Da li sam mrtva?
Ležim na podu i otvaram oči.
Ne krvarim...
Pogledam oko sebe i ugledam prizor koji si nikada ne bi mogla sama predočiti...
Tek sada vidim kako su slični...
Kako li sam samo bila slijepa...
ON je lovac.ON je Damien...
Gledam borbu između lovca i vampira...
Gledam borbu između Damiena i Victora...
Nemoguće...
Victor me je cijelo vrijeme bio pratio!!!
Ali zašto?!
Pa zar nema povjerenja u mene?!?!
Ali da me nije pratio...sad bi bila mrtva!!!
Pokušavam se podići s poda da pomognem Victoru,ali bezuspješno...
Duboka rana u mojoj nozi ne dopušta mi to.
Posežem za pištoljem,ali...nema ga.
Gledam oko sebe ne bi li ga negdje ugledala...
Eno ga!!!
Zataknut je u Damienove hlače.
Sranje!
Ustajem usprkos užasnim bolovima...
Širim krila i idem prema Damienu...
Bacam se na njega i pokušavam ga ugrist.
Ali u samo jednom zamahu njegove ruke opet sam na podu.
Tako sam slaba...
Mrak...oko mene je mrak...
Pokušavam ostati budna,ali oči mi se sklapaju same od sebe...
Padam...tonem...u tamu...
*Ne!!! Selene!!!
Budi me očajan Victorov glas.
Pogledam oko sebe i ugledam najužasniji prizor za mene.
Victor leži na podu.
Damien je iznad njega i sprema se zabiti mu kolac u srce.
*Ne!!! Victor!!!
Poletim prema njemu u nadi da ću ga spasiti...
Ali prekasno...
Damien zamahuje i snažno zabija kolac u Victorovo srce...
Jedino šta sam čula bio je Victorov krik...
Krik tuge i bola...
Primam Damiena i zamahujem ga u drvo...
On pada na pod...
Trčim prema Victorovom beživotnom tijelu...
*Victor! Victor! Molim te oprosti mi! Oprosti mi molim te! Victore reci mi nešto! Reci mi!-vičem i udaram njegovo tijelo
Najednom osjetim slabašan stisak na svojoj ruci...
Pogledam u njegovo blijedo lice,u njegove plave oči,u njegove crvene usne,u njegove bijele očnjake...
Očnjake koji su mi podarili besmrtnost...
A kako mu ja uzvraćam...?
Nešto mi želi reći...
*Selene! Ujedini nas!-govori mi,sklapa oči...
Jedino šta mi je ostalo na rukama bio je Victorov prah...
Prah mog Stvoritelja...
Sjedim i plačem...
Kako li ću sada ikome u leglu pogledati u oči i reći im da je Victor mrtav?!?!
Kako?!?!
I što je najgore ja sam kriva za to!!!
Samo JA!!!
Dižem se s poda...
Pogledam prama Damienovom tijelu...
Nisam imala niti snage niti vilje da pijem...
Širim krila i bježim od ovog mjesta gdje je prolivena Victorova krv...
Postoji vjerovanje da se vonj prolivene krvi može na nekom mjestu zadržati godinama.
Navodno se upije u tlo,te ga polako upije isprepleteno korijenje,tako da s vremenom,sve što tamo raste,od najsitnijeg korijenja do najvišeg stabla,postaje svjedokom pokolja...
Bježim u sklonište...
Bježim s mirisom krivnje...
Post je objavljen 19.09.2006. u 20:34 sati.