Ovo je život. Dvije fešte u dva dana, obje za najvišu ocjenu.
U subotu sam odradio proslavu 10. godišnjice mature, uz odlično društvo, dobru klopu, puno pića i dobre pjesme. Druženje je započelo u klupama u 19:00, a nastavilo se u jednom finom restoranu. Zabavno je bilo ponovno sjesti u klupe, povlačiti stolicu Dori ispred mene, gađati se papirićima i glumiti frajera (zapravo, nekada sam glumio frajera jer sam bio klinjo, a danas nemam što glumiti jer sam frajer:))
Toliko dobrog raspoloženja i pozitivne energije nisam dugo vidio na jednom mjestu. Bilo je jasno da su ljudi došli na proslavu otvorenih srca, gladni evociranja uspomena i druženja sa školskim kolegama.
Prvi dio večeri protekao je u prepričavanju školskih dogodovština, zadirkivanju starih ljubavi i prepričavanju životnih priča nekadašnjih gimnazijalaca. Uz to smo se častili dobrim menijem koji je uključivao hladno predjelo (riblje paštete, pršut, sir itd.), rižot, miješano meso sa prilozima, te palačinke. Drugi dio večeri bio je bučniji, orila se pjesma uz povećavanje promila alkohola u krvi. Ja sam se opredijelio za domaće crno vino, a koliko ono udara skužio sam tek kasnije. Fešta se nastavila šetnjom po rivi u punom sastavu, pa onda i u kafićima sa baštom. Približavanjem jutra ponestajalo je snage i sigurnosti u nogama, jezik je otkazivao poslušnost, ali pjesma se ipak čula sve do svitanja zore. A zora je nagovijestila novi rastanak bivših školskih kolega, ljudi su počeli odlaziti kući u malim skupinama, a mi najrabriji povukli smo se sa prve crte bojišnice negdje oko 6 sati. Tako je prošla jedna krasna večer u starom društvu, uz završno pozdravljanje i dogovor da nećemo čekati 5 godina kako bi se ponovno našli u istom sastavu ...
Međutim, za Trapulu je jedna fešta završila, a druga je tek počinjala. U 10 sati ujutro očekivala se moja pojava na prijateljevoj fešti, koji je pekao janjčića. Iako nisam naručio buđenje, dežurna ekipa se potrudila da se doista i pojavim tamo, najviše zbog toga što im je trebala pomoć oko pripreme janjca. Budući da je tradicija janjčića peći u dobrom društvu sa čašicom pića, Trapula je već do podne bio zagrijan, a po suncu efekt alkohola se povećava barem 2x. Još prije nego što je janjac stigao na tanjure, čula se glasna pjesma i raspoloženje je bilo za čistu peticu. Nakon dobrog obroka začinjenog izvrsnim domaćim bolskim Plavcem, grla su bila još raspoloženija za ugodne zvuke. Kod našeg domaćina zadržali smo se sve do prijenosa finala Europskog nogometnog prvenstva, kojeg smo pratili u jednom kafiću noseći navijačka obilježja i navijajući za - Hrvatsku!
Trapula je napokon stigao do sna oko 4 sata ujutro, zaključivši misiju "Dvije fešte" na zadovoljavajući način. Danas feštavanja nema, samo ću se točati u moru i dangubiti u hladovini... eh, kako mi je loše ha?
|
