O ženama, muškarcima i konjima

Prije nekoliko dana obećala sam dragoj prijateljici da ću pronaći kratku story o tome kako funkcionira ženski, a kako muški mozak i zašto je stvarno razumijevanje nemoguće. Pričicu nisam sama napisala, dobila sam je e-mailom prije 10-ak godina i odmah mi se svidjela.

O ženama, muškarcima i konjima !

Recimo da se naš junak zove Roger i da ga privlači Elaine. Izađu na nekoliko rendesa i dobro se provedu. Redovito se viđaju i nakon nekog vremena postanu par. Ne sastaju se s drugima.

I onda, jedne večeri dok se voze kući nakon rendesa njegovim kombijem, Elaine kaže: “Shvaćaš li da je danas već 6 mjeseci otkako smo zajedno?”

U kombiju nastane muk. Elaine ta tišina teško pada. U sebi pomisli: “ Bože, pitam se da li mu smeta što sam to rekla. Možda se osjeća zarobljenim u našoj vezi, možda misli da ga pokušavam obvezati na nešto što ne želi i u što nije siguran.”

A Roger misli u sebi: “Vidi ti to, šest mjeseci !”

A Elaine misli: “Ali niti ja nisam sigurna da želim ovu vezu. Ponekad bih voljela malo više prostora kako bih mogla razmisliti da li zaista želim da nastavimo…..mislim, kuda idemo? Hoćemo li se i dalje viđati ovako kao do sada? Znači li naša veza da se namjeravamo vjenčati? Imati djecu? Provesti život zajedno? Jesam li spremna na takvu obvezu? Poznajem li ga uopće tako dobro da to mogu odlučiti?”

A Roger misli:”….to znači da smo zajedno od….da vidim….u veljači smo počeli izlaziti u pivnicu, što je bilo malo nakon što sam nabavio kombi, što znači….da vidim na brojčaniku…..Opa! Trebao sam izmijeniti ulje.”

A Elaine misli: “On je ljut. Vidim mu na licu. Možda sam u krivu. Možda on želi više od prijateljstva, više intimnosti, više obveza; možda je osjetio i prije mene da gajim neke sumnje. Da, kladim se da je u tome stvar. Zato tako nerado govori o svojim osjećajima. Boji se odbijanja.”

A Roger misli: “Morao bih otići mehaničaru da mi pogleda mijenjač. Baš me briga što ti idioti govore, ali mjenjač ne šljaka. I bolje im je da ne trtljaju o hladnoći. Kakva zima? Vani je 5 stupnjeva, a ovaj mjenjač šteka ko kamion za smeće. A platio sam nesposobnim lopovima 600 dolara”.

A Elaine misli: “Ljut je. I ne krivim ga. I ja bih bila ljuta. Bože, osjećam se tako krivom tjerajući ga kroz sve to, ali ne mogu si pomoći. Jednostavno nisam sigurna.”

A Roger misli: “Vjerojatno će mi reći da je garancija samo 90 dana. Da, upravo tako će mi odgovoriti, mamlazi.”

A Elaine misli:” Možda ja sve to previše idealiziram čekajući na princa na bijelom konju, a sjedim pored divne osobe, osobe s kojom mi je lijepo, do koje mi je stalo i kojoj je stalo do mene. Osobe koju sam povrijedila zbog svoje samožive, romantične, nezrele fantazije.”

A Roger misli: “Garancija? Oni bi garanciju? Dat ću ja njima garanciju. Uzet ću ja njihovu garanciju i zabiti im u…..”

“Roger”, izusti Elaine na glas.

“Što je?”, odgovori Roger, prenut iz misli.

“Molim te nemoj se gristi oko toga”, kaže Elaine na ivici suza. “Nisam to trebala reći..Osjećam se tako…..” Brizne u plač.

“Što?” upita Roger.

“Baš sam bedasta,” ridajući kaže Elaine. “Znam da nema prinčeva na bijelome konju. Zaista znam. To je tako glupo. Nema prinčeva i nema konja.”

“Nema konja?” zabezeknuto će Roger. "Kakvih konja", pomisli u sebi.

“Misliš da sam luda, zar ne?”, upita Elaine.

“Ne!” kaže Roger sretan što napokon zna ispravan odgovor.

“Ja samo….samo trebam….trebam malo vremena”, kaže Elaine.

(Nastane kratka pauza za vrijeme koje Roger nastoji brzo misliti i smisliti nešto suvislo. Napokon se dosjeti nečeg što bi moglo upaliti.)

“Da”, kaže.

(Elaine duboko dirnuta dodirne njegovu ruku): “Oh, Roger, zaista tako misliš?”

“O čemu ?” upita Roger.

“O meni?” kaže Elaine.

“Oh, da" odgovori Roger nemajući pojma o čemu se radi.

(Elaine se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči što Rogera učini izrazito nervoznim što bi mogla dodati, naročito ako se radi o konju. Napokon ona progori.)

“Hvala ti Roger”, izusti.

“Hvala tebi”, odgovori Roger.

Kod kuće, Elaine leži na krevetu zbunjena, izmučena duša u suzama do jutra, dok Roger kod svoje kuće otvara vrećicu čipsa, pali televizor i zadubi se u najnoviju epizodu Dosjea X. Slabašan glasić u njegovoj glavi upozorava ga da se u autu te večeri desilo nešto važno, ali je prilično siguran da nema pojma što pa zaključi da je bolje i da ne misli o tome.

Slijedeći dan Elaine telefonira svojoj najboljoj prijateljici pa još jednoj s kojima pretrese situaciju u slijedećih šest sati. Do zadnjeg detalja analiziraju sve što je ona rekla, pa sve što je on rekao, nanovo i nanovo, svaku riječ, gestu, nijansu značenja....I tako idući dan, idući tjedan, mjesecima.

U međuvremenu, Roger jednog dana utovaruje kamion s poznanikom, zastane, namršti se i reče:
”Bill, znaš li ti je li Elaine ikada imala konja?”

:o)