Sjedim polugol za kompjuterom, začinjen friškom morskom soli. Danas nisam radio baš ništa osim teškog dangubljenja po omiljenim kafićima i plažama. Upravo sam se stigao mao doma odmoriti, jer sam se preintenzivno kupao i ubijao oko u hladovini ...
Zbog prirode posla ponekad se teško potpuno isključiti iz svijeta kojeg gledaš i slušaš većim dijelom godine, ali ovog puta mi je to uspjelo čim sam se ukrcao na avion za Split. Po starom dobrom običaju smo kasnili, ali ovaj put samo pola sata tako da sam bio iznenađen koliko se Croatia Airlines približila ispunjenju planiranog reda letenja.
Miris soli u čovjeku probudi sve ono što u metropoli prisilno spava zimskim snom. Lagani maestral i prekrasno sunčano vrijeme učinili su putovanje do omiljenog otoka jako zanimljivim, a zanimljive su bile i četiri Mađarice koje su, sa vjetrom u kosi, ushićeno pratile približavanje luci. U tom mi je trenutku palo na pamet da će netko od lokalnih momaka fino omastiti brk, što me je podsjetilo na dane kada smo galebarili pristaništem kako bi žigosali divljač odmah po ulasku u luku. Danas bi žigosao sve četiri :-).
Danas sam na plaži vidio sise. I to nemale. Pokušao sam ih svrsati u jednu od kategorija koje sam definirao prije neki dan, ali bez uspjeha. Zaključio sam da te sise pripadaju skroz novoj kategoriji, dok vlasnica pripada u rijetke i (ne)zasštićene vrste. Taj mi se horizont učinio puno daljim kada me je bolja polovica pozvala da "peškam" (povučem) kartu, jer ju je moje rolanje očima uokolo samo usporavalo da me odere u partiji remija. "I ti si zlato zgodna i imaš krasne sise", zborio je Trapula diplomatski.
Nakon ovog silnog umaranja od kupanja, spavanja na plaži i izležavanja u kući, večeras ću napokon nešto i raditi. Angažiran sam za roštiljadu, tako da ću trošiti kalorije prisilnim radom. Očekujem da ću prisilno morati pijuckati i dobro domaće vino. Vidite li vi kako Trapula mora živjeti ovih dana?
Post je objavljen 17.07.2004. u 16:30 sati.