Ponoć je...
Kao što smo se i dogovorili;bio je u parku i čekao me.
Spustim se na zemlju i sklopim krila.
Nisam odmah htjela ić prema njemu.
Htjela sam ga promatrati...
Gledati ga kako me nestrpljivo i s čežnjom čeka...
Idem prema njemu. Čuo me.
*Petra!-doziva me
No ja se ne odazivam. Ja više nisam nikakva Petra.
Dolazim do njega i promatram ga.
Valjda je očekivao da ću nešto reći...ali ja šutim.
Šuti i on.
Promatramo jedno drugoga.
Lovac i lovina;to smo sad mi.
Pokušavam mu ući u misli,ali ne dopušta mi...
Ne razumijem...
Zrači nekakvom snagom...nekakvom moći...
Ne mogu to objasniti...
Približava mi se...padam u njegov topli zagrljaj...
Naslanjam se na njegova prsa i osluškujem...
Osluškujem ono šta ne mogu čuti na svojim prsima...
Osluškujem otkucaje njegovog srca...
*Zaboravila sam kako si topao...-govorim mu kroz suze
Ja plačem...Krvave suze polako mi se spuštaju niz obraze prema usnama...
Suze prokletih...Suze onih koji nemaju osjećaje...
Pa zašto onda plačem?! Pa upravo zbog toga...
Zbog toga šta sam sada u zagrljaju dečka koji me beskrajno voli,a ja mu tu ljubav ne mogu uzvratiti...
*Ej ljubavi,šta ti je? Šta si tako tiha?-pita me i podiže mi glavu
Brzo brišem krvave suze...
*Ma nije mi ništa. Samo si mi jako nedostajao.-lažem mu
*Poljubi me.-govori mi
Prislanjam svoje usne njegovim...Osjećam njegov topao dah na svom licu.
Drhtim...Da li od straha ili od nečeg drugog;ne znam ni sama.
Ljubim ga...
Napokon mi dopušta da uđem u njegove misli,u njegova sjećanja...
Gledam i vidim sve naše zajedničke trenutke...Kako li smo samo bili sretni...
*"Ma prestani Selene!"-govorim sama sebi
"Ti više nikada nećeš znati šta je sreća,pa zašto bi i on znao?"
"Pretvori ga u vampira. Tako ćete barem biti zajedno."-nešto u meni govori mi
Ljubim njegove tople usne. Tople od ljubavi prema meni.
Spuštam se prema vratu.
Ljubim njegov topli vrat. Topao od krvi koja je u njemu.
Krv...Njezin okus...Moram ju okusiti;moram okusiti njegovu krv...
Moram...
Otvaram usta s namjerom da zarijem očnjake u njegov vrat...
Probijam mu očnjacima kožu...
Osjećam glavnu venu i krv kako kola u njoj...
A zatim me njegova snažna ruka odgurne daleko od sebe.
Dižem se s poda. Spremna za novi napad. Sada mu bez imalo straha pokazujem očnjake. Krećem ponovno prema njemu.
*"Ovaj put ćeš bit moj."-govorim u sebi
U jednom skoku bila sam na njemu.
Ležao je na podu;onako namoćan...
Grizem ga ponovno...ali osjećam kako me nešto užasno peče...
Pogledam i vidim svetu vodicu u njegovoj ruci...
Pokušavam pobjeći,ali bezuspješno...
Sada ja ležim na podu;potpuno nemoćna.
Gleda me i drži kolac iznad mog srca...
*Ne možeš me ubiti ni da hoćeš.-govorim mu sa sigurnošću
*Toliko si sigurna? Zašto?-pita me
Jer me beskrajno voliš. Ne bi mogao podnijeti to da me nema...Da me nema zbog tebe...-govorim mu i smješkam se
*Već sam podnio to da si vampir. Mogu i to da te nema.-govori mi i zamahuje kolcem...
Post je objavljen 11.09.2006. u 20:53 sati.