Gledam oko sebe i uspaničeno tražim izlaz iz sobe.
Izlaz iz ovog dvorca koji bi mi mogao donijeti smrt...
U svoj toj uspaničenosti nisam niti primijetila Kravenovo čudno promatranje.
*I? Kamo ćeš pobjeći?-pita me uplašeno
*Bez brige...Znam ja...Tamo me nitko nikada neće pronaći.-odgovaram mu sa smješkom na licu
*Selene...Znaj da ću ja uvijek biti uz tebe. Nikada te neću izdat...Niti tebe niti Victora.-šapuće mi tiho na uho
*Znam,Kraven...Znam...-govorim mu
Iako nisam htjela,pala sam mu u zagrljaj.
Gledao me tako onim svojim plavim okicama...
*Šta ću ja bez tebe? Prvo izgubim Victora,a sad još i ti odlaziš.
*Izdržat ćeš,vjeruj mi.-govorim mu i nježno mu ljubim anemične usne
Možda ga nisam trebala poljubit,ali...nešto me jednostavno natjeralo na to.
Njegov poljubac podsjetio me na Victorov poljubac...
Njegove oči podsjetile su me na Victorove oči...
Njegove usne podsjetile su me na Victorove usne...
Njegov dodir podsjetio me na Victorov dodir...
Možda sam ga poljubila jer sam znala da njegovim venama teče Victorova krv...
Možda sam se zbog te spoznaje zapitala da li je onda jedan mali dio Victora sada,u ovom trenutku u Kravenu.
Ljubeći Kravena imala sam osjećaj da ljubim Victora...
Svog Gospodara...
Svog jedinog Gospodara...
Znala sam cijelu priču o Kravenovoj pretvorbi u vampira,ali nitko nokada nije saznao tko je bio taj vampir koji ga je doveo do ruba smrti i zatim napojio svojom krvlju...
Neznam zašto,ali svi smo imali sumnju na Victora...
Ljubila sam tako Kravenove usne i obuzeta nekakvom čudnom strašću,raskrvarila sam ih...
*Au!-vikne Kraven
Odmaknem se od njega.
*Šta je bilo?-pitam ga
Prstima si prođe po doljnjoj usnici,zatim si pogleda ruke i vidi svježu krv na njima.
Zatim pogleda mene i moje usnice s kojih su se cijedile kapi svježe krvi.
Obližem usnicu bez imalo srama i nasmiješim mu se.
*Morala sam nešto napravit da imam uspomenu na tebe.Sada će barem jedan mali dio tvoje krvi kolat mojim tijelom.-govorim mu,a u sebi mislim na Victora...i na naš tajni dogovor...
*Bježi sada Selene,Marcus će uskoro dobit svu svoju snagu.-govori mi
*SELENE!!!-čuo se prodoran Marcusov glas sa drugog kraja dvorca
*Bježi!!!!-viče mi Kraven,a ja skačem kroz prozor
Sjedam na motor i krećem prema drugom skloništu...
Krećem prema drugom dvorcu...
Krećem prama dvorcu gdje se nalazi leglo lycana...
*Ovo će biti zanimljiva večer.-prolazi mi glavom dok jurim zagrebečkim ulicama
Nisam imala neki poseban razlog,ali u meni se javio osjećaj zadovoljstva.
Možda zato jer sam znala da sam pijući Kravenovu krv kojom kola Victorova krv,naslijedila Victorove moći...
Naslijedila sam moći najmoćnijeg vampira...
Napokon sam došla do njihovog dvorca...
Do sjedišta svih lycana...
Vonj krvi dopirao mi je do nosnica iako nisam još ušla u dvorac...
Ulazim u dvorac i koračam glavnim hodnikom...
Sve oči oko mene strijeljale su me pogledom.
Nisam se obazirala.
Penjala sam se stepenicama do Lucianove sobe.
Poznavala sam cijeli dvorac kao svoj dlan.
Ulazim u sobu i polako koračam.
Okrećem se oko sebe,ali Luciana nigdje nema.
*Lucian!-zovem ga
I najednom mi se netko prišulja iza leđa i stavi mi ruke oko struka...
Jao,kako sam to mrzila!
*Selene,draga moja,šta ima kod tebe? Šta te dovodi k meni? Šta si tako ukočena?-pita me prolazeći rukama po cijelom mom tijelu
Nekako se izmigoljim iz njegova čvrstog zagrljaja.
*Marcus je budan.-govorim mu
*Ah,ništa novo za očekivat.-govori mi sarkastično
*Kako ništa novo! Trebao se probudit tek za jedno stoljeće! Kako ne shvaćaš?! Ja sam mu meta! Pokušat će me ubit kako bi se dočepao Victorovog prijestolja!-govorim mu ljutito
*Nemaš pojma kako si slatka kad se ljutiš...Ne brini se,neću dopustit nikome da naudi mojoj voljenoj vampirici.-govori mi
*A sada da ne budem tako nepristojan..Hoćeš nešto popiti? Baš smo dobili svježu krv nekog smrtnika.-govori mi i toči čašu krvi
Mrzila sam način na koji se ponašao prema meni.
Mislio je da sam njegovo vlasništvo.
A tek njegove glupe zajebancije o krvi...
Jao...koma...
Uzimam čašu krvi i polako ju ispijam.
*A da! Nisam ti se pohvalio. Pronašao sam osobu na kojoj ću isprobat svoje novo cjepivo.
*A da? I tko je to?
*Pričekaj sekundicu.-govori i odlazi
Glavom su mi prolazile svakakve misli o tome na kome eksperimentirat,ali nikada mi nije palo na pamet da će bit sposoban napravit ovako brutalnu stvar kao šta ju je on smislio.
Ulazi u sobu.
*Zatvori oči Selene.
Zatvaram ih usprkos tome šta to nisam željela.
*Sada ih možeš otvorit.
Otvaram oči,a ispred sebe ugledam malu djevojčicu.
*Ovo je Akasha. Na njoj ću malo eksperimentirat.
Svašta sam mu htjela reć i napravit u tom trenutku...
Ali ipak sam se suzdržala.
Držala sam se plana,pa sam bila brutalna i zla...
*A ja neću smjet okusit njenu krv?-pitam ga sa seksipilnim glasom
*Ne,Selene! Nema šanse! Znaš da ti sve dam,ali ona je posebna!-govori mi sa uzrujanim glasom
*Ahaaa...Dobro onda,idem ja. Samo sam ti htjela javit novosti i donijest svoje stvari. Idem se malo provozat,pozabavit se s nekom žrtvom,a onda se vratim,tebi,naravno...-govorim mu umiljato
*
Post je objavljen 11.11.2006. u 13:39 sati.