Caught in the trapula

< srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tokijske pričice
Meet Tokyo, part I
Japanci kao ekološki osvješteni radoholičari bez smisla za odijevanje i humor
Lude noći Roppongija
O balkanskim barbarima i gejšama
Organiziranost i pedantnost Japanaca
Stanovanje u Tokiju
Podstanarstvo
Vodič za razmjenu vizitki
Kako zbariti Japanku
Tokijska željeznica i metro

Places to go
Forum.hr
Nokaut forumi

BLOG.HR
Zanimljivi
Hal:UI
Ptica Trkachica
Marita
Jimblog
Plavuša sa Harvarda
The Flapper Girl
Big Mamma
Barbie Lobotomy
Zrinsko pismo
Jesus Quintana

Korisni
AUTOfreak
Hot
Direktor svemira

Simpa
Ane
Ida
Jordan
Bestijica
Bridge
Loptica skochica
Regina Elena

Trla baba lan
Plodovi zemlje
Drito Konj
Placebine halucinacije
Mentalne diareje
Jupiter
Soulfox
Love & marriage
T.R.A.S.H.

All over the world
Bushman
New York city
Eureka
The Last Broadcast
Laos

Designerski wow
Duchess
Rat design
My virtual lounge
Melted

Cool Recycle bin
Scorpy
Annie De Meni
Keks i smrad
Usagino igralište
Dax
Pixie

Opis bloga
Za obične besmrtnike.
Trapula mail

07.07.2004., srijeda

Ja sam dite s mora moja mati je Dalmacija

Svaki put kad se vratim u metropolu u nosnicama mi ostane miris soli i remeti mi sistem poput virusa. Kada sam bio mlađi, ljeto u mom kraju je bilo drugačije. More je donosilo Čehinje, Mađarice, Švabice i razne druge mačke, a mi smo galebarili. Dio dana ili noći smo radili, zarađivali džeparac kojeg smo nemilice trošili na izlaske i pokoji komad odjeće. Svaki dan smo par puta bili na plaži, igrali picigin i odbojku, skakali sa mula, igrali karte u hladovini itd.
More je tada bila konstanta, o njemu nismo razmišljali. Danas je svo to drugačije, ponajviše zbog života u metropoli. Danas o moru razmišljam itekako, istinski mu se obradujem svaki put kad ga imam u vidnom polju. Kupanje u more imaju drugačiji okus, u svakom se trenutku više uživa jer se zna da će tom druženju sa morem uskoro biti kraj. Zvuk valova sada je intenzivniji i čišći u ušima, a maestral na licu je poput mekog dodira. Okus soli više nije nešto što ću sprati prije izlaska vani - to je danas slatka hrana za osjetila. Biti dio mora i nositi more u žilama ... da, baš tako.

Posebno uživam gledati rivu iz omiljenog kafića i predvečernji odlazak ribara u ribe. Imam dosta prijatelja među ribarima pa ću im danas posvetiti ovaj blog, a za kraj im pjevam Cocine stihove:

"Prije jutra ribari se bude
More zna njih, more zna te ljude
Prije jutra u zoru s galebima na moru
Na poštama sunce čekaju.

Svako jutro parangale dižu
Vižitaju i vršu i mrižu
A galebi čekaju da i njima ča daju
U ribare oni viruju.

Noć je mirna, vali spavaju
Pod svitlom se ribe skupljaju
Špurtilom i ostima dobit će po kostima
Kad se smire, kad se pridaju.

U dubini mriže, parangali
Na pučini bile se sinjali
Tiho kraju veslaju, malu barku guraju
A ribara ruke izdaju.

Prije jutra umoran
Ribar čeka novi dan
Dok svi ljudi spavaju
Galebi se karaju (svađaju!)."
- 14:23 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>