Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (6)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

comments on/off

Opis bloga

Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...


ANA



ARAGORN



BESTIARIUS



DAMIEN



DIABOLUS



KRAVEN



LUCIAN



LUIS



MAJANDRA



MARCUS



MARTINA



MICHAEL



SELENE



VICTOR


XAVIER



HUNTER

utorak, 27.03.2007.

PONOĆ

Taj dan bila sam neopisivo ljuta.
Hodala sam ulicama i promatrala kako me ljudi ne primjećuju. Kada bi barem znali da postoje stvorenja noći. Da postoje vampiri i vukodlaci...

Dok sam i ja bila čovjek; nisam ni ja vjerovala.
Čitala sam priče, knjige o njima, neopisivo su mi se sviđali, ali bila sam uvjerena da ne postoje.
"Nema šanse!"-govorila sam sama sebi kad sam bila smrtnik.
Ali sada znam da vampiri postoje, o da!
Kada bi ovi ljudi isto to znali, možda bi me sad drugačije gledali...
Ah...Oko čega se ja zamaram...

Prolazila sam tako nekom uskom uličicom i nisam se obazirala na ništa oko sebe...
Ali u jednom trenutku snažno se sudarim s nekim rame o rame. Okrenem se i pogledam ga.
Bio je visok, nešto svjetlije puti s plavo-smeđom razbarušenom kosom i predivnim zelenim očima... Činio mi se tako poznat...
Pomislila sam si da je sad parvi trenutak da si nešto "prigricnem", ali u roku sekunde našla sam se bespomoćno stisnuta uz zid.

*Lucian te želi vidjeti, ljepotice...-govori mi, a oči mu bljeskaju
*Ali ja znam još jednu osobu koja bi te vrlo rado vidjela.-nasmiješi mi se, a očnjaci mu bljesnu u mraku
*Selene...Da samo znaš kako si popularna u zadnje vrijeme...Svi te žele...No mi idemo Lucianu. OK?
*Da, naravno.-odgovaram mu prestravljeno

Čim smo se približili Lucianovom dvorcu osjetila sam smrad znoja kako se miješa s krvi...Ah, kako su mi sve znali zgaditi...

*Ulazi unutra.-govori mi hladni i gura me kroz vrata

Za čudo dvorac je bio prazan...Ili sam barem ja tako mislila...
Bila sam uvjerena da idemo u Lucianovu sobu, ali ne...Išli smo u neki potpuno drugi dio dvorca...
Nikada nisam bila u tim prostorijama. A imala sam osjećaj da je tako i bolje...
Ušli smo u veliku tamnu prostoriju. Bio je potpuni mrak. I onda najednom se upalilo samo jedno svjetlo.
Prizor koji sam u tom trenutku vidjela pred očima bio je odvratan...

VUK JE POGNUTE GLAVE STAJAO NAD NEČIJIM TIJELOM. ZNALA SAM DA JE TAJ ČOVJEK MRTAV. POSLJEDNJI PUT SE TRGNUO.
GRKLJAN MU JE BIO IŠČUPAN, A TRBUH RASPOREN KAO NA OČIŠĆENOJ RIBI.
POD NJIM, KROZ BIJELI TEPIH, TEKLI SU CRVENI POTOČIĆI.
VRISNULA SAM, A VUK SE PRENE, KAO DA JE ZABORAVIO DA SAM TAMO.
ZVIJER SE ZABULJILA RAVNO U MENE, A JA SAM GLEDALA KAKO MU NANJUŠCI SVJETLUCA SVJEŽA KRV...

Sekundu nakon tog užasnog prizora ispred mene je stajao Lucian, a ne vuk.

*Vidim došli ste...-govori nam
*Selene, ti i ja smo imali dogovor, zar ne? Di je moj plijen?
*Ali Lucian...Nisi mi rekao kada ju želiš...

U trenu je bio isprede mene i rukom mi stiskao vrat.

*Želiš li ti, draga moja, da te ja predam Marcusu? Ili ćeš se igrati onako kako smo se dogovorili?

Nisam mogla doći do zraka...

*Pretpostavljam tvoj odgovor...Sutra u ponoć želim da si tu...S njom, naravno...-govori mi i pušta me

Dolazim do zraka...

*Ne igraj se sa živitom Selene. Znaj da smo ti i ja još uvijek dvije različite vrste i ja mogu kad god poželim pokoriti cijeli tvoj svijet, malena
*A sada idi. Ja te više ne trebam.
*Xavier, isprati ju molim te.-govori blijedom plavokosom mladiću sa zelenim očima

Ništa mi nije bilo jasno. Još jedan vampir koji radi za Luciana. Ali imala sam osjećaj da radi za još nekoga. Samo nisam znala za koga. Što ako radi za Marcusa? Previše pitanja. Najviše me čudilo to što Marcus još ništa nije poduzeo...Šta čeka? Da mi je samo znat...

Hodajući pored Xaviera, pokušala sam mu ući u misli.
Previše sjećanja, razmišljanja...Previše svega...
Počelo mi se vrtiti. Glava me neopisivo počela boljeti.
Pokušavam hodat ravno, ali ne uspijevam. Spotičem se u svoju nogu i padam. Padam Xavieru u naručje.
Pokušavam ostati budna. Gledam ga u oči koje poprimaju crvenu boju. Crvene su kao svježe krv. Kao da me hipnotizira.
Kapci su mi sve teži. I ja padam...Padam u san...

ponedjeljak, 26.03.2007.

. . .

Want to taste blood...?
Taste it...
Cause blood can be so pretty...

Take this glass of blood...
I know that you want it...
Come on,girl...
You can do it...

Now we can be the same...
You and I...
Two fucking vampires...
Who kills all man kind...

Come to me...
Let's suck blood...

nedjelja, 11.03.2007.

OSVETA

Sunce zalazi...
Stojim na vrhu zgrade i promatram taj predivan prizor...
Po glavi mi se motaju sjećanja...Sjećanja na prošli život...
Ne znam zašto, ali svako malo razmišljam o njemu...
Kada bi barem mogla prestati i potpuno se posvetiti sadašnjem životu...



*Možda i možeš.-začujem poznati glas iza sebe
*Kraven?!-povičem i zatrčim mu se u zagrljaj
*Ajme kako mi je drago što te vidim!
*I meni isto što tebe vidim.
*Jesi mi nabavio mobitel i broj od Luciana?
*Naravno. Izvoli. Nadam se da će ti se mobitel svidjet. U njemu je sve šta trebaš.
*Hvala ti...Kakvo je stanje u dvorcu?
*Ah, Marcus terorizira sve oko sebe...Uskoro će imat svu svoju moć...Moraš nešto učiniti, stvarno.
*Budem, obećajem! Samoprvo moram riješiti neke osobne probleme.
*Pazi šta radiš Selene.-govori mi i odlazi


Tipkam u mobitel broj od Luciana.
Dogovaram nam sastanak. Sastanak pomoću kojeg ću dobit svoju osvetu.
Sastanak na kojem ću mu predat Moranu na vječno mučenje.
Da...Bit će to najslađa osveta koju sam mogla smisliti...


U tom trenutku zazvoni mi mobitel.
Nemoguće...
Pa nitko nema moj broj osim Kravena i Luciana.
Javljam se...

*Halo?
*Znaš...baš je lijepo promatrati te ovako a da ti ne znaš di sam...
*Tko je to?
*Ne prepoznaješ me? Pa kako to?
*Damien?! Jesi to ti? Gdje si?
*Iza tebe ljubavi, iza tebe...-govori mi

Okrećem se i gledam ga kako ide prema meni.

*Znaš, da nisam došao na vrijeme Morana bi iskrvarila.
*To mi je i bila namjera.

Približava mi se.

*Nadam se da više nemaš u planu nikakve zle namjere prema njoj?-pita me držeći me za vrat i stišćući ga
*Ne, naravno da nemam...pokušavam mu odgovorit

Popušta stisak svojih ruku oko mojeg vrata, ali me još uvijek drži.

*Šta je Damien? Ljut si na mene zbog ovog šta sam napravila Morani...Ili...?

Ne odgovara...
Približavam svoje usne sasvim blizu njegovim...
Dodirujem ih jezikom i šapćem mu...

*Želiš me...? Znam da želiš...Pa šta onda čekaš...?

Naglome privlači k sebi.

*Znaš da bi te trebao ubiti?
*Da, znam. Baš zato i je ovako zanimljivo.
*Ali ne mogu te ubiti...I ne želim to...
*A šta onda želiš...?-govorim mu dok mi on lagano ljubi usne

Možete si samo zamislit šta je dalje bilo...Počeli smo skidat jedno drugo...Ljubili smo se tako strastveno...To se ne može opisat riječima...
Drhtala sam od njegovog nježnog dodira...Bilo je kaonekad...Ali opet tako drukčije..
Sve je bilo savršeno...Dok me on nije naglo odgurnuo od sebe...

*Ovo se ne smije dogodit među nama.-govori mi ozbiljno
*Zašto? Pa ja tu ne vidim ništa loše.
*Ne...Neću dopustit da me opet povrijediš...Zakleo sam se da to više nikad neću nikome dopustit, a pogotovo ne tebi.-govori mi i oblači hlače
*Nemoj otić, molim te! Smislit ćemo nešto zajedno! Bit će kao nekad!
*Ne...Ti više nisi čovjek...Ti više nisi ona osoba koju sam ja poznavao, ona osoba u koju sam se ja zaljubio i koju sam ja volio...To više nisi ti...Ti si..Ti si...Vampir! I hraniš se ljudima! A ja sam lovac na vampire i poduzet ću sve da ubijem i posljednjeg vampira...Makar to morala biti ti..
*Onda idi! Idi ako tako misliš! Ali samo da znaš postoje stvorenja koja su puno gora i puno jača od vampira!

Nije ništa rekao. Došao je do mene, stavio svoju ruku na moj obraz, nježno mi poljubio usne i rekao:"Zbogom, do neke druge prilike."
I onda je otišao...

Nisam znala šta da napravim, kako da reagiram...
Ali znala sam jedno...
Do ovog trenutka u meni su bile dvije osobe, dvije ličnosti...
Vampir i čovjek...
Vampir...To sam bila ja od kad me Victor ugrizao...
A čovjek...To je bio jedan mali dio mene koji se trudio opstat samo zbog tebe Damien...
Ali od ovog trenutka, ja sam samo vampir i ništa više...
Neću se smilovati niti jednom čovjeku...
Sve ću ih ubiti...Sve...Samo da bi naškodila njemu...I njegovoj vrsti...

ponedjeljak, 05.03.2007.

STARA SJEĆANJA...

Bio si u zagrljaju one koja je napričala najviše laži o meni, u zagrljaju one koja te uvijek ogovarala, bio si u zagrljaju Morane...
Nisam mogla vjerovati...
Ne, nemoguće, to nisi ti...Ne bi mogao biti s nekim kao što je ona!
Ne, ne ti!

Promatrala sam te kako se zabavljaš...smiješ..i uživaš...
I pomislila sam da si sretan...
Da si napokon našao nekog kao što si ti...
Ljudsku dušu...Smrtnu dušu...
Ali ljubomora je učinila svoje. Nisam mogla dopustiti da budeš sretan. Gadili ste mi se oba dvoje.
I tada si me ugledao.
U očima sam ti vidjela...neznam ni sama...ali prepoznala sam nešto šta prije nisam...
Prvi puta sam ja iz tvog pogleda mogla nešto prepoznati.
Inače si ti uvijek "čitao" mene i moje skrivene poglede.

Nisam vas više mogla gledati.
Zato sam stisnula gas i projurila pored vas.

Tu večer mi je mobitel zvonio svake minute.
Da, bio si to ti, uporan kao i uvijek.
Ali kako si jednom prilikom rekao, moja mora biti zadnja, zato sam i uzela mobitel i bacila ga...
Nisam ti se htjela javit, možda zato jer nisam imala ni snage ni volje slušati tvoja objašnjavanja...
A u ostalom, zašto bi mi ti išta objašnjavao...?!

Nemaš pojma kako sam te htjela dodirnuti, zagrliti, osjetiti, poljubiti...
A s druge strane htjela sam te mrziti...
Možda sam se baš zato zaputila prema Moraninoj kući.
Stajala sam ispred nje i razmišljala šta da učinim.
Da li da je poštedim? Možda nije kriva. Tješila sam samu sebe.
Ali ipak je prevladala moja vampirska strana...
Prozor joj je bio otvoren.
Ušla sam u njenu sobu i promatrala ju kako spava.
Tako mirno...Tako spokojno...
Naglo sam ju primila za vrat i počela ju gušiti.
Otvorila je oči i prestravljeno me gledala.

*Sigurna sam da nije ugodan osjećaj...-govorim joj
*Ali tako tii treba kad se petljaš u tuđe živote i uživaš gledajući druge kako pate. Sada ću ja uživati i gledati kako ti umireš...-govorim joj i zabijam očnjake u vrat

Da, pokušala se oslobodit, ali bezuspješno.
Zarila sam joj očnjake još dublje.
Ajme kako je bio dobar osjećaj osjetit krv...
Njenu krv...
I znala sam da pati...
Grizla sam ju onako kako nikog dosad nisam.
Uvijek sam grizla da bi se prehranila, ali ovaj put...
...ovaj put sam grizla iz osvete...

Kada se napokon onesvijestila zbog nedostatka krvi u tijelu, pustila sam ju i otišla.
Pitate se da li sam ju ubila? Ne...A pretvorila u vampira...? Niti to...
Za nju sam imala nešto mnogo, mnogo gore...

I baš kad sam se krenula nać s Majandrom, ugledala sam njega, Damiena...

*Selene...-pozvao me
*Šta želiš od mene?
*Šta ti radiš ovdje?
*To bi isto ja mogla tebe pitat...
*Imaš pravo...Glupo pitanje...Ali...Bila si kod nje, zar ne?-pita me
*Hmmm...Ljubomora čini čuda...Izaziva ono najgore u nama...-govorim mu i odlazim onako mistično kako bi i Victor otišao nakon neke pametne rečenice

*A da...Samo se potrudi da dobije transfuziju krvi na vrijeme...-govorim mu sa smiješkom i odlazim