Komentari

tvojimtragom.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Magdalena

    ...i leti vrijeme...
    ...i čini se da istjeće kroz prste...
    ...i znam taj osjećaj...hrpa neispeglanog veša...tisuću nezavršenih stvari oko mene...
    ...odluke od kojih se ni početak više ne nazire...
    ...i onda dođe neko drugo vrijeme...kada to postaje nevažno...
    ...hrpe veša se povećavaju....a ti ih više i ne primjećuješ...
    ...odluke...?
    ...prestaješ donositi dugoročne....tek možda one kojima je rok trajanja nekoliko sati...
    ...posložiš prioritete...i od onih hitnih slučajeva....neodloživih ne ostane ništa...
    ...i onda sjetno pomišljaš na one dane kada je vremena bilo na pretek....
    ....a ti si mislila da ga nemaš...
    ....Dušo...znati se saviti u gnijezdu....okupiti piliće....pustiti vrijeme da teče...
    ...daleko je veće umijeće od svih posloženih ormara svijeta....Btb!

    avatar

    15.09.2008. (22:47)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Draga moja, pratim tvoje postove i smijesim se u sebi ramisljajuci kako tvoj zivot cudesno nalikuje na moj... A eto, nismo se nikad srele. Ili mozda ipak jesmo?

    avatar

    16.09.2008. (20:35)    -   -   -   -  

  • tvojim tragom

    @ljubljena... svi smo sazdani od istog materijala a načelno smo vrlo razlićiti. Uvijek me veseli kada pronađem nekoga koji moju zbunjenu i kompliciranu dušu razumije, jer kada ulovim vremena da napišem post rijeći iz mene samo izjure. Ja ljubim svoj život koji imam a opet se svaki dan ispočetka borim sa nevažnim stvarima. Ja jesam zahvalna zbog svega što imam a ipak želim više.... i ne mislim to nikako u materijalnom smislu.
    Baš si me lijepo razveselila u ovo jutro. Zagrljaj ti šaljem.
    @magdalena........... ti isi već dugo moj anđeo

    avatar

    17.09.2008. (06:59)    -   -   -   -  

  • mamaposebnogdjeteta

    Draga prijateljice, danima ne mogu otvoriti tvoj blog i evo sada napokon. No dobro. Čitam te i kao i prošli put ponavljam, prepoznajem sebe u tvojoj priči. Sazdana sam od veselja, briga i strahova. Sinu često ponavljam da je strah naš najveći neprijatelj. On se često boji da će pasti pa kada malo sam ostane stajati držeći se za stolicu nastane panika i plač. Proživljavajući s njim obilje takvih trenutaka, naučila sam (barem mislim:)) obuzdavati svoje strahove. O da. I kod mene u kutu sobe, košara puna veša za peglanje. Samo što mu je pozicija takva da mi ne "bode" oči. Propuštenih situacija je more, nakon kojih slijedi grižnja savjest, gutanje knedle, osjećaj da sam propustila ovo i ono, nervoza, nezadovoljstvo sobom, odjednom vidim hrpu prašine... i tako poput arhivske građe izranjaju staro-nove obveze i sve me to baci unazad. E onda tu nastupa dijete (moja mišja rupa). Po njemu znam da me Bog voli. Želeći služiti takvom djetetu zaboravljam ovo gornje, jer opeglat ću kad-tad ne može rasti hrpa do stropa (peglanje je simbolika). Draga prijateljice, ne boj se. Nekako mislim da su strah i zbrka tebi podaren način da se uzdgineš i stasaš iznutra, jer ustvari za tim i najviše čezniš, a vjerujem bit će ti dano. Zemaljske brige?!-prolazne su. Pusa, mir i Božje dobro tebi i tvojoj djevojčici.

    avatar

    18.09.2008. (09:11)    -   -   -   -  

  • Kruno

    Dobro je postavljati si pitanja u životu i biti nezadovoljan i tjeskoban i nesiguran... Ipak mislim da Gospodin ne želi stavljati nam terete koje ne možemo nositi. Evanđelje nije prije svega teret koji će se nakalemiti na svu težinu koju osjećamo da nas mori u životu. Evanđelje je radosna vijest i poziv na nasljedovanje. Vrijedni smo Gospodinu i zato se raduje zajedno s nama svakom našem koraku naprijed prema onome što je dobro...
    "Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!" (Lk 12,6-7)

    avatar

    19.09.2008. (19:45)    -   -   -   -  

  • cruce

    I ja itekako imam problema s vremenom... pobjegne sve a ne znam ni ja kako ni kada. A odluke... nakon dva dana više se i ne sjećam što sam odlučila. A to je valjda dio onoga što nazivaju životom. Malo sunca, malo oblaka i dosta zbrke i zbunjenosti. Ali, sve je to taj "paket" nazvan životom. Da ne kompliciram stvari, kratko rečeno - razumijem te. Lijep ti pozdrav!

    avatar

    20.09.2008. (00:08)    -   -   -   -  

  • EMISIJA EFFATA

    prvi put na ovome predivnom blogu.lijep pozdrav!

    avatar

    24.09.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...