O ženama, muškarcima i konjima

Prije nekoliko dana obećala sam dragoj prijateljici da ću pronaći kratku story o tome kako funkcionira ženski, a kako muški mozak i zašto je stvarno razumijevanje nemoguće. Pričicu nisam sama napisala, dobila sam je e-mailom prije 10-ak godina i odmah mi se svidjela.

O ženama, muškarcima i konjima !

Recimo da se naš junak zove Roger i da ga privlači Elaine. Izađu na nekoliko rendesa i dobro se provedu. Redovito se viđaju i nakon nekog vremena postanu par. Ne sastaju se s drugima.

I onda, jedne večeri dok se voze kući nakon rendesa njegovim kombijem, Elaine kaže: “Shvaćaš li da je danas već 6 mjeseci otkako smo zajedno?”

U kombiju nastane muk. Elaine ta tišina teško pada. U sebi pomisli: “ Bože, pitam se da li mu smeta što sam to rekla. Možda se osjeća zarobljenim u našoj vezi, možda misli da ga pokušavam obvezati na nešto što ne želi i u što nije siguran.”

A Roger misli u sebi: “Vidi ti to, šest mjeseci !”

A Elaine misli: “Ali niti ja nisam sigurna da želim ovu vezu. Ponekad bih voljela malo više prostora kako bih mogla razmisliti da li zaista želim da nastavimo…..mislim, kuda idemo? Hoćemo li se i dalje viđati ovako kao do sada? Znači li naša veza da se namjeravamo vjenčati? Imati djecu? Provesti život zajedno? Jesam li spremna na takvu obvezu? Poznajem li ga uopće tako dobro da to mogu odlučiti?”

A Roger misli:”….to znači da smo zajedno od….da vidim….u veljači smo počeli izlaziti u pivnicu, što je bilo malo nakon što sam nabavio kombi, što znači….da vidim na brojčaniku…..Opa! Trebao sam izmijeniti ulje.”

A Elaine misli: “On je ljut. Vidim mu na licu. Možda sam u krivu. Možda on želi više od prijateljstva, više intimnosti, više obveza; možda je osjetio i prije mene da gajim neke sumnje. Da, kladim se da je u tome stvar. Zato tako nerado govori o svojim osjećajima. Boji se odbijanja.”

A Roger misli: “Morao bih otići mehaničaru da mi pogleda mijenjač. Baš me briga što ti idioti govore, ali mjenjač ne šljaka. I bolje im je da ne trtljaju o hladnoći. Kakva zima? Vani je 5 stupnjeva, a ovaj mjenjač šteka ko kamion za smeće. A platio sam nesposobnim lopovima 600 dolara”.

A Elaine misli: “Ljut je. I ne krivim ga. I ja bih bila ljuta. Bože, osjećam se tako krivom tjerajući ga kroz sve to, ali ne mogu si pomoći. Jednostavno nisam sigurna.”

A Roger misli: “Vjerojatno će mi reći da je garancija samo 90 dana. Da, upravo tako će mi odgovoriti, mamlazi.”

A Elaine misli:” Možda ja sve to previše idealiziram čekajući na princa na bijelom konju, a sjedim pored divne osobe, osobe s kojom mi je lijepo, do koje mi je stalo i kojoj je stalo do mene. Osobe koju sam povrijedila zbog svoje samožive, romantične, nezrele fantazije.”

A Roger misli: “Garancija? Oni bi garanciju? Dat ću ja njima garanciju. Uzet ću ja njihovu garanciju i zabiti im u…..”

“Roger”, izusti Elaine na glas.

“Što je?”, odgovori Roger, prenut iz misli.

“Molim te nemoj se gristi oko toga”, kaže Elaine na ivici suza. “Nisam to trebala reći..Osjećam se tako…..” Brizne u plač.

“Što?” upita Roger.

“Baš sam bedasta,” ridajući kaže Elaine. “Znam da nema prinčeva na bijelome konju. Zaista znam. To je tako glupo. Nema prinčeva i nema konja.”

“Nema konja?” zabezeknuto će Roger. "Kakvih konja", pomisli u sebi.

“Misliš da sam luda, zar ne?”, upita Elaine.

“Ne!” kaže Roger sretan što napokon zna ispravan odgovor.

“Ja samo….samo trebam….trebam malo vremena”, kaže Elaine.

(Nastane kratka pauza za vrijeme koje Roger nastoji brzo misliti i smisliti nešto suvislo. Napokon se dosjeti nečeg što bi moglo upaliti.)

“Da”, kaže.

(Elaine duboko dirnuta dodirne njegovu ruku): “Oh, Roger, zaista tako misliš?”

“O čemu ?” upita Roger.

“O meni?” kaže Elaine.

“Oh, da" odgovori Roger nemajući pojma o čemu se radi.

(Elaine se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči što Rogera učini izrazito nervoznim što bi mogla dodati, naročito ako se radi o konju. Napokon ona progori.)

“Hvala ti Roger”, izusti.

“Hvala tebi”, odgovori Roger.

Kod kuće, Elaine leži na krevetu zbunjena, izmučena duša u suzama do jutra, dok Roger kod svoje kuće otvara vrećicu čipsa, pali televizor i zadubi se u najnoviju epizodu Dosjea X. Slabašan glasić u njegovoj glavi upozorava ga da se u autu te večeri desilo nešto važno, ali je prilično siguran da nema pojma što pa zaključi da je bolje i da ne misli o tome.

Slijedeći dan Elaine telefonira svojoj najboljoj prijateljici pa još jednoj s kojima pretrese situaciju u slijedećih šest sati. Do zadnjeg detalja analiziraju sve što je ona rekla, pa sve što je on rekao, nanovo i nanovo, svaku riječ, gestu, nijansu značenja....I tako idući dan, idući tjedan, mjesecima.

U međuvremenu, Roger jednog dana utovaruje kamion s poznanikom, zastane, namršti se i reče:
”Bill, znaš li ti je li Elaine ikada imala konja?”

:o)

Budući da su mnoge od vas bile zaintrigirane onim što sam ja u prethodnom postu pogrešno zapamćeno nazvala "vodič" i smjestila u 1959. (a zapravo se zove "Kućna ekonomija" i izašao je u Housekeeping Monthly časopisu 1955.) evo doslovnog prijevoda.

Ovaj je tekst napisan u desetljeću kada se cijelo društvo zdušno trudilo da žene vrati u okvire kućnih "ognjišta", jer su se muškarčine vratile iz rata i trebali su za sebe radna mjesta na kojima su tijekom rata radile žene dok su oni ratovali preko oceana. E, sad, mužići i tatice su se vratili i neće valjda doma sjediti i baviti se kućanstvom ili ne daj bože djecom kad su žene, kao što cijeli svijet dobro zna, genetski predodređene da brišu prašinu, glancaju pločice, omekašavaju rublje, mijenjaju pelene i kuhaju, kuhaju, kuhaju. Ovakvi napisi po, opet, ženskim časopisima tobože su pomagali ženama da budu PRAVE ŽENE, a takve su one koje poštuju ova pravila.

Svaka sličnost sa bezbrojnim današnjim varijacijama istih savjeta iz tkzv. ženskih časopisa (a i drugih medija), vjerujem da je potpuno namjerna i s predumišljajem.

"Pripremite večeru na vrijeme.
Večeru planirajte ujutro, ili čak prethodnog dana, kako bi vašeg supruga dočekao ukusan obrok kad se vrati s posla. Tako ćete mu dati do znanja da ste mislili na njega dok je on radio, ali i da se brinete za njegove potrebe. Većina muškaraca je gladna kad se vrate s posla, a pripremanjem njemu omiljenog jela ispunit ćete mu potrebu za toplom dobrodošlicom.
Pripremite se za njega Odmorite se 15 minuta prije njegovog dolaska kući, tako ćete biti osvježeni kada on dođe. Popravite šminku, stavite vrpcu u kosu i izgledajte svježe.
Vas suprug je proveo puno vremena s ljudima umornima od posla. Budite zanimljiva i vesela za njega. Njegov dan je bio dosadan i treba mu malo zabave, a dio vaših dužnosti je da se pobrinete za to. Smanjite razinu buke .Kad se vaš suprug vrati s posla, isključite sve kućanske aparate i potaknite djecu da se i ona utišaju.
Budite sretni sto ga vidite. Toplo mu se nasmijte i pokažite iskrenu želju da mu udovoljite. Poslušajte ga iako mu možda morate reći puno toga, nemojte to učiniti neposredno nakon njegovog dolaska kući. Neka on prvo govori, on sigurno ima važnije stvari na umu od vas.
Ne ometajte ga.
Ne žalite se ako vas muž dođe kući kasno navečer ili ako želi otići van na večeru bez vas. Umjesto prigovaranja, pokušajte razumjeti pod kolikim je on pritiskom zbog posla. Kad je kod kuće, sigurno se želi odmoriti i opustiti.
I na kraju,ne postavljajte mu nepotrebna pitanja i ne sumnjajte u njegovu sposobnost prosuđivanje ili integritet. Ne zaboravite da je on gospodar u kući i kao takav će uvijek provoditi svoju volju, pošteno i pravedno.
I zapamtite, dobra žena zna gdje joj je mjesto."

Izgleda li vam ovo kao SF "Stadfordske supruge"? Mislite li da je ovo dio prošlosti? Grdno se varate. Otvorite bilo koji ženski časopis i vidjet ćete da sve ovo piše u njima, ponekad doslovno.

za koga, jel' za mene?

Neki dan dobila sam e-mailom poruku da pogledam novu web stranicu ženskog časopisa "sve za nju". Znatiželjna, pogledala sam što su to pripremili "sve za mene". A kad tamo sve same divne stvari koje zaista nigdje drugdje ne mogu pročitati: kozmetika, liposukcije, Britany Spears, razne dijete, vježbanje, celulit (biti bez njega zbog Njega), kako zbog Njega mijenjati sebe, horoskop (kako naći Njega), spravljanje hrane (kako Mu fino kuhati) i sve u tom stilu. Zaista nikada viđeno i neophodno apsolutno svakoj ženi misle SVI izdavači tkzv. ženskih časopisa na svijetu. Jer žene, i to SVE žene, apsolutno ništa drugo na ovoj planeti a i šire ne interesira! Mene nisu sreli, a i da jesu, ne brojim se jer sam ogromna manjina.

Brišući url iz povijesnika svog brausera pomislih kako se zapravo ništa ne kreće. S jedne strane nešto dobiješ, da bi ti se s druge oduzelo. Pa ti tako daju svakojake mehanizme koji tobože brane tvoja ljudska prava (pravobraniteljski ured, vladin ured, saborski odbor i pregršt nevladinih organizacija), ali istovremeno te preplavljuju fantazmagoričnim savjetima kako ostati u potpuno istom položaju podređenosti i ovisnosti o muškarcu kao i prije nastanka svih tih institucija. O kakvoj ravnopravnosti spolova uopće pričamo kada nam je vrhunski autoritet za odnose među spolovima gospođa krojačica s tri propala braka iza sebe i pregrštom namljevenih gluposti koje pas s maslom ne bi pojeo. Je li uopće između 1959. kada je tiskan "Vodič za udanu ženu" koji je ženama, između ostalog, savjetovao:

- da stave vrpcu u kosu kada dočekuju muža s posla,
- da mu ne pričaju o svom danu jer ga ne smiju, umornog od posla, zamarati sitnicama,
- da mu ne postavljaju pitanja jer ono o čemu on razmišlja daleko je važnije od svega što njih može
mučiti
- da mu po povratku s posla pokažu djecu da ih tata poljubi, a onda u tišini otprave u njihove
sobe da ne smetaju

(ako će vas zanimati točni citati svih uputa iz tog vodiča rado ću ga potražiti u svom kompu i objaviti!)

i današnjeg svijeta 50 godina kasnije kada su krojačičine upute za sretan brak, uz biser poput "Kada biste vi muškarci znali kako je lako s nama ženama? U duši smo sve jednake.", citiram:

"Prvo čime žena može zadržati muškarca je - seks. Drugo pravilo govori da morate uvijek imati veselo lice. Muškarci ne vole dugi nos. Treće: nikada mu ne smijete predbacivati jer su svi muškarci alergični na predbacivanje. Četvrto: ako muškarca dobro hranite, ako je sretan i zadovoljan kod lijepo priređenog stola, nećete ga tako lako izgubiti. Možda će, privremeno, otići drugoj, ali će vam se vratiti. Muškarci su , naime, drukčiji od nas žena i seks im je važan jednako kao i hrana."

Meni je recimo interesantno kako ta izvjesna krojačica-vrhunski hrvatski autoritet za sretne veze "poznaje" dušu svih žena iako ne navodi izvor svojih saznanja. Kada bi žene, poput moje malenkosti, kojima je doslovno mučno od njezinih savjeta i "mudrosti" dobile jednako onoliko mjesta u medijima koliko dobija gđa Krojačica možda bi onda i ona shvatila da postoje žene s kojima uopće nije lako i koje su intelektualno i emocionalno daleko odmakle od djetinjaste ovisnosti o komplimentima o vlastitom izgledu. Gđa Krojačica živi u svijetu "mica-maca" kako ih "Cosmopolitan" zove ili "žena mačkica" čija je životna ambicija presti uz kućno ognjište svog gospodara, mičući mu se s puta ili dozvoljavajući mu da je mazi, već prema njegovom raspoloženju. Za znanje i ravnanje gđi krojačici i onima koji je smatraju idolom uspjeha, veliki broj žena nema nikakve sličnosti (niti bi je htjele imati) sa gđom krojačicom i njezinim prototipom "savršene žene". Kada tvrdi da su žene u duši sve jednake, onda govori o osobama poput sebe same pokazujući istovremeno potpuno neshvaćanje pojma individualnosti svake osobe. Reći da SVE žene imaju jednaku dušu te da se sve može manipulirati na način kako im ona to savjetuje dokaz je njezine primitivnosti koji je ipak ne oslobađa odgovornosti za izrečeno.

Prema četiri savjeta po kojima žene mogu zadržati muškarce, jasno je kakav ideal žene gospođa Krojačica, ali i časopis za koji piše, promovira i kakav ideal žene je očito poželjan u našoj patrijahalnoj duhovnoj klimi, jer časopis ima najveću nakladu. Žena, kaže krojačka ekspertica, mora hiniti seksualni užitak kako bi usrećila muškarca. Zadovoljstvo žene nije važno budući da se ona seksom treba samo poslužiti kako bi zadržala muškarca, a ne zbog vlastitog užitka. Jer, napokon, ženi seks i nije važan kao muškarcima. (A ona to zna jer, citiram, "čita o tome na sedam jezika" !). Čemu svi pokreti za seksualno oslobođenje žena, skidanje tabua i seksualno obrazovanje, kad gđa krojačica savjetuje ženama da zanemare svoje vlastite potrebe i glume onako kako su glumile stoljećima podajući se svojim gospodarima o kojima su financijski/egzistencijalno ovisile?

Muškarac je, prema toj gospođi, osjetljiva biljčica koju treba njegovati i štititi od "nevremena" kako ne bi uvenuo ili otišao drugoj. Ali čak i ako ode, ne smije mu se zamjeriti jer ako ste svladale vještine u krevetu i kuhinji on će vam se vratiti, a vi ćete ga dočekati nasmijanog lica i nećete spominjati onu drugu kako mu ne biste izazvale alergiju. Po gđi Krojačici, ako vam se vrati, a vi osjetite nešto što se zove ljudski ponos i dostojanstvo, zanemarite to jer ćete pogriješiti. Odbiti muškarcu da vas tretira kao krpu za prašinu ili otirač za noge, velika je greška, smatra gđa Krojačica.

Meni je osobno nejasno zbog čega bi žena uopće htjela zadržati muškarca kojem se mora ulizivati, podilaziti, hrabriti njegov "macho" ego na uštrb vlastitog zadovoljstva, šutjeti sa zamrznutim osmijehom na licu i kuhati, kuhati, kuhati?! A za svo to samoporicanje dobija ono jedino što "sve žene u duši žele" - kompliment da je lijepa ! Pitanje je nije li gđa Krojačica zapravo muškarac kada tako zdušno zagovara totalnu imbecilnost žena u korist muškaraca! Pitanje je samo kakvih muškaraca, jer što bi pametan, iskusan i zreo muškarac uopće vidio ili tražio u ženi lutki kakva bi po gđi Krojačici svaka žena trebala biti, želi li biti sretna.

Za gđu Krojačicu, sretno udanu po četvrti ili peti put, muškarci su razmažene bebe koje treba držati u infantilnoj fazi. Možda niti na jednom od sedam jezika na kojima može čitati, gđa Krojačica nije pročitala da se sretan i harmoničan brak ne može zasnivati na neravnopravnim odnosima među partnerima tj. na bolesnim odnosima gospodara i ropkinje, umjesto zrelih i odraslih supružnika. Osoba koju je, prema njezinim riječima, prvi muž ostavio, koja se za drugog udala da se financijski osigura, a za trećeg iz inata, danas po medijima dijeli savjete ženama, piše knjige, i biva promovirana kao uspješna žena.

Čemu prigovori? Ako iz prethodnog komentara još niste shvatili, prigovori nisu zato što gđa Krojačica misli i govori ono što smo pročitali i čuli. Svatko ima pravo na svoju glupost. Ali privatno! Kada njegova ili njezina glupost postane javna i još se k tome medijski promovira, onda podliježe i javnoj kritici i mnijenju. Mediji ne odražavaju samo sliku stvarnosti, oni je i kreiraju. Oni odlučuju kome će dati prostor za izražavanje svojih ideja, koga će podržati i poduprijeti, a koga će zanemariti. Mediji su odgovorni ako izaberu širiti glupost. Stoga im se neprekidno mora skretati pažnja na propuste i pogreške u potpomaganju stereotipa koji su usmjereni protiv žena. Gđa Krojačica je zagovornica najmračnijih konzervatizama koji su usmjereni ka stvaranju žene bez svoga "ja", bez prava glasa, ravnopravnosti i osnovnih ljudskih prava na sreću i zadovoljstvo.

Stvari se mijenjaju sporo i teško, ali bez aktivnog reagiranja onih žena koje svoja životna stremljenja ne prepoznaju u opisima ideala gđe Krojačice, ništa se nikada neće promijeniti. Zato eto ja sama, jedna jedina kažem: gđa Krojačica i ja nismo iste u duši, naprotiv različite smo poput najudaljenijih točaka svemira. Samoporicanje nije ono što ja želim, baš naprotiv. I budući da postojim, mislim i razmišljam svojom glavom, postavljam vlastite ideale i snove koje nastojim ostvariti i na poslovnom i na privatnom planu, a koji su toliko različiti od svake riječi koju progovara gđa Krojačica, ja jedna ZABRANJUJEM JOJ da govori u ime SVIH žena.

tko o čemu, ja o njima

Gotovo svakodnevno dobijem po nekoliko e-mailova o napuštenim pesekima koji traže dom. I svaki put pomislim da je njih jadničaka toliko da će mi uskoro trebati pola radnog vremena da prepošaljem sve te poruke. Onda se počnem nervirati što ih ima toliko (zbog ljudi koji su ih ostavili, ne zbog pasa, naravno), pa zbog toga što mi stalno pišemo i forwardiramo te mailove i tko zna koristi li to uopće ikome od njih osim što se mi osjećamo dobro, pa zbog toga što nešto moram napraviti pa makar samo i to...a onda u stupnju najveće ljutnje dok utipkavam sve moguće adrese na koje ću poslati nove napuštene okice koje traže svog čovjeka sjetim se onih koje smo tim upornim slanjem e-mailova ipak uspjeli udomiti pa mi dođe milo oko srca, ne zbog nas, nego zbog njih. Pomislim na malecku koja je nedavno završila iz Zagreba čak na Prviću - di ćeš ljepše, a sve zato što netko od nas nije prekinuo slanje e-maila. E, i onda ipak sjednem pa i ovo nanovo. Evo jedne ljepotice od svega 2 mjeseca koja je sama i traži dom. Ako joj možete pomoći tako što ćete ovu poruku poslati, prekopirati, umnožiti ili bilo kako drugačije proširiti o njoj informaciju dalje, učinite to. Vama kojih pet minuta posla, možda i pola sata ako stavite i na blog ili web, no njoj životna prekretnica za sljedećih 16-19 godina.

NOVO: Malecki je udomljen pa sam skinula broj telefona osobe za kontakt. To je bilo brzo ! E, kad bi se barem tko javio i za našeg Moralesa :o(

Neće me nitko jer kažu da sam ružan !

Ja sam Morales, imam godinu dana, srednje sam veličine i moglo bi se reći da sam upravo idealan za stan. Ako vam na ovoj slici izgledam pomalo tužan i zabrinut nemojte se čuditi, jer moji su me vlasnici prije odlaska na godišnji odmor, jednostavno ostavili u jednom zagrebačkom parku. Najstrašnije od svega je da sam ih ja puna dva tjedna čekao na istome mjestu gdje su me ostavili, nadajući se da će se možda vratiti i odvesti me natrag u moj dragi dom.

Sva sreća da su me u parku svi dobro prihvatili, pa sam se do mile volje svaki dan mogao igrati sa svojim psećim prijateljima. No najstrašnije je ipak bilo na kraju dana kada su, nakon igre u parku, svi osim mene krenuli svojim kućama na spavanje. Tada sam shvatio da sam još uvijek mali i da me je po noći ipak strah. Onda sam dobio upalu pluća, pa su me neki dobri ljudi odveli na liječenje. Sada sam zdrav, ali već pola godine čekam na udomljenje. I drugi peseki dolaze i odlaze, ljudi ih uzimaju da im budu prijatelji, a ja sam i dalje sam.

Kažu da sam ružan, da žele nekog ljepšeg. Ne znam što to znači. Znam samo da imam pregršt ljubavi, da sam umiljat, dobar, poslušan i da silno želim svoju ljudsku obitelj.

Ako ste mi odlučili pomoći i pružiti mi novi dom, molim vas da nazovete na broj Info centra za kućne ljubimce 0800 27 22 22 i pitate za mene. Obećajem vam da vas neću napustiti čak ni ako ću morati s vama ići na godišnji odmor :o)

Vaš Morales

Kako nastaju tradicija i kultura ?

Ovo je stvarni eksperiment proveden na majmunima:

Recimo da imate kavez s pet majmuna.
U kavez objesite bananu na užetu i ispod nje stavite stepenice. Za kratko vrijeme, jedan će se majmun početi penjati stepenicama da dohvati bananu.

Čim stane na prvu stepenicu, poprskajte sve majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena drugi majmun će se pokušati popeti, ali učinite isto – sve majmune polijte hladnom vodom. Rezultat - kada će se idući majmun početi penjati stepenicama, ostali majmuni će ga pokušati spriječiti iako ih više nećete polijevati hladnom vodom.

Udaljite jednog majmuna (od prvih pet) iz kaveza i umjesto njega stavite novog majmuna. Pridošlica vidi bananu i želi se popeti stepenicama. Na njegov užas, ostali majmuni ga napadnu. Nakon što još jednom pokuša i bude napadnut, novi majmun brzo nauči ne penjati se stepenicama. Iskustvo mu govori da će biti napadnut, iako pojma nema zašto.

Nakon toga, udaljite još jednog od prve grupe majmuna i zamijenite ga novim majmunom. Drugi pridošlica će krenuti ka stepenicama i opet biti napadnut. Prvi pridošlica se pridružuje kazni s entuzijazmom.

Udaljite i trećeg originalnog majmuna i stavite novog. Novi će krenuti ka stepenicama i biti napadnut od ostale četvorice koju sada čine dva majmuna iz prve grupe i dvije pridošlice koje nemaju pojma zašto nije dopušteno penjati se stepenicama niti zašto sudjeluju u premlaćivanju trećeg pridošlice.

Zamijenite i četvrtog i petog majmuna iz originalne, prve grupe, sve dok u grupi više nema niti jednog majmuna koji je ikada bio zaliven hladnom vodom. Bez obzira na ovu činjenicu, niti jedan majmun od pet koja ste naknadno stavili u kavez, neće se više približiti stepenicama da dohvati bananu. Zašto? Zato što je u tom kavezu tako oduvijek bilo. Na taj način dolazi do indoktrinacije i onoga što zovemo društveno prihvatljivim ponašanjem, kulturom, tradicijom. Novi "majmuni" nemaju pojma zašto se ponašaju tako kako se ponašaju, ali ZNAJU da se tako moraju ponašati.

Podsjeća li vas to na nešto??