dnevnik jedne vampirice...

petak, 14.07.2006.

STVORITELJ

Cijelo sam jutro provela u iščekivanju.Čekala sam i čekala,a nje nigdje.Victor mi je objasnio da će je sada vampirski instinkt dovesti do našeg skloništa jer mora piti krv svog stvoritelja.Mora piti moju krv.Nemirno sam šetala lijevo-desno u nadi da će svakog trenutka doći.Bila sam uvjerena da je nešto krenulo loše,ali pratila sam Victorove upute;tako da to nije bilo moguće.

*Selene!-začujem Victorov glas
Odmah sam otrčala do njega i napokon ju ugledala.
*Sanja!-viknula sam i otrčala joj u zagrljaj

Zagrljaj u kojem nije bilo ni malo ljubavi...
Zagrljaj u kojem nije bilo ni malo osjećaja...
Bila sam tako prazna...
Ali opet;u njenom zagrljaju sam se osjećala sigurnom...

*Što se događa?-upitala me sa prestravljenim izrazom lica kad je ugledala Victora kako si toči čašu krvi

Nakon što sam joj sve ispričala;dala sam joj da pije...moju krv...S nevjericom je uzela moju ruku...i napokon zarila svoje očnjake u nju...isti onaj užitak i ista ona bol koju sam osjetila kad me Victor ugrizao...uživala sam u tome,a vidjelo se da i Sanja uživa...pila je dugo,dugo;možda čak i predugo...Kada sam već počela osjećati bol u ruci,trznula sam se i izvukla ruku iz njezinih očnjaka.Pogledala me,a u njenim sam očima vidjela da želi još...želi još moje krvi...

*Ne!-viknula sam na nju kad je krenula prema mojoj ruci
*Ali zašto?-pitala me,a svježa krv svjetlucala joj je na usnama
*Ne treba ti više!Pila si dovoljno.Navečer idemo u lov pa ćeš pit koliko želiš.-odgovorim joj povisujući ton

*A sada...moramo ti smisliti novo ime...-rekla sam joj zamišljeno
*Majandra.Da,tako ćeš se sada zvati.-kažem joj odlučno
*Hm...Sviđa mi se ime.-odgovori mi
*A sada odi i odmori se.Večer će biti naporna.-kažem joj sa smješkom

|.. take me in your arms, my love .. 12| .. I know you love me .. | #|

utorak, 11.07.2006.

MOJA PRVA ŽRTVA

Dan je brzo prošao i polako se spuštala večer.Iako nam dan ne bi smetao;jer kako Victor kaže:Mi smo jedni od onih koji su otporni na svjetlo;nije me htio odmah izlagati Suncu,jer sam još uvijek malo osjetljiva na svjetlost.Dugo sam pričala s Victorom o svojoj prvoj žrtvi.Čak sam morala i pregovarat s njim...i napokon dopustio mi je.Neznam zašto sam toliko željela da mi ona bude prva žrtva,ali ujedno i prva osoba koju ću pretvorit u vampira...Možda zato što nikako nisam mogla niti htjela zaboraviti to razdoblje svog života...neznam...stvarno...

Točno sam znala gdje ću je naći.Bila je na jednom od onih koncerata koji su se odvijali u Močvari.Prolazila sam kroz gomilu ljudi i tražila je.Pokušala sam osjetit njen miris...miris njene krvi...I napokon,našla sam je;našla sam svoju prvu žrtvu...

*Hej!-došla sam joj i pozdravila je s leđa
*Ej!-pozdravila je i ona mene,sa pomalo prestrašenim izrazom lica
*Pa šta ti tu radiš?-odmah je tražila objašnjenje
*Pa...-oklijevala sam
*Htjela sam doći na koncert,zabavit se,vidjeti tebe i tako...-brzo joj odgovaram
*Aha.Pa mogla si me bar nazvat.Išle bi zajedno.-odgovara sa smješkom na licu

Izgleda da je povjerovala...nisam htjela to napravit,ne njoj.Ali jednostavno sam htjela.Ni sama nisam našla objašnjanje zašto baš ona...

*Ajde odi samnom do WC-a.-govorim joj
*Nema šanse da sad dođemo do ijednog od njih-odgovara mi
*Onda idemo do prvog šumarka.-odgovaram joj sa lažnim smješkom na licu.
*O.K.-odgovara

Put je bio mračan i znala sam da sad imam priliku.Priliku za moj prvi pravi ugriz.

*Stani!Nešto ti je na vratu!-kažem joj s nesigurnosti.
*Di?! Skidaj to s mene!-odgovara mi prestrašeno

Bile su to njene zadnje riječi kao smrtnici.Sada više neće biti ista.Nikada više ti i ja nećemo biti iste.
Razmišljam o našem prijateljstvu,djetinjstvu,o trenutcima koje smo provele zajedno...Ali ne...iz mene ne izlaze nikakvi osjećaji...
Tužno,ali istinito...
Primim ju za ramena i zarijem zube u njen vrat.Nije uspjela niti vrištati.Ispustila je jedino mali krik i par puta mi se pokušala oteti iz ruku...
Ali bezuspješno...
Osjetila samnjenu toplu krv na svojim usnama,u svom grlu,kako struji niz moje tijelo.
Pila sam dugo,jako dugo.
I onda sam ju pustila,a njeno beživotno tijelo palo je na zemlju.
Pogledala sam je...

*Sada je gotovo Sanja,nema više povratka u stari život.Ovo je naša budućnost.-rekla sam u sebi i osjetila neki poseban osjećaj

Osjećaj na koji sam bila ponosna jer sam znala da sam stvorila novog vampira.
Ja sam njezin stvoritelj.
Nasmijala sam se i otišla...

|.. take me in your arms, my love .. 9| .. I know you love me .. | #|

ponedjeljak, 10.07.2006.

ZBOGOM,STARI ŽIVOTE...

Nakon što sam osjetila okus krvi u svojim ustima;nisam mogla prestati piti.Napokon,osjetim hladnu ruku na svojoj bradi i ON mi podigne glavu.Pogledam ga i obrišem kapljice krvi sa svojih usana.

*Ja sam Victor.-kaže mi i obriše ruku koja je bila puna krvi
*Petra.Ja se zovem Petra.-odgovaram mu pomalo zbunjeno
*Ne,više se ne zoveš Petra.Tako se zvala ona smrtnica koju sam ja pretvorio u snažniju osobu.Treba ti snažnije ime.Ti si sada Selene.
*Selene?Hm...lijepo ime...-pomislim u sebi
*Ti sada moraš zaboravit na svoj stari način življenja,na svoje stare prijatelje i staru obitelj.
*A ja ću te naučiti kako da počneš svoj život iz početka,ja ću te upoznati sa tvojim novim prijateljima,a ja sam tvoja nova obitelj.-govori mi
*Gledam ga i pokušavam razumijeti šta mi govori...ali ne mogu...ili ne želim...
*Ti ćeš bit moja obitelj?-pitam ga
*Da.-odgovara pun samopouzdanja
*A ono prije?Onaj poljubac?Sve je to bila samo igra da me zavedeš?-pitam ga povisujući ton
*Pa...mogli bi i tako reći.-odgovara mi bez imalo srama
*Već mi je lakše...-mislim u sebi i promatram ga
*I ja bi po tvome trebala zaboraviti cijeli svoj život do ovog trenutka?-pitam ga zamišljeno
*Ako smo svi mi uspijeli,uspijet ćeš i ti.-odgovara
*Kako da zaboravim cijelu svoju obitelj,svoje prijatelje i poznanike,svog dečka,svoju najbolju prijateljicu?!?!Kako?!
Kao da mi je ušao u um i pročitao misli;odgovara:
*Jednostavno je.Vidjet ćeš.
*Ne,ne mogu.Ne želim to!-odgovaram mu sad već jako uzrujana
*Nitko te nije pitao da li želiš i da li možeš.Jednostavno MORAŠ!
Nisam uspjela ni progovoriti,a već je rekao:
*Idemo.Do sutra navečer ćeš izdržati sa ovom količinom krvi.
*A onda?-pitam ga s nevjericom u očima
*Onda ćemo ti nać prvu žrtvu...-odgovara mi sa smiješkom,a oči mu zasvijetle od sreće

|.. take me in your arms, my love .. 6| .. I know you love me .. | #|

petak, 07.07.2006.

PRIČA O JEDNOJ CRNOJ,MRAČNOJ I HLADNOJ NOĆI

Noć je...Neznam ni kako sam se našla tu,u ovom crnom,mračnom,hladnom parku...Nigdje nikoga...Ni lampe ne svijetle...Tek poneki šišmiš proleti iznad drveća...Pogledam u nebo,a na njemu se vidi samo mjesec...Puni mjesec...Nema čak niti jedne jedine zvijezde...Najednom osjetim hladan nalet vjetra oko sebe...Pogledam u drveće,ali niti jedno se ne njiše...Možda sam si samo umislila...Ali kad ono još jedan hladan nalet vjetra...Okrećem se oko sebe...Osjećam nečiju prisutnost...Nigdje nikoga...Pomislim,možda je sve to samo san...Uštipnem se da bih se probudila,sigurna,u svom krevetu...Ali ne...Ne budim se,još uvijek sam tu,na ovom istom mjestu,a neznam kako sam uopće dospijela ovdje...Još uvijek osjećam nečiju prisutnost...Okrenem se oko sebe...i...ugledam ga...Visoki mladić u dugačkom crnom kožnom kaputu i u crnim hlačama stoji ispred mene...Kako li se samo našao ovdje,pitam se?Da li sam to osjetila njegovu prisutnost?Da li me je on promatrao?Nije progovorio niti jednu riječ...samo me je promatrao...Ali taj pogled...njegov pogled je bio tako poseban...U njegovom pogledu je bilo nešto...nešto što mi je oduzimalo bilo kakvu volju za životom...nešto šta je na mene djelovalo tako snažno...A tek njegove oči...crvene poput krvi...da,baš poput krvi...Htjela sam pobjeći,otrčati koliko me noge nose...ali ne...nisam se mogla pomaknuti...Nešto mi nije dopuštalo da pobjegnem...Možda je to bila snaga u njegovim očima...ili sam to bila ja...možda jednostavno nisam željela otići...možda sam htjela ostati...ovdje...s njim...zauvijek...Napokon mi se približio...Svoju ruku je stavio na moj obraz...A njegova ruka...tako hladna,tako jebeno hladna...približio je svoje usne mojima...Zadrhtala sam od straha...a onda osjetila njegove usne...Bile su hladne,hladne kao i njegove ruke...Ljubili smo se,a ja mu se nisam uopće odupirala...Maknuo mi je kosu s vrata...Opet sam zadrhtala...I tada sam ga osjetila...osjetila sam njegove zube na svom vratu...Znala sam da je gotovo...Sada sam potpuno njegova...Zario mi ih je u vrat i tada sam osjetila svoju toplu krv kako mi se cijedi niz vrat...Bio je to takav užitak...Takav nesvakidašnji užitak...Bol koja zapravo nije prava bol,nego ugodna bol...Bol koju bi mogla osjećati cijeli život...Bol koja mi je pružila takav užitak koji više nikada neću osjetiti...Znala sam da sam sad postala "jednom od njih"...Pogledao me...a njegove oči sada su bile plave...duboko plave...imala sam osjećaj da mogu prodrijeti kroz njih...Poljubio me...opet i opet i opet...A zatim mi je dao da pijem...Pružio mi je svoju ruku,a ja sam zarila zube u nju...duboko,duboko u nju...Osjetila sam krv u svojim ustima.,..Osjetila sam kako mi se polako slijeva niz grlo...Napokon sam osjetila ono od čega ću sada živjeti...krv...

|.. take me in your arms, my love .. 9| .. I know you love me .. | #|

srijeda, 05.07.2006.

NEMAM IDEJU ZA NASLOV...

Ej...kako ide smrtnici?ja sam prije kojih pola sata došla iz Tuheljskih toplica...bila sam sa svojom best frendicom-Sanjom.. yes možete si samo zamislit kak nam je ludo bilo...ona i ja..same..na bazenu prepunom komada...dobro,ovo zadnje nije istina...bolje bi mogla reć prepunom pedofila...bolesno... bang u šta se današnji svijet pretvara...al da nebude sve tak crno...naravno da smo se super zabavile...upoznale smo jednog preslatkog spasioca koji me užasno podsjeća na Nikolu iz Zabranjene ljubavi... nut i tak...mislim dečko je fakat super...ah...nadam se da ćemo ga Sanja i ja opet vidjet kad ćemo ić na bazen...i tako vam to ide kod mene...a da...počele su mi se događat užasno čudne stvari... kupila sam si jednu knjigu o vampirima...da malo dobijem ideje za blog i tak...i uvijek bi ju čitala po danu...a zadnja dva dana sam ju čitala po noći jer mi se nije dalo spavat...i kad sam htjela ić spavat...onak se lijepo namjestim u krevetu... (više ne spavam na sredini kreveta nego na kraju jer jedan vampir ubija djecu koja spavaju na sredini kreveta... )...i da ću lijepo zaspat...a kad ono...osjetim užasnu bol s desne strane svog vrata...i mislim si ma proći će...ali ne...bol je bila sve jača...ali nije to bila neka neugodna bol...nego...neznam kak da napišem...ak napišem da bila ugodna,smatrat ćete me bolesnom...iako me već sad možete smatrat kad pišem ovakve gluposti...i uglavnom nakon nekog vremena kad je bol prestala učinilo mi se ko da je netko u mojoj sobi jer sam vidjela neke žute oči ili šta ja znam...e ali idući dan ju nisam čitala i nije mi se navečer niš ovakvo dogodilo...ali sinoć sam ju čitala i opet isto...bol,ali ovaj put s lijeve strane mog vrata...i bila je duža...i fakat,al fakat nakon tog si nisam mogla nać puls...bila sam u šoku... eek eto...to se meni događa a sad vi prosudite da li je to normalno ili ne...a usput...DA POSTANEŠ VAMPIR POTREBNA SU TI TRI UGRIZA...I VAMPIRI MOGU MIJENJAT SVOJ OBLIK...ZNAČI DA TI MOGU UĆI U SOBU A DA TI TO NEZNAŠ... nono

|.. take me in your arms, my love .. 4| .. I know you love me .. | #|

subota, 01.07.2006.

. . .

Vampirski ugriz pruža nesvakidašnji užitak...

|.. take me in your arms, my love .. 6| .. I know you love me .. | #|

PORIJEKLO LEGENDE-DANAŠNJI VAMPIRI

Današnji vampiri posve su uklopljeni u stil života današnjih ljudi.Oni su moderni likovi,tu,među nama,koji žive u velikim gradovima i koriste se svim pogodnostima koje ti veliki,moderni gradovi pružaju.Vampiri su bliže nego ikada.Gledajući kroz oči građanina jedne svjetske metropole,koji promatra mase što se svake noći kotrljaju gradskim ulicama,čini se da svatko od njih,svaki od tih nepoznatih i ponekad vrlo čudnih spodoba,može biti "jedan od njih".Pitanje je samo kad će se sresti licem u lice s tim "jednim od njih".I pitanje je kad će "jednim od njih" postati i sam.Jer svijet postaje sve opasniji i čovjek je čovjeku vuk.Pa zašto onda ne posumnjati da se u svakom od nas krije neki vampir i samo treba pravo mjesto i vrijeme,prava situacija,da nestane odraza u ogledalu i da zvijer iz naše nutrine progovori snažnim glasom,ričući,kao da je stoljećima bila zatvorena tu,čekajući trenutak kad će i drugi moći ćuti melodiju njenog uma...

|.. take me in your arms, my love .. 0| .. I know you love me .. | #|

. . . VAMPIRI . . .

Jednostavno je nevjerojatno da su ti opaki likovi,ubojice i antiheroji postali i ostali tako omiljeni,da je legenda o njima toliko snažna čak i danas,kad malo tko još vjeruje u legende.Vještice i vilenjaci samo su priče za malu djecu.Vampiri?E,to je već druga stvar.To je već...nešto ozbiljnije štivo.ZAŠTO?Da li je to možda zato što svi mi duboko u sebi vjerujemo i znamo da oni još uvijek postoje...i da su možda među nama...?

|.. take me in your arms, my love .. 1| .. I know you love me .. | #|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>