Eto mene natrag

Eto mene natrag. Godišnji bio super, al koliko god da traje uvijek je nekako prekratak. Bavila sam se sa stvarima koje volim, u kojima uživam i za koje nemam vremena kada radim. Bio je pravi gušt. Bila sam malo i na plivanju u toplicama i nauživala se beztežinskog stanja tople vode. Bila sam i sa Belom i njezinom porodicom na vikendici. Sutra ću vam objesiti neke njezine fotke da ju vidite u kakvu je ljepoticu izrasla. O tome koliko je pametna da ne govorim. Na vikendici je sada tako prekrasno u miru, zelenilu, s ptičicama i psima koji slobodno šeću da je teško sjediti u uredu i raditi stvari koje su potpuno besmislene, osim što mi njihovo obavljanje plaća račune. E, egzistencijo ! Di bi svi mi bili da ne moramo plaćati račune. Jeste li ikada pomislili/e kako bi naš svijet bio sasvim drugačiji, kako bismo mi bili drugačiji da nema novaca kojim plaćamo svoje postojanje?

Diplomirala sam na D.H. Lawrenceu i A. Huxleyu i njihovim romanima ideja. Ono što mi je dan danas živo usjećeno u pamćenje je jedan prizor iz Lawrenceovih "Zaljubljenih žena" u kojem opisuje naš planet na kojem postoji sve osim ljudi. Božanstvena slika. No, da ne zabrazdim u neželjenom smjeru, lijepo vas pozdravljam i poklanjam ovu predivnu fotku da progovori emociju dvije vašim srcima, a ja odoh čitati novine - vjerovali ili ne, to je dio mojih svakodnevnih radnih zadataka.

"Duša je ista, samo su tijela različita" - Hipokrat.