tvojimtragom

subota, 27.09.2008.

Granice su samo u nama

Tata i kćer

Prije nekoliko dana susrela sam se sa dušom s kojom se stalno viđam a već ga dugo nisam susrela. Uvijek bježim od ozbiljnih razgovora da ne skrenu u smjeru u kojem ne znam reći što želim, bježim da mi ne nametne neku svoju volju ( u tome je tako dobar ) pa su uglavnom i djeca oko nas pa se niti tu ne mogu izraziti jer su one glasnije, a na kraju krajeva uvijek i žurim. No kako to Bog u svojoj ljubavi namjesti, sve je počelo na jednoj ispovjedi prije mjesec dana na kojem me svećenik opominje da im budem dobra. Svima njima. Pri tome je mislio i na moje roditelje i na muža i djecu. Naizgled jednostavne riječi koje se podrazumijevaju same po sebi.... ja jesam dobra, ne činim im ništa loše.... Ali kad sam dobro analizirala svoje ponašanje shvatila sam bitnu razliku: NE ČINITI LOŠE NE ZNAČI ČINITI DOBRO. To nije ništa novo, ali eto, netko mi je trebao ukazati na to. I tako, malo po malo počela sam mijenjati neke svoje postupke... Započela sam s mamom. S djecom se učim svakoga dana, kako se ona mijenjaju tako se i ja prilagođavam, nekad s više nekad s manje uspjeha.
A tata.... ima nešto u onoj priči gdje tata i kćer imaju poseban odnos. Obzirom da nisam imala sestre moji su roditelji, a tata posebno, bili fokusirani uvijek na mene. Odrasla sam pod reflektorima, razmišljala sam dugo na način kojim su oni razmišljali, uglavnom tata. A onda je uslijedila revolucija. Bilo je razdoblje kada sam ih krivila zbog mnogočega. Tražila sam im greške u odgoju i zamjerala reflektore s kojim su me pratili i brinuli se za moj život i nakon braka, i oko odgoja moje djece. A tata koji je imao velik utjecaj na mene i kojeg sam pokušavala cijelog života impresionirati bio je glavni krivac. No kada je prošlo i to ogorčenje ostala je samo ljubav, ali još uvijek uz moj strah da ponovo ne počne utjecati na moj život svojim željama. Istina je da drugi imaju udjela na naš život samo onoliko koliko im mi to dopustimo, a ja sam malo slaba.... pa se ne znam postaviti.... No, odluka je pala: BUDI IM DOBRA.
I tako pokušavam slušati srcem, gledati preko granica i tako smo se takli.... moj tata i ja.
Maknula sam barijere i osjetila ga. I on je s godinama okopnio, dobro je tako. Svi smo skinuli malo zaštitnog sloja.... moj tata za razliku od mame voli primati.... voli da se "titra" oko njega. Vjerojatno to voli i mama, ali kao prava žena to neće pokazati. Kao što neće pokazati niti povrijeđenost ako toga nema. Tata, on voli dubinu, kao malo sebično dijete je... ali djeca su divna. Ma mislim da svi ljudi imaju u sebi crnu i bijelu stranu i često ih treba poticati i djelovati tako da se ona bijela rascvjeta, a ne im odmagati.....
U trenu kada smo se takli ja sam osjetila duboku sreću, popunio je jednu rupu u mojoj nutrini koja je vjerojatno rezervirana za njega. Poželjela sam provesti više vremena sa njim, negdje na mom terenu, gdje sam jača. Sutra bi trebao ići sa nama u moju oazu mira i tako je bio veseli što sam ga pozvala. A ja sam bila sretna da sam se usudila prijeći granicu.

27.09.2008. u 08:05 • 5 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 15.09.2008.

Kako vrijeme leti

Vrijeme mi klizi kroz prste poput pijeska. Ponedjeljak, petak, pa opet ponedjeljak i tako unedogled. A onda strah! Toliko toga sam propustila, toliko sam toga pozaboravila. I onda ona odgovornost koju sam sama sebi obećala, to ću završiti.... a ne samo da nisam dovršila već se popis produžio. Pa sad još i ova prehlada. Jedan ugodan vikend, nekoliko lijepih dana u ugodnom mladom društvu, kao da sam bila uljuljana u jedan sladak san. Što me se dojmilo; svježina ovih dvoje totalno svjetovnih ljudi? Moja ideja da ih povežem? Njihovi interesi koji su tako nestvarni u mom "dosadnom i mirnom" svijetu... Tuga, ali i olakšanje kada su otišli? A onda opet ponedjleljak sa novim brigama, stiže me kazna zbog nekih nesvjesnih propusta a i strah od svjesnih.... Ispijam već 3. šalicu toplog čaja, glava mi ko balon baulja.... nemam mira sjesti, opet ta savjest. Ručak? Ništa...... sve je ništa.

Dok sam jutros sve brige predavala Gospodinu, tako sam ih znala nabrojati.... najgori je moj način odmazde sa svijetom, moja snaga na krivom mjestu, moje izbjegavanje obveza i skrivanje, a onda griža savjesti koja uslijedi. To tako umara. Pa propovijed koja mi zvoni u ušima još od prošle nedjelje.... Upozori brata svog, pa ako te ne posluša umrijet će radi svojeg grijeha, a krv njegova neće na tvoje ruke. No ako ga ne opomeneš, on će umrijeti zbog svog grijeha, ali krv njegova ide na tvoje ruke. A ja gledam u svoje ruke i tražim tragove krvi.... koga sam ikada upozorila, jesam li i sebe znala upozoriti.....
Misli se redaju, hrpa nespeglanog veša raste a danas je ponedjeljak... taman dok se trgnem bit će petak. Pomisao na mišju rupu me veseli. Kada bi negdje postojala jedna ovako velika mišja rupa da se unutra zavučem, dok oluje trešte.

A zašto mi nije dovoljna Božja ruka? Naravno da je i više nego dovoljna.Ali ipak. Čovjek sam. Čovjek sumnje. Čovjek padova i dizanja. Čovjek koji se ipak zna veseliti. Pronalaziti veselje u sitnicama, sa smješkom gledati u život. Smiješkom nadvladati strah. I onda poslije tjeskobe duboko udahnuti zrak, donijeti odluke... odluke kojih ću se držati a možda i ne...Šćućuriti se navečer sa svojom obitelji, u mom gnijezdu gdje će svi posjedati oko mene kao pilići, kada ćemo samo brbljuckati i pustiti život neka teče.

15.09.2008. u 19:49 • 7 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Srpanj 2011 (2)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Linkovi

Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE

I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život