SMISAO - Za neke radost, za neke bauk

Odlučila sam danas biti ozbiljna. Jako. Za neprepoznat ozbiljna.
Tako ozbiljna da ćete se pitati čiji je ovo blog. Mislit ćete da ste zalutali.
A kad tamo to je samo ozbiljan dio mene. Koji nekad ispliva na površinu.
Pa kaže, eto i ja bih nešto rekao. Za promjenu
Cijeli sam vikend potrošila spremajući police s knjigama.
Skidala prašinu, sitnu, najsitniju s pametnih riječi pametnih ljudi.
Jer ja imam samo pametne knjige. Koje su se zaprašile jer mi mijenjalo prozore.
Pa razvalilo pola zida. Koji popadao po mojim knjigama. Pametnim.
Pa rekoh, ajd da vam prenesem koju pametnu.
Da ne mislite da ja pametno prepoznati ne umijem.

Ne znam jeste li u životu naišli na Victora E. Frankla.
Najpoznatija knjiga mu je "Potraga za smislom", a utemeljitelj
je egzistencijalne psihologije i logoterapije (liječenje smislom)
te jedan od onih koji su preživjeli holokaust.
Kao zakleta individualistica koja od trenutka buđenja vlastite svijesti
vjerujem da je jedini smisao našeg života proživjeti NAŠA vlastita
iskustva, koja su jedinstvena i neponovljiva, a ne se nastojati utopiti
u masu, u Franklovim riječima sam našla upravo taj odraz sebe,
izrečen daleko bolje nego što bih ja to umjela. Evo kako je on to rekao:

"Na koncu konca, čovjek ne bi trebao postavljati pitanje koji je smisao
njegovog života, već bi trebao shvatiti da je on taj koji je pitan.
Jednom riječju, život je taj koji pita nas;
i svatko od nas može odgovoriti životu odgovarajući za svoj život;
životu se može odgovoriti samo odgovornošću za vlastiti život."

Eto. I ja mislim da život ne postoji izvan našeg vlastitog djelovanja.
Jer od mnogo ljudi čujem kako čekaju da život počne, da im se život desi,
da život dođe. Kao da je njihov život već negdje formiran, gotov i oni trebaju
u njega ući. Većina čak očekuje da se neće za to morati ni pomaknuti s mjesta

Svakoga dana, odlukama koje donosimo odgovaramo zapravo na pitanje koje je
život postavio nama: koji je smisao našeg postojanja?
I mi smo jedini koji na to pitanje možemo odgovoriti.
Problem je većine što smatra da je netko drugi dužan dati im odgovor.
Štoviše, ponuditi im nekoliko odgovora na tanjuru da biraju.
Ljudi se ponašaju kao da su u trgovini u kojoj se na policama nalaze
različito upakirani "smislovi" koje oni procjenjuju.
Pa kritiziraju: neću ovaj, hoću neki drugi.
Ili, uzet ću ovaj, na probni rok.
Ili, ništa to ne valja idem u drugu trgovinu.
Ili uzet ću par, neka mi se nađe.

A meni je od svega najdraže upravo to što svoj život moramo osmisliti sami.
I što druge treba pustiti da osmišljavaju svoj.
I ne treba o tome puno misliti. Treba djelovati. Treba postojati u svakom trenutku.
Jer život je ipak ono što nam se događa, dok mi razmišljamo o tome kada će život početi.
Zato, smisao, kao i stranice svog života pišemo sami.
Hoće li to biti savršen haiku, roman, kratka priča ili jednodnevni trač
Odlučujemo sami.

"Utapanjem u masi, pojedinac gubi najvrjedniju svoju kvalitetu, odgovornost. Čim počnemo djelovati kao da smo samo dio cjeline, i kao da je samo ta cjelina važna, možemo iskusiti senzaciju odbacivanja tereta odgovornosti. Ova tendencija da se pobjegne od odgovornosti osnovni je motiv svakog kolektivizma. Istinska zajednica je u biti zajednica odgovornih osoba, a masa je zbroj depersonaliziranih jedinki." (Frankl)

"To be human means not only to be different,
but also to be able to become different; that is to change."

One koje zanima saznati više o Franklu čije knjige toplo preporučujem
neka posjete http://www.viktorfranklinstitute.org/
Radi se o čovjeku koji je uspio pronaći smisao svog života u užasima koncentracionog
logora što me, osobno, fascinira. Stoga ono što on govori za mene ima dubinu o kojoj je svakako
vrijedno razmisliti.