Marketing
Granice su samo u nama
Tata i kćer
Prije nekoliko dana susrela sam se sa dušom s kojom se stalno viđam a već ga dugo nisam susrela. Uvijek bježim od ozbiljnih razgovora da ne skrenu u smjeru u kojem ne znam reći što želim, bježim da mi ne nametne neku svoju volju ( u tome je tako dobar ) pa su uglavnom i djeca oko nas pa se niti tu ne mogu izraziti jer su one glasnije, a na kraju krajeva uvijek i žurim. No kako to Bog u svojoj ljubavi namjesti, sve je počelo na jednoj ispovjedi prije mjesec dana na kojem me svećenik opominje da im budem dobra. Svima njima. Pri tome je mislio i na moje roditelje i na muža i djecu. Naizgled jednostavne riječi koje se podrazumijevaju same po sebi.... ja jesam dobra, ne činim im ništa loše.... Ali kad sam dobro analizirala svoje ponašanje shvatila sam bitnu razliku: NE ČINITI LOŠE NE ZNAČI ČINITI DOBRO. To nije ništa novo, ali eto, netko mi je trebao ukazati na to. I tako, malo po malo počela sam mijenjati neke svoje postupke... Započela sam s mamom. S djecom se učim svakoga dana, kako se ona mijenjaju tako se i ja prilagođavam, nekad s više nekad s manje uspjeha.
A tata.... ima nešto u onoj priči gdje tata i kćer imaju poseban odnos. Obzirom da nisam imala sestre moji su roditelji, a tata posebno, bili fokusirani uvijek na mene. Odrasla sam pod reflektorima, razmišljala sam dugo na način kojim su oni razmišljali, uglavnom tata. A onda je uslijedila revolucija. Bilo je razdoblje kada sam ih krivila zbog mnogočega. Tražila sam im greške u odgoju i zamjerala reflektore s kojim su me pratili i brinuli se za moj život i nakon braka, i oko odgoja moje djece. A tata koji je imao velik utjecaj na mene i kojeg sam pokušavala cijelog života impresionirati bio je glavni krivac. No kada je prošlo i to ogorčenje ostala je samo ljubav, ali još uvijek uz moj strah da ponovo ne počne utjecati na moj život svojim željama. Istina je da drugi imaju udjela na naš život samo onoliko koliko im mi to dopustimo, a ja sam malo slaba.... pa se ne znam postaviti.... No, odluka je pala: BUDI IM DOBRA.
I tako pokušavam slušati srcem, gledati preko granica i tako smo se takli.... moj tata i ja.
Maknula sam barijere i osjetila ga. I on je s godinama okopnio, dobro je tako. Svi smo skinuli malo zaštitnog sloja.... moj tata za razliku od mame voli primati.... voli da se "titra" oko njega. Vjerojatno to voli i mama, ali kao prava žena to neće pokazati. Kao što neće pokazati niti povrijeđenost ako toga nema. Tata, on voli dubinu, kao malo sebično dijete je... ali djeca su divna. Ma mislim da svi ljudi imaju u sebi crnu i bijelu stranu i često ih treba poticati i djelovati tako da se ona bijela rascvjeta, a ne im odmagati.....
U trenu kada smo se takli ja sam osjetila duboku sreću, popunio je jednu rupu u mojoj nutrini koja je vjerojatno rezervirana za njega. Poželjela sam provesti više vremena sa njim, negdje na mom terenu, gdje sam jača. Sutra bi trebao ići sa nama u moju oazu mira i tako je bio veseli što sam ga pozvala. A ja sam bila sretna da sam se usudila prijeći granicu.
A tata.... ima nešto u onoj priči gdje tata i kćer imaju poseban odnos. Obzirom da nisam imala sestre moji su roditelji, a tata posebno, bili fokusirani uvijek na mene. Odrasla sam pod reflektorima, razmišljala sam dugo na način kojim su oni razmišljali, uglavnom tata. A onda je uslijedila revolucija. Bilo je razdoblje kada sam ih krivila zbog mnogočega. Tražila sam im greške u odgoju i zamjerala reflektore s kojim su me pratili i brinuli se za moj život i nakon braka, i oko odgoja moje djece. A tata koji je imao velik utjecaj na mene i kojeg sam pokušavala cijelog života impresionirati bio je glavni krivac. No kada je prošlo i to ogorčenje ostala je samo ljubav, ali još uvijek uz moj strah da ponovo ne počne utjecati na moj život svojim željama. Istina je da drugi imaju udjela na naš život samo onoliko koliko im mi to dopustimo, a ja sam malo slaba.... pa se ne znam postaviti.... No, odluka je pala: BUDI IM DOBRA.
I tako pokušavam slušati srcem, gledati preko granica i tako smo se takli.... moj tata i ja.
Maknula sam barijere i osjetila ga. I on je s godinama okopnio, dobro je tako. Svi smo skinuli malo zaštitnog sloja.... moj tata za razliku od mame voli primati.... voli da se "titra" oko njega. Vjerojatno to voli i mama, ali kao prava žena to neće pokazati. Kao što neće pokazati niti povrijeđenost ako toga nema. Tata, on voli dubinu, kao malo sebično dijete je... ali djeca su divna. Ma mislim da svi ljudi imaju u sebi crnu i bijelu stranu i često ih treba poticati i djelovati tako da se ona bijela rascvjeta, a ne im odmagati.....
U trenu kada smo se takli ja sam osjetila duboku sreću, popunio je jednu rupu u mojoj nutrini koja je vjerojatno rezervirana za njega. Poželjela sam provesti više vremena sa njim, negdje na mom terenu, gdje sam jača. Sutra bi trebao ići sa nama u moju oazu mira i tako je bio veseli što sam ga pozvala. A ja sam bila sretna da sam se usudila prijeći granicu.
Post je objavljen 27.09.2008. u 08:05 sati.