Caught in the trapula

30.07.2004., petak

Senzacionalno: Trapula u trapuli!

Trapulin mobitel danima je skrivao senzacionalnu fotografiju koju upravo imate prilike vidjeti.
Po povratku u metropolu Trapula je odlučio objaviti na svom blogu ovu snimku, koja je inače corpus delicti niskog i lukavog čina dežurne pohotnice.
Naime, dana 26.srpnja Trapula je u poslijepodnevnim satima na plaži u hladovini zapao u carstvo snova, podcjenjujući opasnosti koji se vrebale sa susjednih ručnika. Sljedeći kadar kojeg je Trapula ugledao je bio upravo kadar sa slike, a prije nego li je Trapula krenuo u borbu za očuvanje svog digniteta prisjetio se da jedan mali corpus delicti ne bi škodio. Lokalnim vlastima prijavljen je ovaj slučaj, a zbog ovog podlog i perverznog napada na Trapulino dostojanstvo cijela će stvar imati i sudski epilog. Zadatak sudskog vještaka biti će uspoređivanje atributa sa slike sa atributima optuženih osoba, a njih neće biti malo jer je Trapula inače bio više puta ugrožavan od strane pohotnih ženskih bića.
Počiniteljica je nepoznata jer je Trapula u žaru borbe propustio usnimiti njeno lice, a borba je završila pobjedonosnim ... aaaaaaaaahhhhhh ... i zvijer je nestala.

- 12:15 - Komentari (30) - Isprintaj - #

28.07.2004., srijeda

Život je zajebana igra

Danas sam u nekom morbidnom modu. Previše mozgam o životu kao takvom i svemu što on donosi. Život mi je samo čini kao jedna igra u kojoj nema pobjednika, kao igra u kojoj ponekad nije ni užitak igrati. Život je sastavljen od trenutaka, od kojih su dobri trenuci u manjini, ali se bolje pamte.

Život je najjebenija igra koja postoji. U njega neki kreću od nule, sa minimumom resursa, dok drugi kreću punih džepova. Putovanje je zapisano, ali ne i destinacija. Nitko ne zna gdje će završiti svoje lutanje, iako znamo da je samo jedan završetak konačan.
Od početnih nivoa ove igre nudi se već nekoliko staza i milijun iskušenja koje valja proći. Svaki put ima drugačiji kraj, a svaki završetak nivoa boduje se drugačije. Iz svakog nivoa u sljedeći ulazite bogatiji za nešto, bilo to samo iskustvo ili nešto opipljivije. Na svakoj razini igre čekaju vas protivnici, puno ljući od gladnih zvijeri i smrtonosnih neprijatelja iz softverskih radionica. Protivnici i teškoće Vam oduzimaju dragocjenu energiju, no ako imate novaca u džepu, ili barem imalo smisla za sitna zadovoljstva, nadoknaditi ćete izgubljenu energiju.
A energija je vrlo bitna, jer se sa pravim protivnicima možete suočiti samo puni energije. U igri koju zovemo život gotovo da i nema lucky punch pobjeda, a još teže se možemo izvući kroz bugove u igrici. Većinu pobjeda treba izvojevati pošteno, a svaka pobjeda, ali i svaki poraz, donose velike bodove vašem iskustvu.
Svaka igra sastoji se od trenutaka. U nekim ste trenucima doživjeli sjajno iskustvo i pamtite ga kroz cijelu igru, a u nekim ste trenucima potučeni do nogu. Potonje trenutke bi najrađe zaboravili, ali oni zapravo nikada ne izlaze iz sjećanja.

Život je nedovršena igra. Zapravo ona ima početak i kraj, ali ima nedovršenu i nedefiniranu sredinu. Igrači se znaju kroz igru naći u takvim pozicijama u kojima nitko dotad nije bio, otkrivajući neke sasvim nove dimenzije igre. Najzanimljivija je to igra od svih. Toliko staza, toliko prečica, toliko opcija na dlanu, a tako malo vremena i prostora za odabir. Puno puta se treba vrtiti u krug, puno puta se treba naći pred zidom. Neke zidove valja preskakati, neke zaobilaziti, a neke rušiti.

I sav taj put koji pređemo zapravo je samo jedna crtica. Zapisana je godina početka igre, crtica označava igru, a godina koja ide iza crtice označiti će konačni kraj igre. Sve što vrijedi i sve što je bitno sadržano je u jednoj crtici.

Život je jebenija od drugih igara jer je lišena bitnih pomoćnih opcija. Puno bi se lakše igrala kada bi se mogla koristiti opcija "Save game" nakon ključnih pobjeda ili pred teške okršaje koje slijede. Sejvati igru bi bilo dobro na raznim raskršćima, jer ne može svaki put biti jednako dobar. Ponekad bi i restartanje nivoa bilo poželjno, jer kroz neke svoje životne faze potrošimo previše vremena na loše i nepotrebne stvari.

Životna igra je poput struje. Počnemo od nule, ima nekoliko faza, a na kraju slijedi uzemljenje.

- 09:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

27.07.2004., utorak

Ovo zovemo turizmom?

Godišnji odmor primiče se polako kraju. U četvrtak gibam natrag u metropolu, nakon doista dobrog odmora i opuštanja. Baterije sam napunio potpuno i povratak u grad mi ne pada tako teško, iako bih rado odradio i čitav osmi mjesec ovdje na moru. Tješim se spoznajom da ću kroz osmi mjesec vikendima bježati na more, tako da ovu sezonu ne zaključujem u četvrtak.

Gledajući događaje po mjestu i pričajući sa ljudima zaključujem da je ova turistička sezona jako neobična. Prošle subote ugostiteljski objekti su bili prepuni gostiju (ili se meni tako činilo kroz blago pijanstvo) i mislio sam da će ugostitelji barem ova 3 tjedna zadovoljno trljati ruke. No već je nedjelja navečer ponudila skroz drugačiju sliku, činilo se da uopće nismo u turističkoj sezoni. Popodne su plaže pune, no turisti koji su stigli u naše krajeve i nisu neki potrošači. Neki od njih do zadnje mrvice koriste blagodati all-inclusive aranžmana, drugi pak donose na more čitav prehrambeni asortiman za ljetovanje, a treći prvo pregledaju cijene u objektima prije nego što se odluče sjesti i potrošiti koju kunu. Po svemu viđenom bilo je jasno da su najbolji potrošači domaći gosti, a to su mi potvrdili i lokalni ugostitelji. Osim kontinentalnih gostiju u našem je malom mistu moguće pronaći dosta domaćih ljudi koji se školuju ili rade diljem Lijepe naše, te su upravo ti ljudi najkvalitetniji gosti.

Najdraže mi je na plažu doći oko 8 ujutro i vidjeti kako su turisti ostavili svoje ručnike i ležaljke preko noći na nekim dobrim mjestima na plaži, kako im nitko ne bi oduzeo ta mjesta. Iz gušta sve to pobacam dalje jer mi ide lagano na živce svojatanje plaže, a obično je svojataju upravo oni koji su na naš otok došli sa mesnim doručkom i crnim kruhom u ruksaku. Nije da nisam svjestan manjkavosti ponude, ali u Dalmaciji vlada prava najezda turista ovakvog tipa, tako da mi je uopće smiješno pričati o kvalitetnoj turističkoj sezoni. Ne zaboravimo da podaci o broju noćenja koja ostvaruju turističke zajednice nisu ogledalo uspješnosti turističke sezone, jer jadna je sezona u kojoj lokalno ugostiteljstvo pokupi mrvice nedostatne za prezimljavanje.
Za siromašne goste smo preskupi, za one bogatije nemamo što ponuditi i to je realnost turističke sezone u našem malom mistu, ali i šire.

- 13:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.07.2004., ponedjeljak

Ženska intucija je samo mit i sredstvo zastrašivanja

Ah, ta famozna ženska intuicija. Čisto izmišljen pojam kako bi se bombastičnije definirala ženska sposobnost primjećivanja raznih bitnih detalja. Dok žene imaju oko za detalj u većini slučajeva, muškarci ga u pravilu nemaju, ali opet mi je presmiješno govoriti o intuiciji.
Jedan je autor intuiciju preveo kao mudrost pravilnog izbora. A što li to žene pravilno izabiru, baš se pitam?

Idemo odmah u glavu. Recimo da je 90% muškaraca nevjerno, ali ženska intuicija nema 90% uspješnosti. Zapravo, ima jedva nekoliko postotaka uspješnosti, jednako koliko vjerojatno imaju i muškarci kad su u pitanju nevjerne žene. Poznajem desetke muževa i muškaraca u ozbiljnim vezama koji varaju svoje izabranice, ali nisam čuo da je ijedna od njih uhvatila te signale na svojim antenama. Svaki muškarac može prevariti ženu bez da ona išta primjeti,
samo ako dobro počisti tragove. Muškarca mogu otkriti neki čudni mirisi, skorene bijele mrlje, ugrizi i sl., a žena će te detalje uočiti vrlo jednostavno. Žena može namirisati ponekad i grižnju savjesti, ali za to već treba imati verziju Oko za detalj 2.0

Žena intuicija je samo mit i preventivno sredstvo zastrašivanja. Preveliki je broj slučajeva u kojima je ona potpuno zakazala.
Možda se radi o tome da većina žena slijepo vjeruje svojim izabranicima? Koju god ženu pitaš kakav je njen muž, ona će ti odgovoriti kako je dobar i vjeran. Sve te žene znaju da je veeeelika većina muškaraca nevjerna, a gotovo sve se tješe idejom da je upravo njihov muškarac jedan od onih rijetkih koji se mogu pohvaliti vjernošću.
Poznajem društvo od 4 para gdje su 2 muškarca maznula sve 4 žene (znači svoju + 3 tuđe). Nihove žene ističu svoje muškarce kao zdrave primjere muškog roda, koji su brižni očevi i odani muževi. Svako jutro će popiti kavu u društvu žena koje je maznuo njihov muž, a da o tome neće imati pojma.

Tu dolazimo do još jedne bitne stvari. Ako je velika većina muškaraca nevjerna, onda je ista stvar i sa ženama. Jer koga to muškarci seksaju nego tuđe izabranice i pokoju slobodnu divljač? Kad mene pitate da li je meni moja draga vjerna ja ću ponosno reći "jest, nema šanse da me prevarila".

But the truth is out there ...

- 09:29 - Komentari (48) - Isprintaj - #

23.07.2004., petak

Pohotnica mi za vratom dahtala!

Neku večer izađem vani sam, bez želje da se upoznavam sa nekim ženama i da pijuckam pića po kafićima. Okupiram omiljeni fliper i pustim mozak na pašu rasturajući fliper. Nakon nekih 20 min. stižu dvije sređene dame do mog flipera i počnu gledati igru, što je već sumnjiva situacija. I tako kaže jedna od njih da su one prije par dana sitgle u mjesto, te da bi se htjele upoznati sa mnom kako bi im ja objasnio gdje valja izlaziti. Zanimljivo sročeno, posebno zbog toga što mjesto ima jednu glavnu ulicu u kojoj su svi noćni objekti.
Odgovorim da nisam baš neka noćna ptica, izdvojim im dva objekta i nastavim igrati fliper. To im je očito bilo neočekivano pa su se malo međusobno gledale, uz komunikaciju izrazima lica, što sam vidio na displeju od flipera. Priupita jedna od njih ponovno za piće, a ja im se zahvalim i predložim prijatelja koji je bio par metara dalje, te predstavim ga kao odličnog vodiča. Ista djevojka mi kaže da nije mislila da se čovjek sa nulericom na glavi i sa skoro 100 kila može uplašiti dvije slabašne djevojke, koje samo žele popiti piće. Tu su mi malo već počele biti naporne, pa im napomenem kako u mom malom mistu ima i previše znatiželjnih očiju, a ja si ne želim stvarati nepotrebne probleme u vezi zbog jednog ili dva pića sa nepoznatim lijepim djevojkama.

I tako me one napuste i odvedu mog prijatelja, a ja nastavim igrati fliper. Išlo me dobro tu večer i imao sam 4 nagradne partije već na lageru. U miru sam igrao čitavih 5 minuta, kada me iza leđa netko ćopi za ruke uz komentar "wow, ojačao si". Okrenem se i vidim curu od mog poznanika, sa kojom i nisam baš neki bliski prijatelj pa me njen potez i iznenadio. Nakon standardnih pitanja i odgovora iz bon-ton priručnika, primjetim da je sama i priupitam je što je na stvari. Počne lagana ljubavna jadikovka, uz prijedlog da se preselimo u kafić. Prihvatim prijedlog, poklonim nekim klincima 5 nagradnih partija i otiđem sa dotičnom do kafića. A tamo, već pogađate, one dvije mačke koje su me ganjale za piće. Sjednemo tako mi i popričamo, no primjetim ja da ona mačka koja je pričala sa mnom gleda u mom pravcu, a igrica mi je bila zanimljiva jer se sigurno pitala što radim sa ovom ženom na piću, a sa njima nisam htio ići.
Ustanem nakon nekog vremena od stola i krenem na WC kroz sveopću gužvu. Obavim svoju nuždu i tresem ga, kad ono iza mojih leđa stoji hrabra mlada dama koju sam odbio. Okrenem se i pitam mogu li ga protresti do kraja, a onda odgovori da može to i ona napraviti. Počnem se smijati i zakopčam hlače, te joj kažem da je doista uporna i hrabra, te da mi se to kod ljudi sviđa, ali večeras ne može uroditi plodom. Pita ona mene zar je tako odbojna da ne bih mogao sa njom se malo družiti, a ja odgovorim da mi je fizički neprivlačna ali da joj mogu pomoći da se mazne jer imam neke uvijek zainteresirane frendove. Zgodna je mala bila, ali to je bio jedini način da je se otarasim.

Rezmirao sam do kuće cijelu situaciju, dok mi je ego zapinjao za usku kalu.
Nisam loše građen i imam neku spiku, no definitivno nisam neki ljepotan i u mjestu postoji dosta ljepših tipova, koji su uz to i slobodni.
Međutim, što se manje trudiš bolje te ide sa ženama. Nekada prije bih istim djevojkama uletio sa raznim spikicama, te bi se latio dokazano dobrih trikova, samo da bi povalio jednu ili obje. I zato bi se vjerojatno trebalo pomučiti jedno dva dana, a tu večer sam mogao potegnuti jednu iz cuga.
Mijenjaju li se to vremena ili mi drugačije zračimo?

- 09:14 - Komentari (52) - Isprintaj - #

22.07.2004., četvrtak

O svemiru i ljubavi

Sinoć je baš bila neka večer za egzistencijalna pitanja i odgovore. Valjda je bilo previše vruće, pa su nam svima počele "fumade" u glavi. Inače je poznato da volim debatirati i volim postavljati pitanja koja nemaju odgovore, čisto zato jer me zanima način na koji ljudi razmišljaju.

Sve je počelo ugodnom šetnjicom uz more sa boljom polovicom, gdje sam primijetio kako se čovjek lako okrene bliskim guštima poput kupanja, kartanja u hladovini, večernje roštiljade itd. Logično je da se tada čovjek opusti i da ne razmišlja o životnim pitanjima i pitanjima čitavog bitka. A mene baš sinoć puklo neko suludo razmišljanje o stvarima koje su pomalo nedokučive.
Prvo sam sa mula (mostića) gledao u nebo, diveći se kristalno jasnoj slici nebeskog tepiha ukrašenog zvijezdama, jer to je slika koju u metropoli nemam prilike vidjeti. I onda počnem naglas razmišljati o svemiru i priupitam bolju polovicu sljedeće: "gdje stoji svemir?" Zemlja je u Sunčevom sustavu, pa su tu razni drugi planetarni sustavi i galaksije, te nedokučiva svemirska prostranstva. Ali gdje cijeli taj svemir, koji se navodno konstantno širi, stoji?
Možda u Guliverovom džepu? Imao sam tešku napast nazvati Stephena Hawkinsa i debatirati o tom pitanju, ali baš mi se negdje zagubio njegov broj mobitela ...

Nakon što su mi dvije Coca-Cole rashladile mozak, prebacio sam se na Jeger u ugodnom društvu još jednog para, a razgovor je ponovno stigao do teških tema. Počelo se razglabati o odnosima muškarca i žene u vezi i postavilo se pitanje što je najvažnije da neka veza uspije. Muški sugovornik je kao iz topa odvalio da je samo jedna jedina stvar bitna - ljubav. Nasmijao sam se na tu izjavu i izvukao sam iz naftaline misao Luke Paljetka, koju danas mnogi rabe - "ljubav je vječna dok traje". Ljubav je krasna, ali ona je poput tona na televizoru - nekad je pojačana, nekada je smanjena, a nekada je na mute.
Kaže meni frajer da ljubav može biti jedino bezuvjetna i nikakva drugačija, jer u suprotnom nije ljubav. Tada se njegova bolja polovica počela smijati, pa sam već počeo sumnjati u to da iz njega govori tečnim jezikom Jeger, ali on je ipak stao u obranu svojih tvrdnji. Žene su počele filozofirati da ljubav nije bezuvjetna, jer ljubav polako nestaje ako druga strana ne vraća jednake impulse. Zatim su počele navoditi kako se ljubav uči, jer je ljubav proces koji počinje nesvjesno, a ne završava nikada. Pustio sam ih da debatiraju a ja sam blenuo u obližnje stablo zaključivši da je žene i ljubav teško dokučiti, te da bi lakše pronašao odgovor na pitanje gdje svemir stoji, koje me intrigiralo par sati ranije. U usporedbi sa ljubavnim pitanjima, pitanja o bitku i svemiru čini se dječjom igrom.

- 13:06 - Komentari (16) - Isprintaj - #

21.07.2004., srijeda

Iz našeg malog mista

Zvuk valova u noći je nešto najljepše što čovjek može čuti. Prava mala noćna muzika. Gotovo svaku večer šetam obalom, gdje se more okupano mjesečinom lagano ljuljuška pod kristalno jasnim zvjezdanim nebom. Prisjetim se tada gradske gužve, nervoznih vozača i prometnih kolapsa i pitam se zar je potrebno tako daleko otići da bi se cijenilo sve ono što je nekad bilo na dlanu?

U našem malom mistu turistička sezona je zapravo započela prije dva dana. Sljedećih 20-ak dana lokalno stanovništvo mora iskoristiti najbolje kako može, jer više od 3 tjedna pravog turizma su još uvijek samo san. Kvaliteta gostiju se popravlja, većinske Čehe su polako počeli ugrožavati Mađari i Talijani.
S druge strane izlog dobrih atributa na plažama ostaje nepromjenjen, tako da će i ova struktura gostiju biti zadovoljavajuća za domaće galebove. Šetajući po plažama sam zaključio da je preveliki broj žena slobodan i mislim da bi u našem malom mistu dobro došao jedan kurir, koji bi javljao koordinate slobodne divljači.
A divljač koju sam danas sreo na plaži je avion i to francuski Concorde. Gazela sa lijepim sportskim mišićima na nogama, pravilnog držanja, sa sisama koje stoje kao fićina svjetla i sa guzom koje sigurno nema na ovom blogu.

Međutim, na našim plažama se ne gledaju samo lijepe scene. Na jednoj vrlo prometnoj ruti šetaju se nudisti, čija je plaža nekoliko metara dalje prema moru. Eh, da su barem ti nudisti ugodnu oku, ali kada se skinu babe od 60 godina, te prošetavaju pored mladih mama koje šetaju sa djecom, onda je to jedna sasvim nepovoljna situacija koja daje i krive anatomske smjernice.
Neke budale su doista dopustile da se nudisti kupaju u neposrednoj blizini tako prometne pješačke zone, no mene zanima kako ih samo nije sram izaći na sunce sa atributima u kompot izdanju.

Danas ću raditi nešto sasvim novo. Jesti ću mušule koje nisam jeo iohoho vremena. A do večernjeg konzumiranja mušula morati ću i dalje proživljavati ovaj naporan tempo kupanja, ispijanja kavica i točenih piva, te ćorenja na plaži. Danas ću malo manje bacati oko uokolo, jer toliko ga bacam da ću ga jednog dana i izgubiti ...

- 09:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

20.07.2004., utorak

Blogera opisuju riječi, a ne slike

Iako sam planirao pisati o nečemu vezanom uz more i turističku sezonu, komentari na piosljednje objavljeni tekst, koje sam primio na e-mail, a i ovdje na siteu, su me natjerali da malo razradim istu temu.

Vidim da je ipak mnogima bitno kako blogeri izgledaju, neovisno o tome što se blogera doista doživljava primarno kroz njegove misli. Smiješno mi je to da neki traže sliku ili opis da bi "upotpunili sliku" o nekoj osobi. Mislim, kakve veze ima to da li je Trapula niski ćelavi debeljko, prištavi tinejdžer ili ojači muškarac macho izgleda? Ovdje ste zbog toga što rado čitate moje tekstove, ili čisto zbog znatiželje i dosade. Ista je stvar sa drugim blogerima.

U prethodnom tekstu sam htio istaknuti da blogera opisuju riječi, a ne slike.
Plavuša sa Harvarda ima zanimljive tekstove, a pritom mi je doista nebitno da li je prpošna plavuša ili neka vrećasta tvorevina. Blogera se doživljava sa misaone strane, a ne vizualne - da je naglasak na vizualnom onda bi svi otvarali foto albume na siteu, pa bi posjet rastao ovisno o izgledu ili provokativnosti fotki.

Nekoliko čitatelja ovog bloga spomenulo je da je vizualnost Trapuli ipak bitna, kada već priča o zgodnim Mađaricama i vrstama ženskih sisa. Jest, bitna je u stvarnom životu, ali na blogu vrijede drugačija mjerila. Ovdje svi imamo iste startne pozicije i svatko na svoj način nastoji što bolje razvijati svoj blog, ali glavno oružje ne može biti killer look već duhovitost, dobro izražavanje, kreativnost itd.

Smatram da je u redu da se blogeri međusobno upoznaju, ili da upoznaju svoje vjerne čitatelje. Trapula se nema što skrivati i naći će se sa svima onima koji su na neki način zanimljivi. Međutim, tom nalaženju neće prethoditi stereotipne predradnje opisivanja fizičkog izgleda i razmjene slika, isključivo zbog toga što mi je apsolutno nebitno kako tko izgleda. Trapula se nema namjeru opisivati i slati svoju sliku kako bi određeni "upotpunili sliku" ili zadovoljili znatiželju. Ali Trapula će se zato rado dopisivati sa zanimljivim osobama, a možda i jednog dana se sa nekom od tih osoba naći.
Na našem dičnom blogu već ima niz meni zanimljivih blogera i blogerica i mislim da bi kava u takvom društvu bila vrlo zanimljiva.
Ali sve u svoje vrijeme ...
Nadam se da je sada poanta prethodnog teksta malo jasnija.
Ne sumnjam da će biti zanimljivih komentara :-).

- 16:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #

19.07.2004., ponedjeljak

Tko je tko?

Pitate li se ikad tko je tko na ovom našem dičnom blogu? Zamišljate li hala kao prištavog lumena u pubertetu, leba kao tipičnu ispičuturu ispijenog lika, a anu kao zdepastu dalmošicu sa posebno razvijenim mišićima jezika?
Neki sam dan dobio e-mail u kojem je dotična tražila da se opišem, ili da pošaljem svoju sliku, kao pristojni odgovor na njen e-mail i sliku koju je samovoljno prikačila. Iako smatram da je ok da se blogeri i posjetitelji upoznaju i druže, opisivanje i razmjena slikica su mi smiješne predradnje. Zar je uopće bitno tko kako izgleda na ovom blogu?

Blogera opisuju riječi, a ne slike.

A ovaj bloger ide na more koje danas neodoljivo mami.
Listen up ladies, a big shark is comin'...

- 10:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.07.2004., subota

Uf, al' mi je teško ...

Sjedim polugol za kompjuterom, začinjen friškom morskom soli. Danas nisam radio baš ništa osim teškog dangubljenja po omiljenim kafićima i plažama. Upravo sam se stigao mao doma odmoriti, jer sam se preintenzivno kupao i ubijao oko u hladovini ...

Zbog prirode posla ponekad se teško potpuno isključiti iz svijeta kojeg gledaš i slušaš većim dijelom godine, ali ovog puta mi je to uspjelo čim sam se ukrcao na avion za Split. Po starom dobrom običaju smo kasnili, ali ovaj put samo pola sata tako da sam bio iznenađen koliko se Croatia Airlines približila ispunjenju planiranog reda letenja.

Miris soli u čovjeku probudi sve ono što u metropoli prisilno spava zimskim snom. Lagani maestral i prekrasno sunčano vrijeme učinili su putovanje do omiljenog otoka jako zanimljivim, a zanimljive su bile i četiri Mađarice koje su, sa vjetrom u kosi, ushićeno pratile približavanje luci. U tom mi je trenutku palo na pamet da će netko od lokalnih momaka fino omastiti brk, što me je podsjetilo na dane kada smo galebarili pristaništem kako bi žigosali divljač odmah po ulasku u luku. Danas bi žigosao sve četiri :-).

Danas sam na plaži vidio sise. I to nemale. Pokušao sam ih svrsati u jednu od kategorija koje sam definirao prije neki dan, ali bez uspjeha. Zaključio sam da te sise pripadaju skroz novoj kategoriji, dok vlasnica pripada u rijetke i (ne)zasštićene vrste. Taj mi se horizont učinio puno daljim kada me je bolja polovica pozvala da "peškam" (povučem) kartu, jer ju je moje rolanje očima uokolo samo usporavalo da me odere u partiji remija. "I ti si zlato zgodna i imaš krasne sise", zborio je Trapula diplomatski.

Nakon ovog silnog umaranja od kupanja, spavanja na plaži i izležavanja u kući, večeras ću napokon nešto i raditi. Angažiran sam za roštiljadu, tako da ću trošiti kalorije prisilnim radom. Očekujem da ću prisilno morati pijuckati i dobro domaće vino. Vidite li vi kako Trapula mora živjeti ovih dana?

- 16:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.07.2004., petak

Odlazak Trapule

Petak, 16. srpnja

Istaknuti bloger Trapula ide na zasluženi godišnji odmor u trajanju od 2 tjedna. Svečani ispraćaj zakazan je za 11h u Zračnoj Luci Pleso, odakle će Trapula poletjeti u 12:00 redovnim letom za Split.
Prema posljednjim informacijama Trapulin blog ipak ne ide u fazu mirovanja, jer će se Trapula javljati i tijekom godišnjeg odmora. Razlog tome je Trapulina neizmjerna ljubav prema blogu i vjernim čitateljima, ali ujedno i ekranizacija od koje već više godina ovaj dični bloger pati.
U kratkoj izjavi za Reuters Trapula je poručio:
"Želim svim blogerima i posjetiteljima blog.hr-a ugodno ljetovanje, a onima koji su prisiljeni raditi i tijekom ljeta želim reći da je to ... u qrcu, ali jebiga" :-)
Velike riječi Trapule teško je zasjeniti. Ovaj odlazak je lakše prihvatiti kada se zna da će Trapula i dalje biti aktivan na svom blogu, stoga se radujemo novim postovima od sljedećeg tjedna.

- 09:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

15.07.2004., četvrtak

Kako zbariti Japanku II

U prvom dijelu ove priče više sam se bazirao na opće elemente u postupku barenja Japanki. Danas ću malo to detaljnije izložiti, a ponajviše zbog nekoliko e-mailova u kojima su moji vjerni čitatelji tražili savjete kako će kod Japanki postići "touchdown" :-).

Morate voditi računa o tome da su Japanke po prirodi vrlo pristojne i njihova se pristojnost može kadkad krivo protumačiti. Rijetko koja će Japanka odbiti piće sa strancem, no to ne znači da prihvaća njegovo upucavanje, što je slučaj u nekim drugim kulturama (a posebno ne u našoj). To je pomalo suprotno japanskom načinu razmišljanja prema kojem Japanci rijetko prihvaćaju usluge od stranaca, a nerijetko je slučaj da oklijevaju prihvatiti uslugu i odf Japanca.

Stranac u Japanu najviše šansi ima na tzv. međunarodnim zabavama. Japanke koje se tu pojave pokazuju želju da se upoznaju sa strancima, te da malo vježbaju svoj engleski koji je u pravilu vrlo loš. Tih međunarodnih zabava ima po cijelom Tokiju, samo treba uzeti gradski vodič sa planom i programom, a jako je korisno i poznanstvo sa nekim gaijinom koji ima iskustva u tim stvarima.

Bilo da ste upali na međunarodnu zabavu, ili u najobičniji noćni bar/kafić, biti ćete lako primjećeni jer se strance uvijek pomno gleda. Najbolje je odmah iskoristiti situaciju i izabrati sugovornicu (ili sugovornice!) i nakon početnog ispipavanja terena pokazati svoj interes za japanskom kulturom. Za opuštanje u razgovoru poslužite se jezikom (ehe .. ne na taj način), zatražite od Japanke da vas poduči jednostavnim frazama i onda se potrudite to izgovoriti na zabavan način. Japanke se obično vrlo slatko smiju strancima koji nastoje progovoriti nešto japanskog.

Kad je razbijena početna trema i kad razgovor malo odmakne, ne propustite udijeliti nekoliko odmjerenih komplimenata na račun ljepote vaše sugovornice. To je vrlo snažno oružje jer u japanskoj kulturi nisu uobičajene izjave takvog tipa, tako da će vaši komplimenti biti dobrodošli kao ugodno iznenađenje. Japanke Vaše komplimente neće shvatiti kao proces u slaganju mozaika za barenje, već kao jednu prijateljsku i pristojnu gestu, koja otkriva Vaše pozitivne strane.

Stranci obično pogriješe kada ugodnu spiku nastoje polako zamijeniti za nešto opipljivije. Japanke su inače vrlo nepovjerljive, a određeni broj njih nikada nije ni pričao 1:1 sa ne-Japancem, tako da je razina nepovjerljivosti kod njih još i viša. Otvoreni poziv u hotel vjerojatno neće dati ploda, Japanke se većinom uplaše kada je ponuda tako direktna, jer Japanci to rade puno suptilnije. Najbolje je pustiti stvari da se malo razvijaju, a potom pristojno sugerirati neki novi plan i dati joj vremena da sama pokaže neku inicijativu u svezi sa tim.
Sugestije kojom nastojite je dovući na svoj teren mogu biti:
- ponuda za masažu, što ćete upakirati tako da je masaža namijenjena njoj kako bi se opustila
- poklon iz Europe koji joj želite dati jer Vam se osobito svidjela
- odlazak na mirnije mjesto zbog preglasne muzike
- društvo i odmor do jutarnjeg vlaka, noćni vlakovi rijetko voze
Bitno je da namjere zamaskirati dovoljno dobro, te da odlazak u hotel ne ispadne planiran već čisto slučajan.

Dolazak u hotel ne znači nužno i seks, iako bi 90% nas Balkanaca odmah računalo da je priča završena. Japanke će obično odbiti Vaš prvi pokušaj, na što je najbolja reakcija uljudna isprika.
Zapravo, time samo kupujete malo vremena i skupljate snage za novi pokušaj. Ukoliko vas Japanka samo riječima nastoji upozoriti, to u većini slučajeva zapravo znači zeleno svjetlo, ali ne na takav nagli način. Od velike je važnosti pritisnuti prave gumbe u pravom trenutku, a kod Japanki su najosjetljivije zone vrat, uši i bedra. Dakle, krenite sa masažom, dobro se potrudite i dotična će se početi opuštati. U masažu suptilno ubacite nježne dodire oko vrata, lagane i umjerene poljupce po leđima i vratu ....
--> cenzura :-)

- 11:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.07.2004., srijeda

Ekraniziranje

Ekraniziranje bi po trebalo značiti prenošenje nekog djela u pokretnu sliku, sa svrhom prikazivanja na ekranima. Međutim, ja volim reći da i sam pratim od ekraniziranja. Nije da netko želi snimiti film o mojoj životnoj priči, već se radi o tome da nevjeratno puno vremena provodim buljeći u ekrane. Kad se čovjek zamisli koliko ljepote ima na ovom svijetu, ne čini li se malo glupo to što veliku većinu vremena mnogi od nas provedu ispred ekrana?
Evo polazim od sebe. Radni dan mi je sastavljen od 10-ak sati buljenja u monitor, neravnomjerno raspoređenih tijekom cijelog dana. Osim što efektivno radim, na ekranu vršim neke radnje koje su nevezane uz posao poput bloganja, forumarenja, emajliranja, ajsikjuiziranja, te čitanja raznih sadržaja. S obzirom na to da sam filmofil, nastojim pogledati i dobar film, pri čemu naravno ne gledam u strop već opet u ekran. Ako negdje sjedim čekajući Godota, kojeg imaju sva tijela državne uprave, izvaditi ću iPaq i prčkati po njemu, ili se zabaviti sa nekoliko partija 3D biljara.
S obzirom da na dužuuuu nuždu idem u prosjeku 2x dnevno, nastojim spojiti ugodno sa korisnim pa u nedostatku literature sa sobom nosim opet iPaq kako bi pregledao raspored sastanaka, upisao neku obavezu ili ponovno zaigrao biljar (nemate pojma kakav je gušt isprašiti Big-T i postati glavna faca u garaži).

Navečer prije spavanja moram pregledati mejl, jer tako mi religija nalaže. Ujutro čim se probudim ne popijem kavu za buđenje, već sjednem za kompjuter na porciju ranojutarnjeg fleširanja. Kada se kompjuter starta, onda se polako startam i ja.

I to ti je život. Najveće prirodne ljepote vidiš na ekranu. Najbolje mačke vidiš na ekranu. Najviše se nasmiješ nečijim glupostima sa ekrana. I tako dan za danom ...

- 10:48 - Komentari (22) - Isprintaj - #

13.07.2004., utorak

Japanac vs. Dalmoš

Još kad sam pisao iz Dalmacije, štovani kolega leb je predložio da u jednom od tekstova povučem paralelu između tipičnog Dalmoša i tipičnog Japanca. Vjerujem da i sami možete zaključiti kako Dalmatinac i Japanac nemaju puno toga zajedničkog. Točnije, prije bih rekao da su karakterno potpuno suprotni, ali Dalmoši su i inače suprotnost svima :-).

Za početak uzmimo relaciju pojedinac-društvo. U Dalmaciji smo svi jakala i na prvom mjestu je pojedinac. "Ja sam bio u ribe, sa Jakšom i Stipom", "Ja sam pripremija ribu i gradele" - tipični dalmoški izričaj. Kod Japanaca je drugačije, u prvom je planu društvo, odnosno društvena tvorevina kojoj pripada. Često Japanci kažu "ja sam Mitsubishi Motors, Hidehiko Kitamura", ističući pritom prvu kompaniju kojoj pripadaju. Dakle, Dalmoš je često one-man-band, čovjek Rambo, a Japanac je uvijek samo kotačić u mehanizmu.

Glede rječnika najvažnija je razlika to što Japanci imaju više riječi koje označavaju jednu te istu stvar, a Dalmatinci imaju riječ koja ima više značenja. Ključnu ulogu u dalmoškom rječniku ima jednostavna riječ "e", koja može označavati odobravanje, potvrdu, slaganje, nezainteresiranost, indiferentnost, a po potrebi može imati i druga značenja ovisno o kontekstu. Isto tako se može koristiti u kombinaciji sa još jednom karakterističnom rječju a to je "a" (originalno znači molim), pa bi tako "a e" značilo "jesam li ti rekao", ili "pa normalno, a šta si ti to mislio".

Dalje, karakteristična dalmatinska zezancija uključuje međusobno provociranje i sprdanje. Kod Japanaca ne postoji takav način zezanja, njihov je humor skroz drugačiji. Moram priznati da su protiv ove vrste dalmatinskog humora cijepljeni i čistokrvni purgeri, jer zezanciju na svoj račun uvrijeđeno primaju - nikako da skuže da na provokaciju se valja odgovoriti provokacijom.
Kad Japanca ideš zezati na njegov račun on će ti se samo smješkati, a možda će se i uvrijediti ali ti to neće pokazati.

Tu pak dolazimo do još jedne razlike, a to je pokazivanje emocija. Dalmoši su skloni emotivnim izjavama, prema prijateljima, partnerima, a i slučajnim prolaznicima ponekad, ako je dobro vino. Japanci nikada ne pokazuju emocije, a posebno i nikada neće staviti do znanja da te ne vole. Jako je teško pročitati što Japanac zapravo misli, dok većinu Dalmoša se može čitati sa kilometra.

U miljeu u kojem sam ja odrastao prisutan je hvalisavi macho stav, koji inače dolazi do izražaja posebno pri barenju pripadnica ljepšeg spola. Japanci to rade puno suptilnije, prikazuju poniznost i skromnost, a žele se nametnuti kvalitetama poput marljivosti, poštivanja reda i orgnizacije, poštivanja tradicije itd. Čak i za barenje u Japanu postoji neslužbeni vodič, dok Dalmoši rješavaju puno toga u hodu.

Kad je riječ o odnosu prema poslu, siguran sam da već svi znate tko je marljiviji. Dalmoši su poznati po stavu "pust me stat", dok Japanac svaki posao, ma koliko on beznačajan bio, shvaća vrlo ozbiljno i spreman se je potrgati do krajnjih granica da bi ga obavio. Dalmoš će uvijek nastojati priskrbiti si koju pauzicu, dok će Japanac i službenu pauzu nastojati upotpuniti nekim korisnim sadržajem.

I dok bi Dalmoši u Japanu moglu naučiti nešto korisno o odnosu prema poslu, dotle bi Japanci od Dalmoša mogli naučiti kako se lako stavlja mozak na pašu i što zapravo znači fešta. U Dalmaciji su sasvim normalna druženja uz komin i gril, ljudi vole čoporativno jesti i piti i nakon toga žustro raspravljati. U Japanu nema kućnog roštiljanja jer je većina Japanaca smještena u stanovima od 30-ak kvadrata. Međutim, bez obzira na to, Japanci inače nemaju naviku nalaženja sa svrhom ubacivanja kalorijskih bombi u organizam, tako da bi njima Ivo koji pojede 2 kila mesa za večeru sa prijateljima izgledao kao ET.

Dalmoš i Japanac su toliko različiti da je teško povjerovati da žive na istoj planeti. Morao bih jednom prošvercati jednog Japanca u Dalmaciju da vidi kako mi to radimo. I da sretne Renault 4 pa da misli kako ga je avion prema Hrvatskoj vratio u daleku prošlost.
Japanac i Dalmoš ... joj koja bi to luda kombinacija bila. Kada bi ukrižali te dvije vrste bili bi na pravom putu da dobijemo vrlo moćnog homo sapiensa.

- 09:40 - Komentari (30) - Isprintaj - #

12.07.2004., ponedjeljak

Veličine i oblici ženskih sisa

Nije istina da muškarci na kavama pričaju samo o nogometu; priča se tamo poprilično i o ženskim sisama, a u tim je razgovorima moguće doći do vrlo bitnih znanstvenih spoznaja. Ovaj tjedan na blogu Trapula će započeti sa - sisama!
O ženskim je sisama napisano tisuće stihova, nacrtano je tisuće aktova, ispričani su milijuni priča. Međutim, ženske je sise vrlo lako kategorizirati na jednostavan blogerski način.
Here we go:

PO VELIČINI

Teta Milka
Ova sisa odlikuje se fantastičnim kapacitetom, kojim bi mogla biti izrazito cijenjena u industriji čokolade. Pretežno se nalazi u ruralnim sredinama, genetski nije prenosiva, ali ipak se javlja na više mjesta unutar jedne obitelji. Nosioc sise obično pati od otežanih manevara i manjih nezgoda uslijed zapinjanja.

Biskupova ćela
Možda neki od vas nisu vidjeli biskupovu ćelu, a ja ću vam objasniti da je riječ o povećoj glatkoj površini okruglog oblika u području tjemena. Obično ovaj tip sise dolazi sa spremnikom od pola litre, te često ima dosta stabilniju formu od sise Teta Milka. Vrlo je interesantan fenomen asinhronog skakutanja ovih sisa na satu tjelesnog odgoja.

Minidisc
Najčešća veličina sise, u narodu poznata kao trica, ili nabildana dvojka. Profinjenim poznavateljima ženskoga roda ova je sisa prekrasan ukras ženskoga tijela. U najboljoj varijanti na ovu se sisu može objesiti dalekozor, bez opasnosti od loma. Originalna inačica ima radijus od 4 centimetra, ali odstupanja su moguća.

Fićini žmigavci
Bolje išta nego ništa. Ove sise golom oku su vidljive, što je najvažnije. Na večernjoj haljini podsjećaju na ležeće policajce u područjima ispred škole.

Puntižel
Ova sisa obično se registrira kao ispupčenje na grudnom košu, ali s obzirom da na tom mjestu ne može rasti ništa drugo osim sise, onda to ispupčenje isto moramo zvati sisom. Vrlo destimulirajuća veličina sise za seksualne aktivnosti.

PO KAKVOĆI

Agrumi
Najveća kval'teta, kako bi se reklo. Poznato je da u agrume spada voće čvrste i postojane kakvoće (naranča, mandarina, limun, kivi), stoga su muškoj ruci Agrumi najmiliji. Kada se Agrumi kombiniraju sa Minidiscom ili Biskupovom ćelom, onda dobijamo sisu izvanrednih svojstava.

Gusti žele/duboko blato
Sadržaj ove sise je opipljiv, ali za razliku od Agruma ovdje se ne radi o čvrstoj formi. Ova kakvoća često odlikuje sise tipa Teta Milka i Biskupova ćela, a pogubno je ako se pojavi i u inačici Fićini žmigavci.

Kompot
Izrazito nepostojana forma, o kojoj nije potrebno trošiti više riječi.

PO OBLIKU/FORMI

Vješalica
Zbog vrlo čvrste forme, te pojačanog gornjeg dijela sise, na ovu je sisu moguće objesiti raznorazne stvari, bez opasnosti da opadnu. Nositelj sise obično je ponosan na ovakvu formu, a u redovima mužjaka ta forma bilježi veliku popularnost.

Skakanonica
Ova forma sise slijedi formu skakaonice za skijaške skokove. U prvom dijelu te staze se klizi prema dolje, da bi se na završetku staze nalazila zaobljena odrazna površina. Vizualni dojam ove sise popravlja se push-up grudnjacima, a ovakav oblik sise najčešće se susreće kod žena kojima su strane sportske aktivnosti.

Aboriđinska džepna sisa
Vrlo čest oblik sise, koji je medijski eksponiran dokumentarnim emisijima o domorodačkim zajednicama. Odlika je ovih sisa da se ponašaju nonšalantno na grudnom košu vlasnice, a prema svojoj formi lako bi se ugurale u svaki džep.

- 09:25 - Komentari (26) - Isprintaj - #

11.07.2004., nedjelja

Anegdota za nedjeljnu večer

Prilikom mog posjeta Baranji, sjedio sam na piću sa izvjesnim Đuletom, starim partizanom prvoborcem. I tako on nama uz jeftinu pivo priča o ratnim podvizima, pa među ostalim spomene veliku ofenzivu Švaba, koji su nastojali osvojiti neko brdo. Šačica partizana, među kojima je bio i Đule branila je brdo, a Đule kaže da je to ovako izgledalo:
"Trapula moj, toliko je bilo Nijemaca da ne možeš zamislit. Punili smo - pucali smo, punili smo - pucali smo, a na kraju samo pucali smo, jer nije bilo vremena za punjenje" :))

- 22:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ćakulanje u brk i nagradna pitalica

O danas sam jako bio koristan. Vucarao sam se po stanu, jeo dostavljenu carbonaru, gledao filmove i surfao netom. Baš dangubljenje do krajnjih granica, ali nažalost ne negdje na moru, već u kišnoj metropoli. Ne znam što je gore - da pada kiša i da mi moji Dalmoši mast vade pričom o suncu i kupanju, ili da prži sunce, a da se ne mogu baciti u more i zaleći u hladovinu.
Ovako kad si daleko od doma, kad se vratiš dolje možeš se odmoriti kao pravi turist. Odmaraš se od posla i od vreve velegrada i cijeniš svaki trenutak opuštanja. Cijeniš more, zvuk valova, sol u kosi (ajde barem neki, ja ne zbog tehničkog nedostatka), večernju mandolinu, pučinu obasjanu mjesečinom ...
Kada živiš u Dalmaciji onda sve te detalje ne primjećuješ, kao što sam već napisao u jednom od tekstova. Moji Dalmoši sada rade punom parom, jer jedino u sljedećih mjesec dana mogu namaknuti kakvu-takvu zimnicu. Njima je ljeto bitno zbog preživljavanja, a ne zbog ugođaja o kojem sam pisao. Veliki broj radno sposobnih muškaraca i žena ne stigne se ni baciti u more, jer rade udarničkim tempom. Oni u moru mogu uživati zimi, u jesen i na proljeće, ali ljeti im je užitku pretpostavljena potreba da si osiguraju egzistenciju preko ostatka godine. Imaš more, ali ne uživaš u njemu kada svi drugi uživaju - kakav paradoks ...

Ali evo ja se pripremam krajem tjedna ponovno na more i već polako oštrim moje Dalmoše na večernje gradelavanje, uz dobro vino i pismu. Zadnji put sam čuo jednu dobru pitalicu, ali mi nije pala na pamet odmah prilikom izvješća iz Dalmacije, jer su je valjda alkoholne pare zamagljivale.

Dakle, slijedi pitalica, a onaj tko točno odgovori dobija pusu u čelo i Dorina čokoladicu (od Kookoosa):

Što je ovo:
"Šest ušiju, osam peta, tri guzice, jedan rep"

- 20:00 - Komentari (28) - Isprintaj - #

10.07.2004., subota

Blogerski vrabac updates

Ljudi moji koja žega,
dosta mi je stvarno svega.
Zajebana nam je ova klima,
al' bitno da isnpiracije ima!
Danas neću o ozbiljnoj temi,
nisam u neprilici, nit u dilemi.
Neću ni o ženskim bićima,
a ni o japanskim pornićima.
Neću ni o Dalmaciji bajnoj,
kao ni o Baranji ravnoj.
Pisat ću opet o blogerima malo,
jer vidim da vam je do toga stalo.
I nadam se da će vam biti mio
blogerskog vrapca drugi dio!

Eugen Vidrić je poznati frik,
al' mnogi štuju njegov lik.
Tako bi uskoro dobar dio nacije,
mogao oboljeti od eugenizacije.

Jesus Quintana o svačemu piše,
al' o politici, filmu i nogometu najviše.
Filmskih recenzija ima na kile -
to je pravi kutak za filmofile.

xioli društvo čine kiše,
dok iz Engleske blog piše.
Muškarce ona pomno vreba,
tko bi ga znao, valjda joj treba?

Ako vas samoća i dosada tište,
preporučujem vam hetrostatište.
I ozbiljnih tamo ima tema,
od pričica do teorema.

Ako ste željni ozbiljnijeg štiva,
za vas je onda plava perspektiva.
I dok se tajno pripremaju bračne vize
na blogu ćete naći razne analize.

Donnie ima za pisanje dara,
mnoge dame on očara.
Lijeni istraživač i putnik spori,
na momente vrlo mudro zbori.

Materinji jezik hrvatski mu nije,
ali zato čitatelje dobro nasmije.
Brankec je ponosni zagorski Gal,
klimu je na blogu dobro vužgal.

Za opuštanje posjetite Megi,
dobra je k'o hladno pivo na žegi.
Tekstovi joj imaju dosta duha,
jer za život Megi ima sluha.

Loptica skochica je pristojna dama,
ali muči je to što spava sama.
Na blind date ide sve češće,
a na blogu piše izvješće.

Čovjek svašta vidi na ovom svijetu,
pa čak i buddhu u supermarketu.
A naš buddha ima dobre teme,
pa skočite do njega prikratit vrijeme.

Ako vam se o faksu i zabavi sluša,
za vas je naša harvardska plavuša.
Kaže da nema neke cice,
ali ima noge, pa kupuje minice.

Skoro me je strefio šlog,
kad je beštijica otvorila blog!
Da i nju spomenem krajnja je ura,
platila je reklamu 100 eura.

I tu je kraj današnje rime,
stihova će još biti, nema zime!

- 15:20 - Komentari (20) - Isprintaj - #

09.07.2004., petak

Ne moramo se svi voljeti

Pričao sam danas sa osobom koja navodno voli sve ljude. Ista se osoba nastoji svidjeti svima, a vjerujem da svaki dan vježba i parole o solidarnosti, te o tome kako svaki čovjek u sebi ima zrno dobrote.
Svatko ima svoje stajalište kada su u pitanju drugi, te svatko živi na svoj način. Meni recimo uopće nije bitno da sa svima budem dobar. Zapravo, to bi me jako umaralo i uopće ne vidim bit takvog ponašanja. Smatram da čovjek ne treba bježati od kriterija kojima donosi sud o nekoj osobi, ali pritom bi valjalo zaobići predrasude bilo koje naravi. Nemoguće je da ti se svi ljudi svide na prvu loptu jer ljudi su toliko različiti. Nikad nisam razumio osobe koja sa svima mogu pričati i zezati se, a tako ne mogu razumjeti ni blogere koji kažu da "vole" sve blogove i blogere. Čak štoviše, smatram da su te osobe namještene i da je njihova komunikacija toliko isprazna, jer u odnose unose samo šablonu, a puno manje pravu volju da se uspostavi nekakav odnos.

Ja često znam izraziti mišljenje na takav način da to rezultira stjecanjem neprijatelja. To je normalno, pa ne moramo se, a i ne možemo, svi voljeti. Kad sam otvoreno pisao o manjkavosti bloga, dobio sam dosta mejlova u kojima su se prozvani i neprozvani naljutili, te me etikiterali kao blogbrejkera, osobu sa negativnim stavom itd. Ne vidim da su mnogi blogeri otvoreno pisali o tome, iako je 90% blogera bilo nezadovoljno Cool listama i isticanjem određenih blogera koji imaju naklonost šefova. Ne znam zapravo što je gore - ne izraziti svoje mišljenje, ili gunđajući potvrđivati mišljenje onog koji se okuražio reći što mu je na duši.

Čuo sam priče da se i blogeri međusobno ogovaraju, te da se formiraju blogerske grupice. To mi je tako smiješno, ja volim izravno izražavanje mišljenja. Ne smeta mi da netko dođe na ovaj blog i kaže da je on totalno sranje i da sam ja iskompleksirana budala. Isto tako ću ja otvoreno reći što mislim o nekim blogerima (na kraju krajeva to sam već i napravio), a to je dio mog karaktera. Netko to može protumačiti kao drsko i bezobrazno ponašanje, što je često i slučaj, a netko to može primiti najnormalnije i reći - ne moramo se svi voljeti.

Možda sam malo predaleko išao u trkeljanju, no zanima me zapravo vaš stav o ovoj temi. Zanima me tko je od vas takav da je kadar drugom blogeru, ili nekoj osobi, reći točno što misli o njemu?
A za blogere koji ostavljaju smajliće i plitke fore na gotovo svim blogovima imam samo jedno pitanje - zašto?

- 15:49 - Komentari (24) - Isprintaj - #

08.07.2004., četvrtak

Nazivi za žene u Dalmaciji

U Dalmaciji se za žene koriste razni nazivi. Neke od njih spominjala je i Trica, čiji me je tekst i inspirirao. U Dalmaciji opisi se pojednostavljuju, tako da za različite žene postoje i različiti izrazi, a vaš sugovornik je u stanju uhvatiti poantu čim čuje izraz. Dalmoši znaju reći u jednoj riječi ono što purgeri napišu na pola stranice (šala mala).
Here we go:

1. papalina/girica
Odnosi se na mladu ženskicu, maloljetnicu. Papaline i girice su inače male morske ribe. Moj prijatelj bi rekao da je upoznao malo stariju papalinu, od 17 god. :)

2. koka
Pretežno se koristi u Splitu, a označava ženu koja dobro izgleda. Neki koriste izraz i za ženu koja se dobro sredi, bez obzira jel mačka ili nije. Najbliži purgerski izraz je "komad".

3. avion
Naziv za mačku koja je iznad svih, koja izgleda fenomenalno. Da bi bila avion mora imati i minimum arogancije u sebi - avion je koka nad kokama.

4. Boginja
Boginja je ona žena za kojom venete! Toliko je nadnaravno dobrada bi joj se podali u trenu.
Boginja ima u sebi i nešto karakterno što vas privlači.

5. Štraca
Kad Splićani kažu da je neka žena štraca, znači da je lokalna pičkica, netko za kojim ne treba osobito mariti. U štrace upadaju i radodajke, ali ponekad i ružne žene, ovisi o ukusu izgovaratelja.

6. Đoga
Izraz za neproporcionalno građenu krupniju ženu. Ne za debelu ženu, već za veliku, krupnu ženu.

7. Balota/balotica
Debela žena/mlada debela žena

8. Gospe od cukra
Naziv za ženu koja se ne upušta u seksualne odnose olako. Nepopularna ženska vrsta definitivno.
Isto tako se može koristiti i za ženu koja je razmažena i koju recimo izrazito boli to što je zaprljala noge, slomila nokat, zapela za šahtu na ullici i tako ...

9. Riba
Žena solidnog izgleda, s kojom bi se igrali ginekologa ako nema bolje opcije u blizini.

10. Raža/grdobina
Jedini stanovnici mora sa kojima se ne bi igrali ginekologa ni pod razno, jer su ultra-mega ružne. Kaže se ružne ko pol noć.

11. Tarantela
Tarantele su mali kućni gušteri koji se noću skupljaju na svjetlo. Kada se kaže da je žena tarantela, misli se da je bezbojna i blijeda. Obično su takve mršave i anemične.

12. Udav
Žena koja toliko davi da to nije normalno. Dosadna i naporna, svaki put kad vas vidi javi se i počne nešto ćakulat. Žena od koje se po mjestu sakrivate da vas ne ugleda.

13. Išijas
Ekstremno dosadna i naporna žena, od čije vas slike i prilike zabole leđa kao od išijasa. Gora je od udava jer je se teško možete riješiti.

14. Puntižel
Naziv za ženu koja je ravna ko daska. Puntižel je inače dugačka ravna daska koja se koriste u gradnji ogradnih zidića i objekata. I koka/avion može dobiti etiketu puntižela ako nema sisa.

15. Čobanka
Originalno žena koja čuva ovce, ali čobanka označava i bahatu seljanku koju možete sresti subotom navečer u kafiću. Kočijašica je za nju mila majka.

16. Pičija
Izraz se koristi u Splitu, a označava tipičnu Splićanku, koja je mlada, zgodna i umišljena. Splitska riva može ponuditi na tisuće pičija svaki dan.

17. Ćakulona
Žena kojoj su strast ćakule i koja po cijele dane visi na kavama ogovarajući druge. Na kraju dana obično zaključi da je izogovarala i sve one sa kojima je cijeli dan visila na kavama.

18. Sisojka
Sisata žena, a što drugo ...

19. Rambo
Žena koja je u stanju sama preorati vinograd, opiturati stan, uhvatiti divljač za večeru itd.

20. radio Mileva
Onačava osobu koja prenosi dalje sve što joj se u povjerenju kaže. Obično na rade žene, ali ima i muškaraca.

*updates

21. kampanel
Kampanel je u Dalmaciji zvonik, pa tako ova riječ označava izrazito visoku ženu.

22. karta devera
U originalnom prijevodu to je šmirgl-papir, a ovdje označava "potrošnu robu". Ona mi je karta devera, kaže se. Znači, trošim je ko blesavu :).

23. plačna Mande
Žena koja plače za svaku sitnicu.

24. kurjoža
Naziv za bolesno znatiželjnu ženu, koja svugdje proviruje kako bi snimila stanje. Koristi se i izraz kurjožaca.

25. šempja
Žena koja malo opičena u glavu, mjesna luda. "Nu onu malu ča je išempjana"

26. šporkačunka
Žena koja je neuredna i prljava, te ne drži do sebe.

- 17:09 - Komentari (59) - Isprintaj - #

07.07.2004., srijeda

Ja sam dite s mora moja mati je Dalmacija

Svaki put kad se vratim u metropolu u nosnicama mi ostane miris soli i remeti mi sistem poput virusa. Kada sam bio mlađi, ljeto u mom kraju je bilo drugačije. More je donosilo Čehinje, Mađarice, Švabice i razne druge mačke, a mi smo galebarili. Dio dana ili noći smo radili, zarađivali džeparac kojeg smo nemilice trošili na izlaske i pokoji komad odjeće. Svaki dan smo par puta bili na plaži, igrali picigin i odbojku, skakali sa mula, igrali karte u hladovini itd.
More je tada bila konstanta, o njemu nismo razmišljali. Danas je svo to drugačije, ponajviše zbog života u metropoli. Danas o moru razmišljam itekako, istinski mu se obradujem svaki put kad ga imam u vidnom polju. Kupanje u more imaju drugačiji okus, u svakom se trenutku više uživa jer se zna da će tom druženju sa morem uskoro biti kraj. Zvuk valova sada je intenzivniji i čišći u ušima, a maestral na licu je poput mekog dodira. Okus soli više nije nešto što ću sprati prije izlaska vani - to je danas slatka hrana za osjetila. Biti dio mora i nositi more u žilama ... da, baš tako.

Posebno uživam gledati rivu iz omiljenog kafića i predvečernji odlazak ribara u ribe. Imam dosta prijatelja među ribarima pa ću im danas posvetiti ovaj blog, a za kraj im pjevam Cocine stihove:

"Prije jutra ribari se bude
More zna njih, more zna te ljude
Prije jutra u zoru s galebima na moru
Na poštama sunce čekaju.

Svako jutro parangale dižu
Vižitaju i vršu i mrižu
A galebi čekaju da i njima ča daju
U ribare oni viruju.

Noć je mirna, vali spavaju
Pod svitlom se ribe skupljaju
Špurtilom i ostima dobit će po kostima
Kad se smire, kad se pridaju.

U dubini mriže, parangali
Na pučini bile se sinjali
Tiho kraju veslaju, malu barku guraju
A ribara ruke izdaju.

Prije jutra umoran
Ribar čeka novi dan
Dok svi ljudi spavaju
Galebi se karaju (svađaju!)."

- 14:23 - Komentari (30) - Isprintaj - #

06.07.2004., utorak

Blogerski vrabac

Ne, ovo nije neka fama,
blogerski vrabac je pred vama.
Možda mi stihovi jesu za penziju,
ali ipak pročitajte blogersku recenziju.
Tko je tko na našem blogu,
saznajte u ovom monologu.

Ako vam se žalopojka čita
krenite ravno kod drita.
U njega uvijek nova spika,
a mjuza mu je prava rika.

leba čitaju i mala djeca,
preko bloga žene peca.
Pravim piscem leba zovu,
a on čeka da vidi lovu.

Annie nema četiri pištolja,
ali za pucanje ju je uvijek volja.
Na blogu samo zabavu traži,
annie annie, daj ne laži.

Jordan diktaturu sprema,
a od ispita ju trese trema.
Svaka je njena balada
smajlića mala promenada.

Ptica Trkachica ima tipa,
ljubavne detalje ona sipa.
Muške ona spikom štipa,
a kažu da je i cura lipa.

Beryozinka je breza mlada,
pubertet kod nje još uvijek vlada.
Za pisanje ona ima žicu
kako ne voljeti ovu blogericu.

Branku majka mozak pije,
ali ne jebe on njene brije.
Matični jezik hrvatski mu nije,
ali čitatelje uvijek dobro nasmije.

Placebo halucinacije ima,
sa njom nešto ozbiljno ne štima.
U miraz bi i blog dala
kada bi se barem udala.

Ane svoje misli sije
na blogu zvanom piskarije.
Ponekad joj je pisanje tlaka,
ali ipak je blogerica opaka.

Zrine svoje pismo ima,
pohvale za blog stalno prima.
I meni njen tekst prija,
al je jebe organizacija.

Lakši je naći Atlantidu,
nego skužiti našu Idu.
Mudrosti se kod nje uvijek nude,
pa napregnite moždane vijuge.

Anderlon misli da je netko,
ali bloga vrlo rijetko.
I dok savjete nama daje,
u updateima uvijek zaostaje.

Kod hala šale nema,
blog je njemu važna tema.
Blog je njegov stvar prava,
na blogu taj dečko čak i spava.

Bushman iz Afrike bloga,
dok posta gleda nosoroga.
Jedno za njega moram reći -
Bushman je chater najveći!

Blogeri moji previše vas ima,
da bi svi bili u stihovima.
Tako će vrabac sa vremenom rasti
a novi blogeri će u stihove upasti.
Iako inspiracije često imam,
dobrovoljne priloge rado primam!
Za sada svima baj baj,
no zabavi još nije kraj!!

- 14:25 - Komentari (29) - Isprintaj - #

05.07.2004., ponedjeljak

Fešta za feštom - to je život

Ovo je život. Dvije fešte u dva dana, obje za najvišu ocjenu.
U subotu sam odradio proslavu 10. godišnjice mature, uz odlično društvo, dobru klopu, puno pića i dobre pjesme. Druženje je započelo u klupama u 19:00, a nastavilo se u jednom finom restoranu. Zabavno je bilo ponovno sjesti u klupe, povlačiti stolicu Dori ispred mene, gađati se papirićima i glumiti frajera (zapravo, nekada sam glumio frajera jer sam bio klinjo, a danas nemam što glumiti jer sam frajer:))
Toliko dobrog raspoloženja i pozitivne energije nisam dugo vidio na jednom mjestu. Bilo je jasno da su ljudi došli na proslavu otvorenih srca, gladni evociranja uspomena i druženja sa školskim kolegama.
Prvi dio večeri protekao je u prepričavanju školskih dogodovština, zadirkivanju starih ljubavi i prepričavanju životnih priča nekadašnjih gimnazijalaca. Uz to smo se častili dobrim menijem koji je uključivao hladno predjelo (riblje paštete, pršut, sir itd.), rižot, miješano meso sa prilozima, te palačinke. Drugi dio večeri bio je bučniji, orila se pjesma uz povećavanje promila alkohola u krvi. Ja sam se opredijelio za domaće crno vino, a koliko ono udara skužio sam tek kasnije. Fešta se nastavila šetnjom po rivi u punom sastavu, pa onda i u kafićima sa baštom. Približavanjem jutra ponestajalo je snage i sigurnosti u nogama, jezik je otkazivao poslušnost, ali pjesma se ipak čula sve do svitanja zore. A zora je nagovijestila novi rastanak bivših školskih kolega, ljudi su počeli odlaziti kući u malim skupinama, a mi najrabriji povukli smo se sa prve crte bojišnice negdje oko 6 sati. Tako je prošla jedna krasna večer u starom društvu, uz završno pozdravljanje i dogovor da nećemo čekati 5 godina kako bi se ponovno našli u istom sastavu ...

Međutim, za Trapulu je jedna fešta završila, a druga je tek počinjala. U 10 sati ujutro očekivala se moja pojava na prijateljevoj fešti, koji je pekao janjčića. Iako nisam naručio buđenje, dežurna ekipa se potrudila da se doista i pojavim tamo, najviše zbog toga što im je trebala pomoć oko pripreme janjca. Budući da je tradicija janjčića peći u dobrom društvu sa čašicom pića, Trapula je već do podne bio zagrijan, a po suncu efekt alkohola se povećava barem 2x. Još prije nego što je janjac stigao na tanjure, čula se glasna pjesma i raspoloženje je bilo za čistu peticu. Nakon dobrog obroka začinjenog izvrsnim domaćim bolskim Plavcem, grla su bila još raspoloženija za ugodne zvuke. Kod našeg domaćina zadržali smo se sve do prijenosa finala Europskog nogometnog prvenstva, kojeg smo pratili u jednom kafiću noseći navijačka obilježja i navijajući za - Hrvatsku!
Trapula je napokon stigao do sna oko 4 sata ujutro, zaključivši misiju "Dvije fešte" na zadovoljavajući način. Danas feštavanja nema, samo ću se točati u moru i dangubiti u hladovini... eh, kako mi je loše ha?

- 10:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.07.2004., subota

O gledanju u oči, turizmu i proslavi

U gradu se izgubi navika gledanja ljudi u oči. Prolazim gradom i ne očekujem sresti nekog poznatog, tako da buljim u pod, izloge ili ženske atribute.
U malim mjestima je drugačije, poznaješ gotovo svakog i cijelim putem nekoga pozdravljaš. Doslovce moraš zagledati u prolaznika jer ćeš u protivnom naići na komentar tipa "otkada smo u Zagrebu ne bi se ni javili".
Tako sam jučerašnji dan proveo u privikavanju na gledanje prolaznika i pozdravljanje svih živih na ulici, što je u kasnijim večernjim satima rezultiralo pomalo i psihičkim zamorom.
Od turizma u našem malom mistu ima jedva "tur". Oko 2000 gostiju, 20-ak posto slabije nego prošle godine u isto vrijeme. Većina gostiju ima all-inclusive aranžman, tako da su lokalni ugostitelji još uvijek više-manje nezaposleni. Najbolji gosti su domaći ljudi, koji izguštaju i to malo siće što skupe na raznorazne načine.
Plaže se ipak čine punije nego restorani i kafići. Službeni jezik na plaži je češki, a to i jest odlika turizma u Dalmaciji. A Česi stigli bez kinte u džepu, kao da su na sindikalnom izletu.

Vrhunac današnjeg dana, nakon kupanja i dangubljenja po kafićima, će biti proslava 10. godišnjice mature. Bivše srednješkolske kolege jučer su se zagonetno smješkale po mjestu, a aktualno je i sms-anje sa ciljem podizanja atmosfere pred ovu zanimljivu večer. Predvečer ću ponovno biti u školskoj klupi, a sat vremena toga na mjestu koje mi puno više odgovara - za stolom bogatim domaćim specijalitetima.

10 sati je, a to znači da je vrijeme za prvu današnju kavicu na rivi. Iza toga buć-buć, lagani ručak, razni "mozak na pašu" sadržaji i onda spomenuta proslava.
Ugodan vikend blogerima i svim posjetiteljima!

- 10:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

02.07.2004., petak

Trapula ide na moooreeeeee

Fino sam se ovih dana krčkao na nemilosrdnom zagrebačkom suncu, tako da se doista radujem odlasku u Dalmaciju. Preda mnom su 4 dana laganog života, kavica, ćakuli, roštiljanja, točanja nogu i raznih drugih radnji za koje treba minimum tjelesnog i umnog napora.
Ipak, povod ovom odlasku u Dalmaciju nisu vrućine, već proslava 10-godišnjice mature. Biti će ludo, prije 5 godina smo se također našli i proveli se sjajno. Poseban je osjećaj vidjeti nekadašnje srednjoškolske kolege i provesti večer u ćakuli o dobrim starim vremenima. Zanimljivo je ponovno zaplesati sa nekadašnjom velikom ljubavi i uz smijeh se prisjetiti trenutaka koji se nose u srcu i nakon 10 velikih godina. Zapravo, čovjek primjeti na takvim proslavama kako je prošlo dosta vremena, ali povezanost koju ste stvorili sa tim ljudima je toliko čvrsta da se u jednoj jedinoj večeri osjećate kao da niste nikada izašli iz školskih klupa u bijeli svijet.

No Trapula je preveliki Internet freak da se ne bi prikačio na net radi chekiranja mejla i kratke šetnje po omiljenim siteovima. To znači da ćete me čitati i ovog vikenda, kada će tekstovi imati u sebi miris soli, maestrala i ribe sa starih gradela.

- 07:37 - Komentari (15) - Isprintaj - #

01.07.2004., četvrtak

Ponovno u Baranji III

Nakon posjete Batini, došlo je vrijeme da po prvi puta nakon rata prijeđem granicu i stupim nogom preko srpske granice. Zaustavio sam auto pred našom carinsko-policijskom kontrolom, koja mi je pomno pregledala dokumente i ispreturala auto. To za mene nije novost, mnogima izgledam kao mafijaš, ovako ošišan na nulu i sa svojih skoro 100 kila.
Nakon što smo dobili svoje pečate zaputili smo se na most koji spaja Baranju i Bačku. S druge strane mosta čekala nas je srpska kontrola koja je bila nemarnija od naše. Zaustavili smo se kod table na kojoj je pisalo "Savezna Republika Jugoslavija" na ćirilici, te nakon rutinske kontrole nastavili put prema Bezdanu, malom bačkom selu koje je u tom kraju poznati po trgovini, legalnoj i nelegalnoj.
Na putu do Bezdana testirali smo amortizere na mom autu jer je cesta bila dosta loša; čim smo zašli nekoliko kilometara dublje u Bačku osjetio se miris zapuštenosti i ustajalosti ovog nekada lijepog kraja.
U Bezdan smo stigli nakon 10-ak minuta vožnje, a mjesto je bilo neubičajeno tiho. Čim smo došli do središnjeg bezdanskog placa bilo nam je jasno da od planirane trgovine neće biti ništa. Naime, te su nedjelje u Srbiji bili izbori, tako da dobar dio trgovina nije radio.
Otišli smo do jedne seoske birtije "Kod Antike" gdje smo popili pivo i popričali malo sa razgovorljivim gostima. Razgovor je samo potvrdio da teška ekonomska situacija u Srbiji ima još esktremniji oblik, mnogi ljudi u tom kraju doista siromašni i na rubu egzistencije. Nitko više ne priča o ratu, priča se o cijenama i preživljavanju, o lijepim uspomenama iz davnih vremena.
Nakon što smo se zahvalili ljubaznom domaćinu otišli smo "kod Bajre" čiji kiosk je prkosio današnjim izborima i radio je nekim svojim "europskim" radnim vremenom. U kiosku nismo našli previše toga zanimljivog, tako da su se u košarici našle jedino šteke Marlbora i Ronhila, koje sam skupa platio 1350 dinara, nešto manje od 160 kuna.

Imao sam osjećaj da nas prisutni gledaju kao na bogate turiste, a ironija je u tome što je naše bogatstvo i za hrvatske okvire skromno. Ako sam ja za Europu na neki način siromah, ne mogu zamisliti koliko ekonomskih stepenica dijeli Srbiju od Europe. Upravo kada sam razmišljao o tome mjestom je prozujao najnoviji Mercedes E klase somborskih tablica, što me pak podsjetilo na priču o dubokom jazu između ekstra-bogatih i siromašnih ljudi u ovom kraju.

Nekako sam očekivao da ću nešto senzacionalno doživjeti prvi prvom posjetu Srbiji nakon rata, no istina je da je ovaj izlet bio vrlo običan. Možda bi bio sadržajniji da je dulje potrajao, ali ovako u par sati nije bilo prilike doživjeti nešto posebno.
Nakon kratkog boravka u Bezdanu već smo se zaputili natrag prema granici, gdje sam srpskim policajcima slučajno rekao "Bog" nakon što su mi uručili dokumente, na što sam dobio odgovor "Bog i tebi sine". Smijali smo se tome sve do hrvatske strane, gdje su dežurni policajci malo zakasnili na rampu jer su bili zauzeti kuhanjem paprikaša. Paprikaš me pak podsjetio na ručak koji je spremao posebno prema mom guštu, ali priznajem da sam bio u napasti kidnapovati kotlić sa paprikašem.

Nakon 20 minuta vožnje već smo bili u Suzi, gdje su nas naši domaćini odlučili odvesti do vinskog podruma prije ručka. Degustirali smo domaći rizling iz velikih 600-litarskih bačvi, a neki slabijih kapaciteta su nakon 3 čaše već počeli bauljati. Ja sam nakon toga popio još dvije čaše, a onda smo se počeli polako pripremati za ručak.
Na meniju je bilo kuhano meso sa krumpirima i umacima od kolirabe, višanja i kopra, te pečena piletina koja se pekla na tronožnom tanjuru od tanjurače. Za desert smo imali mađarice, moj omiljeni kolač (inače, žena koja zna raditi dobre mađarice kod mene uživa poseban status). Zanimljivo je kako Hrvati i Srbi taj kolač zovu "mađarice", dok Mađari isti kolač zovu "racpita" (srpska pita), tako da kolač na kraju ispada ničiji.

Karakteristično oblinim obrokom završila je i baranjska pustolovina. Još i danas sređujem dojmove o njoj, a nadam se da sam vam u ova tri teksta uspio prenijeti zanimljive dojmove sa ovog posebnog izleta.

- 11:48 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31