Ležim u sobi i razmišljam...Victor...Moj stvoritelj,moj Gospodar...nema ga...Victora više nema.
Sjećam se njegova tužnog pogleda i njegovih zadnjih riječi...
"Ujedini nas..."
Šta bi to trebalo značit? Koga da ujedinim?
Kako me mogao ostaviti? Znao je da nisam spremna da vodim ovo leglo.
Zašto me je morao pratiti? Da je ostao u skrovištu ovo se ne bi dogodilo.
Victor bi još bio živ...
Ali nije samo Victor kriv. Victor nije uopće kriv.
Ja sam kriva...
Ali i on je kriv... Damien je kriv...
Lovac na vampire. Lovac koji je pokušavao ubit Victora godinama. Ali bezuspješno.
Sve do sada..sve do danas...
Ali Damien nije bilo tko. On je moj dečko...ili je bar to prije bio.
Victor mi je često govorio o njemu,ali nikada si nisam mogla priznati koliko je sličnosti bilo između Njega i Damiena.
Previše sličnosti.
Možda se baš zbog toga nisam mogla pomiriti s tim da je ovo stvarnost.
Victor je mrtav. Damien je lovac na vampire.
Mi...vampiri su izgubili svog vođu,svog stvoritelja,svog Gospodara...
Nikada si neću oprostiti to što sam se išla nać sa Damienom.
Sjećam se Victorovih riječi. Sjećam se da je osjećao da će se nešto loše dogoditi...i sada se dogodilo...
Vampiri su ostali bez vođe,a kad lycani to saznaju krenut će u napad...u napad koji bi mogao završiti ovaj rat...
U napad koji bi mogao uništiti ovo leglo vampira...
Šta da radim?! Kome da se sada obratim kada nema Victora?!
Na pamet mi pada jedna ideja...ali ne...ne mogu ga još probuditi...još nije vrijeme...i ne znam šta bi Victor mislio o toj ideji...
Začujem smijeh. Majandrin smijeh.
I nečiji glas. Muški glas.
Zasigurno si je dovela još jednu žrtvu s kojom će se igrat kao sa svojom igračkom,a potom ju baciti...
Onako krvavu,iscrpljenu,s tupim pogledom u prazno...
Krenem u smjeru odakle je dopirao smijeh.
Ugledam Majandru u zagrljaju nekog muškarca.
Bio je sav u crnom,visok oko 185 cm. Kosa mu je bila crna,duga i valovita. Na njoj su se isticali crveni pramenovi.
Crveni kao krv...
Okrenuo se i pogledao me. Njegove oči bile su posebne. Svjetlo plave..onako duboke...kao i Victorove oči...
Prva šta bi svatko zamijetio na njemu bio je njegov osmijeh i bijeli zubi. Bijeli kao biseri.
Smiješio mi se i promatrao me.
Njegova put bila je tako blijeda...
Kao u vampira;kao da je jedan od nas...
*Ej Selene! Ovo je Aragorn.-govori mi bez imalo srama
Pogledam ga još jednom,a on mi se ponovno nasmiješi i pruži mi ruku.
Odbijem ga pozdraviti. Samo hladno prođem pored njega.
*Majandra;nije vrijeme za nove igračke. Ubij ga i dođi k meni u sobu.
Moramo razgovarati;dogodilo se nešto ozbiljno.-govorim joj
*Ali Selene...On nije jedna od mojih igračaka. On je jedan od nas.-govori mi uplašeno
*A da? Iz kojeg je on to legla?-pitam ju ljutito
*Iz našeg. Ja sam ga pretvorila u vampira.-govori mi sve tiše
*Molim?! Pa kako se usuđuješ napraviti tako nešto bez moje dozvole?! Pa znaš i sama da još nemaš dovoljno iskustva za to!!!-vičem
*Ali Selene...Stvarno mi se sviđa i jednostavno sam ga morala pretvorit u vampira...
Pio je moju krv,a večeras se spremamo u njegov prvi lov...-pokušava se izvući objašnjavajući mi
*Ne idete vi nigdje.-govorim joj hladno
*Ali...
*Nema ali!!! Victor je mrtav,a ti bi u lov sa ovim svojim derištem!!!-govorim joj ljutito
*On nije derište!!!-brani ga
*Ma vidi ti nju...Braniš svog učenika,ha? A još si i sama jedan!!! Više ti je stalo do njega nego do Victora?!?!
*Pa je!!! Victor mi nije bio ništa!!! Ama baš ništa!!! Prvi vampir i to je to!!!-govori mi ljutito i bez srama
*Kako se usuđuješ?! On je bio tvoj Gospodar!!! Jedan od tvojih stvoritelja!!! On je bio tvoj vođa,a ti tako vrijeđaš njegovo ime!!!
Pa tko ti daje pravo?! Povuci sve šta si rekla o njemu!!!
*Nikada!
*Van onda! Gubi se van! Ovdje više nisi dobrodošla! Ni ti ni tvoja igračka! Izopčena si iz ovog legla!
*Pa zbogom onda Selene...Ili da bolje kažem Gospodarice?!-govori i odlazi
Post je objavljen 25.09.2006. u 20:35 sati.