Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (6)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

comments on/off

Opis bloga

Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...


ANA



ARAGORN



BESTIARIUS



DAMIEN



DIABOLUS



KRAVEN



LUCIAN



LUIS



MAJANDRA



MARCUS



MARTINA



MICHAEL



SELENE



VICTOR


XAVIER



HUNTER

subota, 11.11.2006.

. . .

*Uredu.Znaš da je tvoje sve šta je i moje.-govori mi dok se spuštamo stepenicama prama glavnom hodniku

Opet su naravno svi pogledi bili upereni u nas.

*Pa-pa Akasha.-govorim joj i smješkam se,a oštri očnjaci sjaje mi se iza usana
*Nemoj niti pomislit.-govori mi Lucian
*Pa naravno da neću...-odgovaram mu
*Zbogom Lucian.-pozdravljam ga i ljubim u obraz



Pitanje je bilo samo to je li to poljubac izdaje...
Ili poljubac sklapanja saveza...







ISPRIKE SVIMA ZBOG TOGA ŠTA SAM OVO OBJAVILA KROZ DVA POSTA,ALI PRIČA JE BILA PREVELIKA...
JEBIGA...POZDRAV SVIMA I UŽIVAJTE....BY:VAMPIRE GIRL...

BIJEG...

Gledam oko sebe i uspaničeno tražim izlaz iz sobe.
Izlaz iz ovog dvorca koji bi mi mogao donijeti smrt...
U svoj toj uspaničenosti nisam niti primijetila Kravenovo čudno promatranje.

*I? Kamo ćeš pobjeći?-pita me uplašeno
*Bez brige...Znam ja...Tamo me nitko nikada neće pronaći.-odgovaram mu sa smješkom na licu
*Selene...Znaj da ću ja uvijek biti uz tebe. Nikada te neću izdat...Niti tebe niti Victora.-šapuće mi tiho na uho
*Znam,Kraven...Znam...-govorim mu




Iako nisam htjela,pala sam mu u zagrljaj.
Gledao me tako onim svojim plavim okicama...

*Šta ću ja bez tebe? Prvo izgubim Victora,a sad još i ti odlaziš.
*Izdržat ćeš,vjeruj mi.-govorim mu i nježno mu ljubim anemične usne

Možda ga nisam trebala poljubit,ali...nešto me jednostavno natjeralo na to.
Njegov poljubac podsjetio me na Victorov poljubac...
Njegove oči podsjetile su me na Victorove oči...
Njegove usne podsjetile su me na Victorove usne...
Njegov dodir podsjetio me na Victorov dodir...
Možda sam ga poljubila jer sam znala da njegovim venama teče Victorova krv...
Možda sam se zbog te spoznaje zapitala da li je onda jedan mali dio Victora sada,u ovom trenutku u Kravenu.
Ljubeći Kravena imala sam osjećaj da ljubim Victora...
Svog Gospodara...
Svog jedinog Gospodara...

Znala sam cijelu priču o Kravenovoj pretvorbi u vampira,ali nitko nokada nije saznao tko je bio taj vampir koji ga je doveo do ruba smrti i zatim napojio svojom krvlju...
Neznam zašto,ali svi smo imali sumnju na Victora...

Ljubila sam tako Kravenove usne i obuzeta nekakvom čudnom strašću,raskrvarila sam ih...

*Au!-vikne Kraven

Odmaknem se od njega.

*Šta je bilo?-pitam ga

Prstima si prođe po doljnjoj usnici,zatim si pogleda ruke i vidi svježu krv na njima.
Zatim pogleda mene i moje usnice s kojih su se cijedile kapi svježe krvi.
Obližem usnicu bez imalo srama i nasmiješim mu se.

*Morala sam nešto napravit da imam uspomenu na tebe.Sada će barem jedan mali dio tvoje krvi kolat mojim tijelom.-govorim mu,a u sebi mislim na Victora...i na naš tajni dogovor...
*Bježi sada Selene,Marcus će uskoro dobit svu svoju snagu.-govori mi

*SELENE!!!-čuo se prodoran Marcusov glas sa drugog kraja dvorca

*Bježi!!!!-viče mi Kraven,a ja skačem kroz prozor




Sjedam na motor i krećem prema drugom skloništu...
Krećem prema drugom dvorcu...
Krećem prama dvorcu gdje se nalazi leglo lycana...



*Ovo će biti zanimljiva večer.-prolazi mi glavom dok jurim zagrebečkim ulicama

Nisam imala neki poseban razlog,ali u meni se javio osjećaj zadovoljstva.
Možda zato jer sam znala da sam pijući Kravenovu krv kojom kola Victorova krv,naslijedila Victorove moći...
Naslijedila sam moći najmoćnijeg vampira...



Napokon sam došla do njihovog dvorca...
Do sjedišta svih lycana...
Vonj krvi dopirao mi je do nosnica iako nisam još ušla u dvorac...

Ulazim u dvorac i koračam glavnim hodnikom...
Sve oči oko mene strijeljale su me pogledom.
Nisam se obazirala.
Penjala sam se stepenicama do Lucianove sobe.
Poznavala sam cijeli dvorac kao svoj dlan.
Ulazim u sobu i polako koračam.
Okrećem se oko sebe,ali Luciana nigdje nema.

*Lucian!-zovem ga

I najednom mi se netko prišulja iza leđa i stavi mi ruke oko struka...
Jao,kako sam to mrzila!

*Selene,draga moja,šta ima kod tebe? Šta te dovodi k meni? Šta si tako ukočena?-pita me prolazeći rukama po cijelom mom tijelu

Nekako se izmigoljim iz njegova čvrstog zagrljaja.

*Marcus je budan.-govorim mu
*Ah,ništa novo za očekivat.-govori mi sarkastično
*Kako ništa novo! Trebao se probudit tek za jedno stoljeće! Kako ne shvaćaš?! Ja sam mu meta! Pokušat će me ubit kako bi se dočepao Victorovog prijestolja!-govorim mu ljutito
*Nemaš pojma kako si slatka kad se ljutiš...Ne brini se,neću dopustit nikome da naudi mojoj voljenoj vampirici.-govori mi
*A sada da ne budem tako nepristojan..Hoćeš nešto popiti? Baš smo dobili svježu krv nekog smrtnika.-govori mi i toči čašu krvi

Mrzila sam način na koji se ponašao prema meni.
Mislio je da sam njegovo vlasništvo.
A tek njegove glupe zajebancije o krvi...
Jao...koma...

Uzimam čašu krvi i polako ju ispijam.

*A da! Nisam ti se pohvalio. Pronašao sam osobu na kojoj ću isprobat svoje novo cjepivo.
*A da? I tko je to?
*Pričekaj sekundicu.-govori i odlazi

Glavom su mi prolazile svakakve misli o tome na kome eksperimentirat,ali nikada mi nije palo na pamet da će bit sposoban napravit ovako brutalnu stvar kao šta ju je on smislio.

Ulazi u sobu.

*Zatvori oči Selene.

Zatvaram ih usprkos tome šta to nisam željela.

*Sada ih možeš otvorit.

Otvaram oči,a ispred sebe ugledam malu djevojčicu.

*Ovo je Akasha. Na njoj ću malo eksperimentirat.

Svašta sam mu htjela reć i napravit u tom trenutku...
Ali ipak sam se suzdržala.
Držala sam se plana,pa sam bila brutalna i zla...

*A ja neću smjet okusit njenu krv?-pitam ga sa seksipilnim glasom
*Ne,Selene! Nema šanse! Znaš da ti sve dam,ali ona je posebna!-govori mi sa uzrujanim glasom
*Ahaaa...Dobro onda,idem ja. Samo sam ti htjela javit novosti i donijest svoje stvari. Idem se malo provozat,pozabavit se s nekom žrtvom,a onda se vratim,tebi,naravno...-govorim mu umiljato
*

srijeda, 01.11.2006.

PROKLETA SUDBINA...

Ležim u svojoj sobi...
U svom utočištu...
Već tjedan dana nisam izlazila van iz nje...
Da mi Kraven nije svaki dan donosio vrećica s krvlju...vjerojatno bi već odavno bila mrtva...
Toliko toga se nakupilo u meni...
Nisam imala nikoga uz sebe...
Osjećala sam se tako usamljeno...
Nije bilo Victora...ali njega niti nisam mogla vratiti...
Nije bilo Damiena...ali do njega se nisam usudila ottići...
Nije bilo Majandre...ali nju možda mogu vratiti...

*Pa da...Idem ju pronaći...-prošlo mi je glavom
*Samo da ju vidim.Da se uvjerim da je dobro.

Uvijek sam se brinula za nju...
Bila mi je kao mlađa sestra koja je uvijek upadala u nevolje,a ja sam bila tu da ju izvlačim iz njih...
Ali nikada to nisu bile neke velike nevolje...
Osim jedne...
Ali zaboravile smo to...obećala mi je da mi to više nikada neće napraviti i ja joj vjerujem...



Oblačim na sebe svoj crni kožni kostim...i uzimam ključeve od motora.
Nije mi se dalo letjeti-previše je boljelo kada su mi se krila polako širila iz leđa...
A i onako se već dugo nisam vozila na svojoj crnoj Kawasaki Ninji...
Kako sam obožavala taj motor...
Podsjećao me na Majandrine i moje jurnjave gradom...



Izlazim iz sobe i brzo koračam preko glavnog hodnika...
Svi me gledaju...
Valjda im je čudno vidjeti me izvan moje sobe...ali baš me briga...
Žurim se prema izlaznom vratima...
Ali najednom mi netko ispriječi put...
Pogledam i vidim Kravena ispred sebe...

*Molim te,makni se.-govorim mu
*A kamo si se zaputila?-pita me
*To nije tvoja stvar.-odgovaram mu pomalo ljutito
*Victor se ne bi složio oko toga da je živ.-govori mi sa izrazom zadovoljstva
*Ne stavljaj mi soli na ranu.-govorim mu zamišljeno
*I...?Kamo ideš?-pita me ponovno
*U lov!OK?!Idem u lov!-lažem mu bez imalo srama
*A jel?Kome ti to lažeš,Selene?
*Kraven,makni se.Mislim ozbiljno.
*A šta ćeš mi napraviti ako se ne maknem?-pita me sarkastično
*Kraven...ne izazivaj...Sada sam ti ja Gospodar i slušat ćeš me.A sada se makni i reci mi gdje mi je motor.

Nije se htio odmah maknuti s vrata...
Ali ipak je odustao i maknuo se...

*U garaži...tvojoj garaži...-odgovara mi
*Hvala...I ne moraš me čekati,doći ću kasno-vičem mu izlazeći iz dvorca

Ulazim u garažu i pogledom tražim svog "ljubimca".

*Ah,eno ga...

Sjedam na njega,palim ga i odlazim iz dvorišta.
Iako se nisam okrenula,mogla sam osjetiti na sebi Kravenov pogled...



Vozila sam se tako i lutala ulicama grada ne bih li možda negdje ugledala Majandru i ono njezino derište.
Obišla sam gotovo sve birceve u koje je ona zalazila,ali od nje niti traga...
Preostalo mi je još samo jedno mjesto na koje nisam rado odlazila...
Ribnjak...
Ali ipak sam se zaputila tamo ne bih li ju možda ipak pronašla...

Ušla sam kroz glavni ulaz i pažljivo promatrala svaku osobu oko mene...
Svi su bili isti...
Obučeni u crno i s alkoholom u ruci...
Ali tada sam ju ipak ugledala...
Sjedila je na podu s votkom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj ruci.

*Ne mogu vjerovat...-prošlo mi je glavom

Sparkirala sam motor kod nekog drveta i približila se njoj i "njezinom društvu".
I tada sam čula riječi koje su me pogodile ravno u srce...
Ravno u srce koje više nikada neće kucati...
Shvatila sam da me ona nije gledala po tome kakva sam ja osoba,nego po tome koji je moj stil oblačenja i muzike...
Ona me po tome procijenjivala...
Promatrala sam ju...
Promatrala sam kako alkohol od nje radi budalu...
I nisam ništa učinila...
Odjednom su mi se,nesvjesno,počele kotrljati kapi krvavih suza niz obraze.
Polako su mi se spuštale do usana...



Gledala sam ju tako puna 2 sata...
Kako alkohol promijeni čovjeka...
Promatram ju...
Polako ustaje s poda i staje na nestabilne noge.
Govori društvu kako mora na WC.
Oni ne reagiraju...
U tom trenutku im se živo jebalo za nju...
Odlazi od njih...
I već prvi korak bio joj je kriv...
Krivo je stala...
Počinje padati...
Pogledam u nju i u kamen u koji bi joj glava tresnula.
Razmišljam...

U roku od sekunde našla sam se iza nje i prihvatila njezino nesigurno tijelo...
Pokušavam je staviti na noge...
Okreće se...i gleda u mene s tupim izrazom lica...

*A tko si ti?-pita me začuđeno

I samo najednom cijelo tijelo joj se opusti i ona pada u nesvjest...



Držala sam tako njeno tijelo i razmišljala...
I tada začujem nečiji glas iza sebe...

*Ostavi ju.Ne zavrijeđuje da se toliko brineš o njoj.Ne kada ti je to napravila opet.

Okrenem se i ugledam Kravena iza sebe.

*Šta ti ovdje radiš?-pitam ga iznenađeno
*Pa nisam te mogao pustiti samu;morao sam ići za tobom.-odgovara mi
*Selene,ostavi ju ovdje...Vjerij mi ne zaslužuje ništa bolje...
*Ali kako ne razumiješ?Ne mogu ju ostaviti...
*Ja idem...Čekam te u dvorcu,a ti postupi kako misliš da je najispravnije.



Možda sam ju trebala ostaviti ondje,da se napokon opameti,da shvati što alkohol radi od čovjeka...Ali nešto u meni mi nije dalo...
Širim krila usprkos užasnim bolovima...
Osjećam kako mi se topla krv spušta niz leđa...
Krv onih koje sam ubila...
Nosim ju prema bolnici...
Polako se spuštam pred vratima od Zarazne...
Ostavljam ju ondje...
Nisam se htjela dovest u opasnost kada bi me doktori počeli ispitivati stvari o njoj,šta je pila,koliko...
Jednostavno ovaj put nisam htjela bit upletena u to...



Ležim u sobi...
Ležim i razmišljam kako mi je Majandra već drugi put napravila istu stvar...
A ja se ipak brinem za nju...
Ja ju ipak branim...
Zašto?
Ne znam ni sama...



Čujem Kravena kako mi ulazi u sobu...

*Selene!Moramo razgovarati!-govori mi
*O čemu...?Šta je sad bilo?-pitam bez imalo volje
*Probudili su Marcusa...-govori mi sa zaprepaštenim izrazom lica



*Gotovo je...-bilo je prvo šta mi je prošlo glavom



POSVEĆENO MOJOJ NAJBOLJOJ PRIJATELJICI SANJI...
P.S.VALJDA ĆEŠ SADA MOŽDA MALO BOLJE SHVATITI KAKO SI ME POVRIJEDILA KAD SAM ZBOG TEBE I SVOH TIH OSJEĆAJA U MENI NAPISALA OVU PRIČU...