Dan je brzo prošao i polako se spuštala večer.Iako nam dan ne bi smetao;jer kako Victor kaže:Mi smo jedni od onih koji su otporni na svjetlo;nije me htio odmah izlagati Suncu,jer sam još uvijek malo osjetljiva na svjetlost.Dugo sam pričala s Victorom o svojoj prvoj žrtvi.Čak sam morala i pregovarat s njim...i napokon dopustio mi je.Neznam zašto sam toliko željela da mi ona bude prva žrtva,ali ujedno i prva osoba koju ću pretvorit u vampira...Možda zato što nikako nisam mogla niti htjela zaboraviti to razdoblje svog života...neznam...stvarno...
Točno sam znala gdje ću je naći.Bila je na jednom od onih koncerata koji su se odvijali u Močvari.Prolazila sam kroz gomilu ljudi i tražila je.Pokušala sam osjetit njen miris...miris njene krvi...I napokon,našla sam je;našla sam svoju prvu žrtvu...
*Hej!-došla sam joj i pozdravila je s leđa
*Ej!-pozdravila je i ona mene,sa pomalo prestrašenim izrazom lica
*Pa šta ti tu radiš?-odmah je tražila objašnjenje
*Pa...-oklijevala sam
*Htjela sam doći na koncert,zabavit se,vidjeti tebe i tako...-brzo joj odgovaram
*Aha.Pa mogla si me bar nazvat.Išle bi zajedno.-odgovara sa smješkom na licu
Izgleda da je povjerovala...nisam htjela to napravit,ne njoj.Ali jednostavno sam htjela.Ni sama nisam našla objašnjanje zašto baš ona...
*Ajde odi samnom do WC-a.-govorim joj
*Nema šanse da sad dođemo do ijednog od njih-odgovara mi
*Onda idemo do prvog šumarka.-odgovaram joj sa lažnim smješkom na licu.
*O.K.-odgovara
Put je bio mračan i znala sam da sad imam priliku.Priliku za moj prvi pravi ugriz.
*Stani!Nešto ti je na vratu!-kažem joj s nesigurnosti.
*Di?! Skidaj to s mene!-odgovara mi prestrašeno
Bile su to njene zadnje riječi kao smrtnici.Sada više neće biti ista.Nikada više ti i ja nećemo biti iste.
Razmišljam o našem prijateljstvu,djetinjstvu,o trenutcima koje smo provele zajedno...Ali ne...iz mene ne izlaze nikakvi osjećaji...
Tužno,ali istinito...
Primim ju za ramena i zarijem zube u njen vrat.Nije uspjela niti vrištati.Ispustila je jedino mali krik i par puta mi se pokušala oteti iz ruku...
Ali bezuspješno...
Osjetila samnjenu toplu krv na svojim usnama,u svom grlu,kako struji niz moje tijelo.
Pila sam dugo,jako dugo.
I onda sam ju pustila,a njeno beživotno tijelo palo je na zemlju.
Pogledala sam je...
*Sada je gotovo Sanja,nema više povratka u stari život.Ovo je naša budućnost.-rekla sam u sebi i osjetila neki poseban osjećaj
Osjećaj na koji sam bila ponosna jer sam znala da sam stvorila novog vampira.
Ja sam njezin stvoritelj.
Nasmijala sam se i otišla...
Post je objavljen 11.07.2006. u 21:16 sati.