ali ne...poruka je od njega...od mog dečka...on želi da se nađemo...neki čudan osjećaj se javio u meni...osjećaj koji me izazivao da se odem nać s njim...
I da ga pretvorim u vampira...
Evo da se prvo ispričam svima što nisam tako dugo pisala...mali problemi s netom...a sada dobra vijest-ČITAJTE NOVI NASTAVAK MOJE PRIČE I UŽIVAJTE...P.S.OČEKUJEM VAŠE KOMENTARE...KISS SVIM SMRTNICIMA
