U gradu se izgubi navika gledanja ljudi u oči. Prolazim gradom i ne očekujem sresti nekog poznatog, tako da buljim u pod, izloge ili ženske atribute.
U malim mjestima je drugačije, poznaješ gotovo svakog i cijelim putem nekoga pozdravljaš. Doslovce moraš zagledati u prolaznika jer ćeš u protivnom naići na komentar tipa "otkada smo u Zagrebu ne bi se ni javili".
Tako sam jučerašnji dan proveo u privikavanju na gledanje prolaznika i pozdravljanje svih živih na ulici, što je u kasnijim večernjim satima rezultiralo pomalo i psihičkim zamorom.
Od turizma u našem malom mistu ima jedva "tur". Oko 2000 gostiju, 20-ak posto slabije nego prošle godine u isto vrijeme. Većina gostiju ima all-inclusive aranžman, tako da su lokalni ugostitelji još uvijek više-manje nezaposleni. Najbolji gosti su domaći ljudi, koji izguštaju i to malo siće što skupe na raznorazne načine.
Plaže se ipak čine punije nego restorani i kafići. Službeni jezik na plaži je češki, a to i jest odlika turizma u Dalmaciji. A Česi stigli bez kinte u džepu, kao da su na sindikalnom izletu.
Vrhunac današnjeg dana, nakon kupanja i dangubljenja po kafićima, će biti proslava 10. godišnjice mature. Bivše srednješkolske kolege jučer su se zagonetno smješkale po mjestu, a aktualno je i sms-anje sa ciljem podizanja atmosfere pred ovu zanimljivu večer. Predvečer ću ponovno biti u školskoj klupi, a sat vremena toga na mjestu koje mi puno više odgovara - za stolom bogatim domaćim specijalitetima.
10 sati je, a to znači da je vrijeme za prvu današnju kavicu na rivi. Iza toga buć-buć, lagani ručak, razni "mozak na pašu" sadržaji i onda spomenuta proslava.
Ugodan vikend blogerima i svim posjetiteljima!
Post je objavljen 03.07.2004. u 10:03 sati.