Ekraniziranje bi po trebalo značiti prenošenje nekog djela u pokretnu sliku, sa svrhom prikazivanja na ekranima. Međutim, ja volim reći da i sam pratim od ekraniziranja. Nije da netko želi snimiti film o mojoj životnoj priči, već se radi o tome da nevjeratno puno vremena provodim buljeći u ekrane. Kad se čovjek zamisli koliko ljepote ima na ovom svijetu, ne čini li se malo glupo to što veliku većinu vremena mnogi od nas provedu ispred ekrana?
Evo polazim od sebe. Radni dan mi je sastavljen od 10-ak sati buljenja u monitor, neravnomjerno raspoređenih tijekom cijelog dana. Osim što efektivno radim, na ekranu vršim neke radnje koje su nevezane uz posao poput bloganja, forumarenja, emajliranja, ajsikjuiziranja, te čitanja raznih sadržaja. S obzirom na to da sam filmofil, nastojim pogledati i dobar film, pri čemu naravno ne gledam u strop već opet u ekran. Ako negdje sjedim čekajući Godota, kojeg imaju sva tijela državne uprave, izvaditi ću iPaq i prčkati po njemu, ili se zabaviti sa nekoliko partija 3D biljara.
S obzirom da na dužuuuu nuždu idem u prosjeku 2x dnevno, nastojim spojiti ugodno sa korisnim pa u nedostatku literature sa sobom nosim opet iPaq kako bi pregledao raspored sastanaka, upisao neku obavezu ili ponovno zaigrao biljar (nemate pojma kakav je gušt isprašiti Big-T i postati glavna faca u garaži).
Navečer prije spavanja moram pregledati mejl, jer tako mi religija nalaže. Ujutro čim se probudim ne popijem kavu za buđenje, već sjednem za kompjuter na porciju ranojutarnjeg fleširanja. Kada se kompjuter starta, onda se polako startam i ja.
I to ti je život. Najveće prirodne ljepote vidiš na ekranu. Najbolje mačke vidiš na ekranu. Najviše se nasmiješ nečijim glupostima sa ekrana. I tako dan za danom ...
Post je objavljen 14.07.2004. u 10:48 sati.