|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...
ANA
ARAGORN
BESTIARIUS
DAMIEN
DIABOLUS
KRAVEN
LUCIAN
LUIS
MAJANDRA
MARCUS
MARTINA
MICHAEL
SELENE
VICTOR
XAVIER
HUNTER
GONE WITH THE SIN
Gone with the sin
I love your skin
Oh… so white
I love your touch
Cold as ice
And I love every single tear
You cry
I just love the way you are losing
Your life
My baby, how beautiful you are
My, darling completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
I adore the despair
In your eyes
I worship your lips once
Red as wine
I crave for your scent
Sending shivers
Down by spine
I just love the way you are
Running out of life
My baby, how beautiful you are
My darling, completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
Teich
Ana-moja najveća vampirusha
Naša mala, ali opaka Lanica
Barby...hehe...Barbara-izvuci me iz nemogućih situacija
Žanica
Mi-mi...hehe
Ako želiš bit besmrtan-ovdje sam
Još jedan ljubitelj vampira
Marta :)
I want your soul...
Tina :)
We have been blessed with the scent of decay,
We crave for crimson blood,
We have been praised by the dead of night,
So spread your delicate black wings,
Feel free, take flight.
When all our souls entwined as one,
Don’t ever feel alone,
When all of our deadly kind unite together,
We will walk the dusty path of faith,
Soft steps, like a drifting feather.
Leaving the trial of human essence,
In our recurring destiny to battle,
Leaving the shattered life force within,
Losing to the vampirism drive,
Our real self dies, to our satanic sin.
Transforming into insanity’s child,
Living in despair,
Transforming into beautiful creatures,
Drinking the vital fluid of countless beings,
To satisfy our hideous features.
Our sharp haemic fangs of doom,
Sink into your soul,
Cleansing your body from red liquid circulation,
You fell peacefully to the ground,
Awake after the deep slumber, join our federation…
Taj dan bila sam neopisivo ljuta.
Hodala sam ulicama i promatrala kako me ljudi ne primjećuju. Kada bi barem znali da postoje stvorenja noći. Da postoje vampiri i vukodlaci...
Dok sam i ja bila čovjek; nisam ni ja vjerovala.
Čitala sam priče, knjige o njima, neopisivo su mi se sviđali, ali bila sam uvjerena da ne postoje.
"Nema šanse!"-govorila sam sama sebi kad sam bila smrtnik.
Ali sada znam da vampiri postoje, o da!
Kada bi ovi ljudi isto to znali, možda bi me sad drugačije gledali...
Ah...Oko čega se ja zamaram...
Prolazila sam tako nekom uskom uličicom i nisam se obazirala na ništa oko sebe...
Ali u jednom trenutku snažno se sudarim s nekim rame o rame. Okrenem se i pogledam ga.
Bio je visok, nešto svjetlije puti s plavo-smeđom razbarušenom kosom i predivnim zelenim očima... Činio mi se tako poznat...
Pomislila sam si da je sad parvi trenutak da si nešto "prigricnem", ali u roku sekunde našla sam se bespomoćno stisnuta uz zid.
*Lucian te želi vidjeti, ljepotice...-govori mi, a oči mu bljeskaju
*Ali ja znam još jednu osobu koja bi te vrlo rado vidjela.-nasmiješi mi se, a očnjaci mu bljesnu u mraku
*Selene...Da samo znaš kako si popularna u zadnje vrijeme...Svi te žele...No mi idemo Lucianu. OK?
*Da, naravno.-odgovaram mu prestravljeno
Čim smo se približili Lucianovom dvorcu osjetila sam smrad znoja kako se miješa s krvi...Ah, kako su mi sve znali zgaditi...
*Ulazi unutra.-govori mi hladni i gura me kroz vrata
Za čudo dvorac je bio prazan...Ili sam barem ja tako mislila...
Bila sam uvjerena da idemo u Lucianovu sobu, ali ne...Išli smo u neki potpuno drugi dio dvorca...
Nikada nisam bila u tim prostorijama. A imala sam osjećaj da je tako i bolje...
Ušli smo u veliku tamnu prostoriju. Bio je potpuni mrak. I onda najednom se upalilo samo jedno svjetlo.
Prizor koji sam u tom trenutku vidjela pred očima bio je odvratan...
VUK JE POGNUTE GLAVE STAJAO NAD NEČIJIM TIJELOM. ZNALA SAM DA JE TAJ ČOVJEK MRTAV. POSLJEDNJI PUT SE TRGNUO.
GRKLJAN MU JE BIO IŠČUPAN, A TRBUH RASPOREN KAO NA OČIŠĆENOJ RIBI.
POD NJIM, KROZ BIJELI TEPIH, TEKLI SU CRVENI POTOČIĆI.
VRISNULA SAM, A VUK SE PRENE, KAO DA JE ZABORAVIO DA SAM TAMO.
ZVIJER SE ZABULJILA RAVNO U MENE, A JA SAM GLEDALA KAKO MU NANJUŠCI SVJETLUCA SVJEŽA KRV...
Sekundu nakon tog užasnog prizora ispred mene je stajao Lucian, a ne vuk.
*Vidim došli ste...-govori nam
*Selene, ti i ja smo imali dogovor, zar ne? Di je moj plijen?
*Ali Lucian...Nisi mi rekao kada ju želiš...
U trenu je bio isprede mene i rukom mi stiskao vrat.
*Želiš li ti, draga moja, da te ja predam Marcusu? Ili ćeš se igrati onako kako smo se dogovorili?
Nisam mogla doći do zraka...
*Pretpostavljam tvoj odgovor...Sutra u ponoć želim da si tu...S njom, naravno...-govori mi i pušta me
Dolazim do zraka...
*Ne igraj se sa živitom Selene. Znaj da smo ti i ja još uvijek dvije različite vrste i ja mogu kad god poželim pokoriti cijeli tvoj svijet, malena
*A sada idi. Ja te više ne trebam.
*Xavier, isprati ju molim te.-govori blijedom plavokosom mladiću sa zelenim očima
Ništa mi nije bilo jasno. Još jedan vampir koji radi za Luciana. Ali imala sam osjećaj da radi za još nekoga. Samo nisam znala za koga. Što ako radi za Marcusa? Previše pitanja. Najviše me čudilo to što Marcus još ništa nije poduzeo...Šta čeka? Da mi je samo znat...
Hodajući pored Xaviera, pokušala sam mu ući u misli.
Previše sjećanja, razmišljanja...Previše svega...
Počelo mi se vrtiti. Glava me neopisivo počela boljeti.
Pokušavam hodat ravno, ali ne uspijevam. Spotičem se u svoju nogu i padam. Padam Xavieru u naručje.
Pokušavam ostati budna. Gledam ga u oči koje poprimaju crvenu boju. Crvene su kao svježe krv. Kao da me hipnotizira.
Kapci su mi sve teži. I ja padam...Padam u san...
