Noć je...Neznam ni kako sam se našla tu,u ovom crnom,mračnom,hladnom parku...Nigdje nikoga...Ni lampe ne svijetle...Tek poneki šišmiš proleti iznad drveća...Pogledam u nebo,a na njemu se vidi samo mjesec...Puni mjesec...Nema čak niti jedne jedine zvijezde...Najednom osjetim hladan nalet vjetra oko sebe...Pogledam u drveće,ali niti jedno se ne njiše...Možda sam si samo umislila...Ali kad ono još jedan hladan nalet vjetra...Okrećem se oko sebe...Osjećam nečiju prisutnost...Nigdje nikoga...Pomislim,možda je sve to samo san...Uštipnem se da bih se probudila,sigurna,u svom krevetu...Ali ne...Ne budim se,još uvijek sam tu,na ovom istom mjestu,a neznam kako sam uopće dospijela ovdje...Još uvijek osjećam nečiju prisutnost...Okrenem se oko sebe...i...ugledam ga...Visoki mladić u dugačkom crnom kožnom kaputu i u crnim hlačama stoji ispred mene...Kako li se samo našao ovdje,pitam se?Da li sam to osjetila njegovu prisutnost?Da li me je on promatrao?Nije progovorio niti jednu riječ...samo me je promatrao...Ali taj pogled...njegov pogled je bio tako poseban...U njegovom pogledu je bilo nešto...nešto što mi je oduzimalo bilo kakvu volju za životom...nešto šta je na mene djelovalo tako snažno...A tek njegove oči...crvene poput krvi...da,baš poput krvi...Htjela sam pobjeći,otrčati koliko me noge nose...ali ne...nisam se mogla pomaknuti...Nešto mi nije dopuštalo da pobjegnem...Možda je to bila snaga u njegovim očima...ili sam to bila ja...možda jednostavno nisam željela otići...možda sam htjela ostati...ovdje...s njim...zauvijek...Napokon mi se približio...Svoju ruku je stavio na moj obraz...A njegova ruka...tako hladna,tako jebeno hladna...približio je svoje usne mojima...Zadrhtala sam od straha...a onda osjetila njegove usne...Bile su hladne,hladne kao i njegove ruke...Ljubili smo se,a ja mu se nisam uopće odupirala...Maknuo mi je kosu s vrata...Opet sam zadrhtala...I tada sam ga osjetila...osjetila sam njegove zube na svom vratu...Znala sam da je gotovo...Sada sam potpuno njegova...Zario mi ih je u vrat i tada sam osjetila svoju toplu krv kako mi se cijedi niz vrat...Bio je to takav užitak...Takav nesvakidašnji užitak...Bol koja zapravo nije prava bol,nego ugodna bol...Bol koju bi mogla osjećati cijeli život...Bol koja mi je pružila takav užitak koji više nikada neću osjetiti...Znala sam da sam sad postala "jednom od njih"...Pogledao me...a njegove oči sada su bile plave...duboko plave...imala sam osjećaj da mogu prodrijeti kroz njih...Poljubio me...opet i opet i opet...A zatim mi je dao da pijem...Pružio mi je svoju ruku,a ja sam zarila zube u nju...duboko,duboko u nju...Osjetila sam krv u svojim ustima.,..Osjetila sam kako mi se polako slijeva niz grlo...Napokon sam osjetila ono od čega ću sada živjeti...krv...
Post je objavljen 07.07.2006. u 15:26 sati.