Vrijeme mi klizi kroz prste poput pijeska. Ponedjeljak, petak, pa opet ponedjeljak i tako unedogled. A onda strah! Toliko toga sam propustila, toliko sam toga pozaboravila. I onda ona odgovornost koju sam sama sebi obećala, to ću završiti.... a ne samo da nisam dovršila već se popis produžio. Pa sad još i ova prehlada. Jedan ugodan vikend, nekoliko lijepih dana u ugodnom mladom društvu, kao da sam bila uljuljana u jedan sladak san. Što me se dojmilo; svježina ovih dvoje totalno svjetovnih ljudi? Moja ideja da ih povežem? Njihovi interesi koji su tako nestvarni u mom "dosadnom i mirnom" svijetu... Tuga, ali i olakšanje kada su otišli? A onda opet ponedjleljak sa novim brigama, stiže me kazna zbog nekih nesvjesnih propusta a i strah od svjesnih.... Ispijam već 3. šalicu toplog čaja, glava mi ko balon baulja.... nemam mira sjesti, opet ta savjest. Ručak? Ništa...... sve je ništa.
Dok sam jutros sve brige predavala Gospodinu, tako sam ih znala nabrojati.... najgori je moj način odmazde sa svijetom, moja snaga na krivom mjestu, moje izbjegavanje obveza i skrivanje, a onda griža savjesti koja uslijedi. To tako umara. Pa propovijed koja mi zvoni u ušima još od prošle nedjelje.... Upozori brata svog, pa ako te ne posluša umrijet će radi svojeg grijeha, a krv njegova neće na tvoje ruke. No ako ga ne opomeneš, on će umrijeti zbog svog grijeha, ali krv njegova ide na tvoje ruke. A ja gledam u svoje ruke i tražim tragove krvi.... koga sam ikada upozorila, jesam li i sebe znala upozoriti.....
Misli se redaju, hrpa nespeglanog veša raste a danas je ponedjeljak... taman dok se trgnem bit će petak. Pomisao na mišju rupu me veseli. Kada bi negdje postojala jedna ovako velika mišja rupa da se unutra zavučem, dok oluje trešte.
A zašto mi nije dovoljna Božja ruka? Naravno da je i više nego dovoljna.Ali ipak. Čovjek sam. Čovjek sumnje. Čovjek padova i dizanja. Čovjek koji se ipak zna veseliti. Pronalaziti veselje u sitnicama, sa smješkom gledati u život. Smiješkom nadvladati strah. I onda poslije tjeskobe duboko udahnuti zrak, donijeti odluke... odluke kojih ću se držati a možda i ne...Šćućuriti se navečer sa svojom obitelji, u mom gnijezdu gdje će svi posjedati oko mene kao pilići, kada ćemo samo brbljuckati i pustiti život neka teče.
Post je objavljen 15.09.2008. u 19:49 sati.