Bio si u zagrljaju one koja je napričala najviše laži o meni, u zagrljaju one koja te uvijek ogovarala, bio si u zagrljaju Morane...
Nisam mogla vjerovati...
Ne, nemoguće, to nisi ti...Ne bi mogao biti s nekim kao što je ona!
Ne, ne ti!
Promatrala sam te kako se zabavljaš...smiješ..i uživaš...
I pomislila sam da si sretan...
Da si napokon našao nekog kao što si ti...
Ljudsku dušu...Smrtnu dušu...
Ali ljubomora je učinila svoje. Nisam mogla dopustiti da budeš sretan. Gadili ste mi se oba dvoje.
I tada si me ugledao.
U očima sam ti vidjela...neznam ni sama...ali prepoznala sam nešto šta prije nisam...
Prvi puta sam ja iz tvog pogleda mogla nešto prepoznati.
Inače si ti uvijek "čitao" mene i moje skrivene poglede.
Nisam vas više mogla gledati.
Zato sam stisnula gas i projurila pored vas.
Tu večer mi je mobitel zvonio svake minute.
Da, bio si to ti, uporan kao i uvijek.
Ali kako si jednom prilikom rekao, moja mora biti zadnja, zato sam i uzela mobitel i bacila ga...
Nisam ti se htjela javit, možda zato jer nisam imala ni snage ni volje slušati tvoja objašnjavanja...
A u ostalom, zašto bi mi ti išta objašnjavao...?!
Nemaš pojma kako sam te htjela dodirnuti, zagrliti, osjetiti, poljubiti...
A s druge strane htjela sam te mrziti...
Možda sam se baš zato zaputila prema Moraninoj kući.
Stajala sam ispred nje i razmišljala šta da učinim.
Da li da je poštedim? Možda nije kriva. Tješila sam samu sebe.
Ali ipak je prevladala moja vampirska strana...
Prozor joj je bio otvoren.
Ušla sam u njenu sobu i promatrala ju kako spava.
Tako mirno...Tako spokojno...
Naglo sam ju primila za vrat i počela ju gušiti.
Otvorila je oči i prestravljeno me gledala.
*Sigurna sam da nije ugodan osjećaj...-govorim joj
*Ali tako tii treba kad se petljaš u tuđe živote i uživaš gledajući druge kako pate. Sada ću ja uživati i gledati kako ti umireš...-govorim joj i zabijam očnjake u vrat
Da, pokušala se oslobodit, ali bezuspješno.
Zarila sam joj očnjake još dublje.
Ajme kako je bio dobar osjećaj osjetit krv...
Njenu krv...
I znala sam da pati...
Grizla sam ju onako kako nikog dosad nisam.
Uvijek sam grizla da bi se prehranila, ali ovaj put...
...ovaj put sam grizla iz osvete...
Kada se napokon onesvijestila zbog nedostatka krvi u tijelu, pustila sam ju i otišla.
Pitate se da li sam ju ubila? Ne...A pretvorila u vampira...? Niti to...
Za nju sam imala nešto mnogo, mnogo gore...
I baš kad sam se krenula nać s Majandrom, ugledala sam njega, Damiena...
*Selene...-pozvao me
*Šta želiš od mene?
*Šta ti radiš ovdje?
*To bi isto ja mogla tebe pitat...
*Imaš pravo...Glupo pitanje...Ali...Bila si kod nje, zar ne?-pita me
*Hmmm...Ljubomora čini čuda...Izaziva ono najgore u nama...-govorim mu i odlazim onako mistično kako bi i Victor otišao nakon neke pametne rečenice
*A da...Samo se potrudi da dobije transfuziju krvi na vrijeme...-govorim mu sa smiješkom i odlazim
Post je objavljen 05.03.2007. u 15:33 sati.