|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...
ANA
ARAGORN
BESTIARIUS
DAMIEN
DIABOLUS
KRAVEN
LUCIAN
LUIS
MAJANDRA
MARCUS
MARTINA
MICHAEL
SELENE
VICTOR
XAVIER
HUNTER
GONE WITH THE SIN
Gone with the sin
I love your skin
Oh… so white
I love your touch
Cold as ice
And I love every single tear
You cry
I just love the way you are losing
Your life
My baby, how beautiful you are
My, darling completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
I adore the despair
In your eyes
I worship your lips once
Red as wine
I crave for your scent
Sending shivers
Down by spine
I just love the way you are
Running out of life
My baby, how beautiful you are
My darling, completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
Teich
Ana-moja najveća vampirusha
Naša mala, ali opaka Lanica
Barby...hehe...Barbara-izvuci me iz nemogućih situacija
Žanica
Mi-mi...hehe
Ako želiš bit besmrtan-ovdje sam
Još jedan ljubitelj vampira
Marta :)
I want your soul...
Tina :)
We have been blessed with the scent of decay,
We crave for crimson blood,
We have been praised by the dead of night,
So spread your delicate black wings,
Feel free, take flight.
When all our souls entwined as one,
Don’t ever feel alone,
When all of our deadly kind unite together,
We will walk the dusty path of faith,
Soft steps, like a drifting feather.
Leaving the trial of human essence,
In our recurring destiny to battle,
Leaving the shattered life force within,
Losing to the vampirism drive,
Our real self dies, to our satanic sin.
Transforming into insanity’s child,
Living in despair,
Transforming into beautiful creatures,
Drinking the vital fluid of countless beings,
To satisfy our hideous features.
Our sharp haemic fangs of doom,
Sink into your soul,
Cleansing your body from red liquid circulation,
You fell peacefully to the ground,
Awake after the deep slumber, join our federation…
Ležim u svojoj sobi...
U svom utočištu...
Već tjedan dana nisam izlazila van iz nje...
Da mi Kraven nije svaki dan donosio vrećica s krvlju...vjerojatno bi već odavno bila mrtva...
Toliko toga se nakupilo u meni...
Nisam imala nikoga uz sebe...
Osjećala sam se tako usamljeno...
Nije bilo Victora...ali njega niti nisam mogla vratiti...
Nije bilo Damiena...ali do njega se nisam usudila ottići...
Nije bilo Majandre...ali nju možda mogu vratiti...
*Pa da...Idem ju pronaći...-prošlo mi je glavom
*Samo da ju vidim.Da se uvjerim da je dobro.
Uvijek sam se brinula za nju...
Bila mi je kao mlađa sestra koja je uvijek upadala u nevolje,a ja sam bila tu da ju izvlačim iz njih...
Ali nikada to nisu bile neke velike nevolje...
Osim jedne...
Ali zaboravile smo to...obećala mi je da mi to više nikada neće napraviti i ja joj vjerujem...
Oblačim na sebe svoj crni kožni kostim...i uzimam ključeve od motora.
Nije mi se dalo letjeti-previše je boljelo kada su mi se krila polako širila iz leđa...
A i onako se već dugo nisam vozila na svojoj crnoj Kawasaki Ninji...
Kako sam obožavala taj motor...
Podsjećao me na Majandrine i moje jurnjave gradom...
Izlazim iz sobe i brzo koračam preko glavnog hodnika...
Svi me gledaju...
Valjda im je čudno vidjeti me izvan moje sobe...ali baš me briga...
Žurim se prema izlaznom vratima...
Ali najednom mi netko ispriječi put...
Pogledam i vidim Kravena ispred sebe...
*Molim te,makni se.-govorim mu
*A kamo si se zaputila?-pita me
*To nije tvoja stvar.-odgovaram mu pomalo ljutito
*Victor se ne bi složio oko toga da je živ.-govori mi sa izrazom zadovoljstva
*Ne stavljaj mi soli na ranu.-govorim mu zamišljeno
*I...?Kamo ideš?-pita me ponovno
*U lov!OK?!Idem u lov!-lažem mu bez imalo srama
*A jel?Kome ti to lažeš,Selene?
*Kraven,makni se.Mislim ozbiljno.
*A šta ćeš mi napraviti ako se ne maknem?-pita me sarkastično
*Kraven...ne izazivaj...Sada sam ti ja Gospodar i slušat ćeš me.A sada se makni i reci mi gdje mi je motor.
Nije se htio odmah maknuti s vrata...
Ali ipak je odustao i maknuo se...
*U garaži...tvojoj garaži...-odgovara mi
*Hvala...I ne moraš me čekati,doći ću kasno-vičem mu izlazeći iz dvorca
Ulazim u garažu i pogledom tražim svog "ljubimca".
*Ah,eno ga...
Sjedam na njega,palim ga i odlazim iz dvorišta.
Iako se nisam okrenula,mogla sam osjetiti na sebi Kravenov pogled...
Vozila sam se tako i lutala ulicama grada ne bih li možda negdje ugledala Majandru i ono njezino derište.
Obišla sam gotovo sve birceve u koje je ona zalazila,ali od nje niti traga...
Preostalo mi je još samo jedno mjesto na koje nisam rado odlazila...
Ribnjak...
Ali ipak sam se zaputila tamo ne bih li ju možda ipak pronašla...
Ušla sam kroz glavni ulaz i pažljivo promatrala svaku osobu oko mene...
Svi su bili isti...
Obučeni u crno i s alkoholom u ruci...
Ali tada sam ju ipak ugledala...
Sjedila je na podu s votkom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj ruci.
*Ne mogu vjerovat...-prošlo mi je glavom
Sparkirala sam motor kod nekog drveta i približila se njoj i "njezinom društvu".
I tada sam čula riječi koje su me pogodile ravno u srce...
Ravno u srce koje više nikada neće kucati...
Shvatila sam da me ona nije gledala po tome kakva sam ja osoba,nego po tome koji je moj stil oblačenja i muzike...
Ona me po tome procijenjivala...
Promatrala sam ju...
Promatrala sam kako alkohol od nje radi budalu...
I nisam ništa učinila...
Odjednom su mi se,nesvjesno,počele kotrljati kapi krvavih suza niz obraze.
Polako su mi se spuštale do usana...
Gledala sam ju tako puna 2 sata...
Kako alkohol promijeni čovjeka...
Promatram ju...
Polako ustaje s poda i staje na nestabilne noge.
Govori društvu kako mora na WC.
Oni ne reagiraju...
U tom trenutku im se živo jebalo za nju...
Odlazi od njih...
I već prvi korak bio joj je kriv...
Krivo je stala...
Počinje padati...
Pogledam u nju i u kamen u koji bi joj glava tresnula.
Razmišljam...
U roku od sekunde našla sam se iza nje i prihvatila njezino nesigurno tijelo...
Pokušavam je staviti na noge...
Okreće se...i gleda u mene s tupim izrazom lica...
*A tko si ti?-pita me začuđeno
I samo najednom cijelo tijelo joj se opusti i ona pada u nesvjest...
Držala sam tako njeno tijelo i razmišljala...
I tada začujem nečiji glas iza sebe...
*Ostavi ju.Ne zavrijeđuje da se toliko brineš o njoj.Ne kada ti je to napravila opet.
Okrenem se i ugledam Kravena iza sebe.
*Šta ti ovdje radiš?-pitam ga iznenađeno
*Pa nisam te mogao pustiti samu;morao sam ići za tobom.-odgovara mi
*Selene,ostavi ju ovdje...Vjerij mi ne zaslužuje ništa bolje...
*Ali kako ne razumiješ?Ne mogu ju ostaviti...
*Ja idem...Čekam te u dvorcu,a ti postupi kako misliš da je najispravnije.
Možda sam ju trebala ostaviti ondje,da se napokon opameti,da shvati što alkohol radi od čovjeka...Ali nešto u meni mi nije dalo...
Širim krila usprkos užasnim bolovima...
Osjećam kako mi se topla krv spušta niz leđa...
Krv onih koje sam ubila...
Nosim ju prema bolnici...
Polako se spuštam pred vratima od Zarazne...
Ostavljam ju ondje...
Nisam se htjela dovest u opasnost kada bi me doktori počeli ispitivati stvari o njoj,šta je pila,koliko...
Jednostavno ovaj put nisam htjela bit upletena u to...
Ležim u sobi...
Ležim i razmišljam kako mi je Majandra već drugi put napravila istu stvar...
A ja se ipak brinem za nju...
Ja ju ipak branim...
Zašto?
Ne znam ni sama...
Čujem Kravena kako mi ulazi u sobu...
*Selene!Moramo razgovarati!-govori mi
*O čemu...?Šta je sad bilo?-pitam bez imalo volje
*Probudili su Marcusa...-govori mi sa zaprepaštenim izrazom lica
*Gotovo je...-bilo je prvo šta mi je prošlo glavom
POSVEĆENO MOJOJ NAJBOLJOJ PRIJATELJICI SANJI...
P.S.VALJDA ĆEŠ SADA MOŽDA MALO BOLJE SHVATITI KAKO SI ME POVRIJEDILA KAD SAM ZBOG TEBE I SVOH TIH OSJEĆAJA U MENI NAPISALA OVU PRIČU...
