| < | srpanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tokijske pričice
Svaki put kad se vratim u metropolu u nosnicama mi ostane miris soli i remeti mi sistem poput virusa. Kada sam bio mlađi, ljeto u mom kraju je bilo drugačije. More je donosilo Čehinje, Mađarice, Švabice i razne druge mačke, a mi smo galebarili. Dio dana ili noći smo radili, zarađivali džeparac kojeg smo nemilice trošili na izlaske i pokoji komad odjeće. Svaki dan smo par puta bili na plaži, igrali picigin i odbojku, skakali sa mula, igrali karte u hladovini itd.More je tada bila konstanta, o njemu nismo razmišljali. Danas je svo to drugačije, ponajviše zbog života u metropoli. Danas o moru razmišljam itekako, istinski mu se obradujem svaki put kad ga imam u vidnom polju. Kupanje u more imaju drugačiji okus, u svakom se trenutku više uživa jer se zna da će tom druženju sa morem uskoro biti kraj. Zvuk valova sada je intenzivniji i čišći u ušima, a maestral na licu je poput mekog dodira. Okus soli više nije nešto što ću sprati prije izlaska vani - to je danas slatka hrana za osjetila. Biti dio mora i nositi more u žilama ... da, baš tako. Posebno uživam gledati rivu iz omiljenog kafića i predvečernji odlazak ribara u ribe. Imam dosta prijatelja među ribarima pa ću im danas posvetiti ovaj blog, a za kraj im pjevam Cocine stihove: "Prije jutra ribari se bude More zna njih, more zna te ljude Prije jutra u zoru s galebima na moru Na poštama sunce čekaju. Svako jutro parangale dižu Vižitaju i vršu i mrižu A galebi čekaju da i njima ča daju U ribare oni viruju. Noć je mirna, vali spavaju Pod svitlom se ribe skupljaju Špurtilom i ostima dobit će po kostima Kad se smire, kad se pridaju. U dubini mriže, parangali Na pučini bile se sinjali Tiho kraju veslaju, malu barku guraju A ribara ruke izdaju. Prije jutra umoran Ribar čeka novi dan Dok svi ljudi spavaju Galebi se karaju (svađaju!)." |