Dolazim u sklonište sva ljuta,zbunjena i umorna.
*Gdje je Majandra?!-vičem na sve oko sebe
*Tu sam!-odgovara i trči prema meni
*Šta se dogodilo? Jesi ga ubila?-pita me uplašeno
*Pa...nakon dugo borbe...jesam.-odgovaram
*Krvariš! Ranio te!-govori mi
*Ma bit ću ja dobro.-odgovaram joj
*Gdje je Victor?! Trebam ga! Odmah!-povisujem ton glasa
*Malecka,pa šta je? Šta je tako hitno?-pita me smireno
*Moramo razgovarat! Odmah! Na samo!-govorim mu
Odlazimo u sobu...Zaključavam vrata...
*Želim jebenu istinu!-vičem na njega
*Kakvu istinu?-pita me pomalo uplašeno
*O vukodlacima...Jedan me napao i napravio mi ovo.-govorim mu i pokazujem duboku ranu na ruci
*Pa šta nisi pucala u njega?-pita me pomalo sarkastično
*Jesam! I sada leži na krovu neke zgrade. Ali on je čovjek...Nakon što je pao mrtav,pretvorio se u čovjeka. Kako to?!-pitam ga ljutito
*I vukodlaci su prije pretvorbe obični ljudi. Baš kao ti ili ja...-odgovara mi zagonetno
*Ali ja želim cijelu istinu o njima. Molim te reci mi. Moram znati.-govorim mu
*U redu...
*Još davno jedan čovjek je imao dva sina koja su bila u jako dobrim odnosima. Bili su jednostavno nerazdvojivi... A taj njihov otac je bio prvi besmrtni čovjek. Nakon nekog vremena sinovi su se posvađali s ocem i svatko je otišao svojim putem ne znajući da njihovim venama teče besmrtna krv. Neznajući da su besmrtni suočavali su se sa raznim neprilikama,te je u jednoj njihovoj borbi jednog sina-mene ugrizao šišmiš,te sam ja postao prvi vampit i tada jedini na svijetu. Ali i mom bratu-Lucianu dogodilo se nešto slično,samo što je njega ugrizao vuk te je on postao prvi živući lycan ili vukodlak. Baš zbog tih suprotnosti odvojili smo se jedan od drugig. Iako to još nismo željeli,po naravi smo se morali mrziti oz najmanjeg kutka duše. I tako počinje priča o lycanima i vampirima. Pošto smo se razišli Lucian je stvarao svoju prvu vojsku u nadi da će poraziti mene. No tada nije znao da se mora hraniti ljudskim mesom,ali kada je saznao za čime žudi...nije mogao odoljeti. Tako dolazimo do toga kako nastaju lycani. Dovoljan je samo jedan tračak Mjeseca da postaneš besmrtan u žudnji za mesom i ubijanjem vampira. Mogu kontrolirati svoj izgled,dakle kao i mi kada hoće izgledati kao krvoločni vukovi koji jedva čekaju da okuse krv u svojim ustima,a u drugom trenutku mogu izgledati kao sasvim normalni ljudi...
*Znači to je cijela istina? A povod? Koji je bio povod vašeg rata?-pitam ga zamišljeno
*Dok sam još bio smrtnik,ili dok sam barem mislio da sam jedan od njih,imao sam obitelj. Ženu i dijete. Kada je moj brat-Lucian otkrio svoje moći i neopisivu mržnju prema meni;odlučio me slomiti...Elizabeth je ubio. Nikada neću zaboraviti šta je ta životinja napravila od nje. Našao sam ju kako leži na podu... Utroba joj je bila raskomadana i napola pojedena. Jedino je njeno lice ostalo netaknuto... U njenim praznim očima vidio se samo strah. Ali to nije sve... Mog sina Lucasa pretvorio je u jedne od njih. Pretvorio ga je u lycana. I time me je slomio. Potpuno...Iako tada nisam imao osjećaja;odlučio sam mu se osvetiti u sjećanju na moj prošli život. U sjećanje na Elizabeth i Lucasa...I tako je počeo ovaj rat...-govori mi,a krvave suze mu se spuštaju niz lice
*Ne znam što bi rekla Victore. Stvarno mi je žao.-govorim mu iskreno
*Ma pusti... Bilo pa prošlo,zar ne?-pita me kroz lažni smješak
*Znaš,kada sams e vraćala u sklonište;jedan mladić me vidio kako letim. Ali bio je nekako...čudan. Sav obučen u crno,čudne svijetle puti...i osjećala sam da nije smrtnik,ili bar ne običan. I njegove oči...bile su tako slične tvojima. Zašto? Da li znaš tko je to?-pitam ga
*A da,znam...Znači srela si ga. Damien-moj lovac. Sigurno si mu zapela za oko... A što se tiče naše sličnosti...s vremenom,kako lovac dugo lovi vampira i kako ga mnogo puta susreće,tako njegove oči počnu sličiti očima vampira kojeg lovi. Čuvaj ga se. Sigurno ćeš ga susretati.-kaže i odlazi,kao i uvijek...
Ležim na krevetu i razmišlam. Razmišlam o nepoznatom dečku koji me promatrao. Bio mu je tako sličan. Tako jebeno sličan. Ali to nije on. To nije mogao biti on... U tom mom razmišljanju prekine me poruka na mobitelu.
*Sigurno se Majandra pita gdje sam tako dugo.-mislim u sebi
Ali ne...poruka je od njega...od mog dečka...on želi da se nađemo...neki čudan osjećaj se javio u meni...osjećaj koji me izazivao da se odem nać s njim...
I da ga pretvorim u vampira...
Post je objavljen 03.09.2006. u 20:43 sati.