translator goes berserk

ponedjeljak, 25.09.2006.

Kruha i igara, dio 2.

Općenite opaske:

Ljudi u krušnom biznisu imaju više sluha za jezik od ljudi kojima je jezik više od medija za reklamiranje ili prenošenje poruke. Uopće nije važno jesu to oni pismeni ili su dovoljno pismeni da plate pismenu osobu da odradi posao za njih. U tom smislu, respect!
Stranice su bogate fotkama i nisu pretjerano tekstualne – odlično! Skužili su opet promućurno da je slika po svojoj prirodi afirmativna i da ih treba što više da ostave dojam. Osobno u ovome kontekstu preferiram slike peciva i kolača nad kolažem od miješalica za brašno i polica u koje se slaže tijesto – ipak sam za willing suspension of disbelief! Ma koliko čisti i oribani ti plehovi i proizvodni prostori bili, I don't wanna know. Više volim male leteće kruhove i pletenice na koje kliknete pa dobijete paletu proizvoda. Ako mogu birati.

Pardon maj ingliš, ali sad sam uronjena u neke teorijske tekstove dominantnih diskursa našeg vremena i njihovih komparativnih analiza, pa ću se poslužiti istom metodom i svoj podatni analitički materijal imenovati ovako: wannabe urbano, genuinely ruralno i in-between.

WANNABE URBANO
Stranice Pan-Peka moderne su, decentne, pregledne i prepoznatljive. Puno sličica i nasmiješenog osoblja u 'novootvorenim specijaliziranim trgovinama'. ISO ovaj, ISO onaj. Zgodan katalog kruha i peciva, sa slikama, imenima i sastavom, da ne bi bilo zabune. Razlikuju č i ć, ije i je, ali im malo slabije ide sa s i sa. Već tražim dlaku u jajetu, odnosno u kruhu, al zapelo mi za oko. Nema tipfelera, uočih tek 2-3.
I sve bi bilo krasno i divno da se oni jedini (ni na jednoj sličnoj stranici na to nisam naišla) nisu odlučili prevesti uvodni 'O nama' na engleski. Majko moja. Da ilustriram:

I moj apsolutni favorit:

Remains us only to wish you Good appetite!

Tko želi uvid u cjelinu citiranog prevoditeljskog uratka, izvolite!

IN-BETWEEN

Pekarna Tipa primjer je sajta s malim letećim kruščićima. I primjer sudara poetskog izričaja i prozaične potrebe svakodnevnog konzumiranja pečenog tijesta svih boja i oblika.

Nije tipfeler, oni to doista tako misle! Osim što dostavljaju peciva na dom, oni prodaju po 'vrata do vrata' načelu. Bez dodatnog objašnjenja.
I ovdje vrijedi tekstualni minimalizam i obilje slika, ali su bogme pogrešno odabrane. Ili pogrešno posložene. Ovo izgleda ko moj pokušaj da si dizajniram blog stranicu, poslije kojega sam odlučila da je gotov predložak ipak mnogo bolje rješenje.
Odmah ispod peciva koja se pretapaju u sintagmu mmm... fino...toplo prikeljili su sliku svog voznog parka i 4-5 slika nekakvih strojeva i spremnika. Mmm... sve osim fino i toplo!
Kupus iliti niđe veze – eto zašto za ovakve poslove treba angažirati humanista sa smislom za marketing: takvi ljudi imaju razvijenu žanrovsku osjetljivost, znaju što je (ne)odvojivost označitelja i označenog te kako se mjeri puls javnosti. Hint: na Zapadu su to skužili.

A skužila je i ekipa Pekarne Kruna Osijek. Mi znamo praviti kruh, mi smo iz Slavonije! Zgodno. Nisam baš detektirala ironijski odmak, ali sviđa mi se eksploatacija regionalnih stereotipa u vlastitu korist. Oni su svoje sličice posložili u lijep albumčić – najbolja i najpreglednija galerija kruha i peciva, ODVOJENO proizvodni pogoni, i ODVOJENI – vozni park! Nema ništa protiv, nek se ljudi pohvale svojim Mercedes-Benz Sprinterima i A-klasom. Nekako se odmah dobije dojam da se ne vozi baš bilo kakav kruh u takvim transportnim vozilima.

GENUINELY RURALNO

I šećer na kraju: Ovo što slijedi pravi je mali dragulj kojem nisam mogla odoljeti! Na link sam naišla pod malo čudnim naslovom Pekara i apartmani. Asortiman nije pobliže prikazan, ali zato mi je uvod gospodina Krkeljaša natjerao suze na oči. Bila sam na podu od smijeha, a na kraju mi je čak postalo i simpatično:

Nadalje, g. Krkeljaš u reklami za svoju pekaru uvjerava da su svi njegovi radnici 'uredno prijavljeni i osigurani', kako je peć za kruh kupio na kredit te da 'proizvodi kruh bez ikakvih aditiva, ali uistinu bez ikakvih.'
Mišmaš na stranici nudi i englesku i njemačku verziju, pa sam duboko udahnula i kliknula na UK zastavicu. Ništa se nije pojavilo, hvala Bogu.
Svejedno, pozdravljam gospodina Krkeljaša ako putem nekog trackera nabasa na moju stranicu, i obećavam da ću svratiti na 'kruh koji se sastoji od: brašna, soli, vode i kvasca, bez ikakvih poboljšivača' kad sljedeći put navratim na Korčulu.

subota, 23.09.2006.

Kruha i igara, dio 1.

Danas, kad su golubovi pismonoše izumrla vrsta, poštari raritet, a privatna, rukom pisana i u omotnicu stavljena pisma kuriozitet s karakteristikama endema, kad telefoniramo preko kompjutora, račune plaćamo klikom miša (a ni miševi više nisu što su nekada bili), kad je futuristička Odiseja u svemiru već 5 g. iza nas i kad je sve podređeno komociji i ubojitom tempu, upravo danas život nam kompliciraju male stvari. Recimo, danas je vrlo komplicirano kupovati kruh. I odmah ću vam dati primjer: volim kruh koji u mojoj kvartovskoj pekari zovu 'lovački kruh'. Etimologija nepoznata. Peku ga u kalupu, taman je, ali nije pretaman. I nije onako, pregust. Ne mrvi se kad ga režete, što je jaaaaako bitno. I najbolja stvar: gusto je posut sjemenkama suncokreta koje ja onda kljucam, jednu po jednu. Dobila sam savjet da kupim vrećicu sjemenki suncokreta umjesto da manično skidam koru tek kupljenom kruhu, ali jednostavno to nije to.

I sve je to u redu dok a) kupujem kruh u kvartovskoj pekari b) dok oni u datom trenutku imaju lovačkog kruha. Ako je, recimo, ovo prvo slučaj, stojeći u redu u prodajno-izložbenom predprostoru vrelog grotla, obično se penjem na prstiće ne bi li vidjela što piše ispod štruce koja mi izgleda okej. Suncokret? Može.

Ali ovo je još okej – ima teta koje se u pekarama ponašaju kao čuvarice Aleksandrijske biblioteke, svjesne dragocjenosti, a nadasve posebnosti vrijednih eksponata.

Neće vam pomoći niti ako volite bijeli, pa dođete i kažete 'pola bijelog'. Imate sendvič bijeli, polubijeli, kalup bijeli, domaći bijeli, francuz bijeli. Uh, dobre stare osamdesete!

Palo mi je na pamet kako ziheraški spriječiti daljnju sekiranciju i PUP*, pa sam se krenula malo informirati. Google daje najviše rezultata upišete li 'pekara', za 'pekarnicu' nešto manje, a za 'pekarnu' najmanje. Na hrvatskom barem – na češkom nešto više. Naoružana dobrom voljom, blokićem i rječnikom stranih riječi upustila sam se u mirisni svijet kruha i peciva, ko iz pjesme Vjekoslave Huljić. I naišla na svakojake zanimljivosti i informacije. To be continued...

* Prepad U Pekari

utorak, 19.09.2006.

ŠEKSPIRIJADA

U jednom filmu koji mi je u ruke dopao naišla sam na zanimljivo čitanje Shakespearea. Nije postkolonijalno. Nije femističko. Nije ni poststrukturalističko. Al ima od svakog po nešto. Sa zrnom soli i okusom Oza, Bangok Hiltona i Dallasa, te malo Malcoma X-a, Puff Daddyja i nimalo Beyonce.
U tom jednom filmu čereče se Williejevi soneti, naizgleda lišeno patetike, al izgledno vrlo patetično. Ne jadno, u smislu pathetic, već patetično, u smislu, s puno patosa.

I ne budi mi lijeno, zapalim za kvartovsku knjižnicu i potražim sonete u prijevodu. Nađem dvije zbirke, otpuhnem s njih prašinu minulih mjeseci i godina, a ljubazna teta knjižničarka me pri posudbu upozori da je to ista knjiga, a različit izdavač. Umjesto da kažem da je to zbirka soneta, a ne knjiga i da nije različit izdavač, već tržišna vrijednost, uređivačka politika izdavačke kuće, i, meni osobno najvažnije, različit prijevod, osmjehnula sam se blesavo i rekla znam. Zašto? Padala je kiša, tlak mi je pao zbog sparine, posumnjala sam u ispravnost jedne svoje odluke, dedlajn se primicao za slanje filma i jednostavno mi se nije dalo.

Kad smo već kod dedlajna, ja ih se uglavnom pridržavam. Osim onda kad ih se ne pridržavam. U kontekstu ovoga, razmišljala sam što bi bilo da nazovem ili mejlam da ću s filmom kasniti, ali s valjanim razlogom: skužila sam da je za moje razumijevanje scenarija, a tako i za adekvatan prijenos sadržaja i nijansi na hrvatski prijeko potrebno ući u dubinu najveće zagonetke engleske književnosti. A u trećem titlu, nakon naslova filma, trebalo bi stajati: Moje pomno čitanje bardovih elizabetanskih soneta osigurava vaš maksimalan i autentičan užitak u prijevodu. In my dreams. Vjerojatno bi se javili gledatelji gnjevni što sam kao podlogu uzela prijevod Mate Marasa, umjesto onoga Željke Čorak i Zvonimira Mrkonjića (da ne zaboravim Luka Paljetka) pa grupica onih koji drže da to ja sama trebam prevesti te enklava koja se zalaže za struju neprevođenja vrhunskih djela svjetske književnosti unutar drugorazrednih filmova.

S uzdahom i onom dobrom starom tko-bi-svijetu-ugodio, zanemarila sam svjesno i odgovorno kvantitetu prevednog teksta u korist kvalitete i vratila se u godinu 1592. i 1593., dok je kuga harala Engleskom i kosila velike i male ljude toga vremena, a kazališta se redom zatvarala i propadale kazališne družine. Shakespearea je od nezaposlenosti i besparice spasio mladi grof od Southamptona. Uz svoju velikodušnost, koju je Shakespeare mahom opjevao u spomenutim sonetima, grof je imao i jednu manu – nikako da se, teško majci i ocu, oženi. Pa ga nagovarali. Pa uvjeravali, kumili i molili. Pa angažirali pjesnike i pisce da ga u pjesmi i prozi uvjere u legitimitet i beneficije bračne zajednice. U procesu uvjeravanja, kažu, razvio se odnos za koji neki vele da je bio topla i emotivna veza dvaju srodnih duša, a neki su to pak izrazili zgodnom politički nekorektnom rimom: Shakespeare was a queer, he was taking it in the rear. Imala sam čast prevesti potonju interpretaciju – bolje ne pitajte kako!

O zbirci od 154 soneta napisani su kilometri teksta i studioznih analiza, ali o samoj osobi Williama Shakespeare malo se zna, što je opet plodno tlo za nove ideje. Šekspirologija je legitimna nauka i nudi bezbroj hipoteza, ali ja sam se ovaj put, kako spomenuh, zadržala malo na komparativnoj analizi originala i dvaju prijevoda, a malo na close reading mišmašu nekih službenih i popkulturno-alternativnih interpretacija. Idemo, ovu svi znate:

Čorak-Mrkonjić kažu:

U drage oči nisu sunce, sudim;
Ko koralj nisu crvena joj usta;
Snijeg li se bijeli, tamne su joj grudi;
Ko crna žica kosa joj je gusta.

Maras kaže:

Oči moje gospe nisu kao sunce,
Crven koralj sjeni tih usana crven;
Ako snijeg je bijel, tamne su grudi u nje,
Mjesto zlatnih žica njoj na glavi crne.

Ja kažem:

Moja draga je ružna ko ponoć, zato je i nazvah Crnom Gospom. Osim što je ružna, ona je i Afroamerikanka, zato joj usta nisu crvena, sise su joj tamne, a na glavi ima dreadlockse. Klasika.

Čorak-Mrkonjić kažu:

Ja vidjeh ruža crvenih i bijelih,
Al takve ruže ne rese joj lice,
I miomiris više me veseli
Od teškog daha moje ljubavnice.

Maras kaže:

Vidjeh šarne ruže, crvene i bijele,
Njezin obraz tim se ružama ne ospe;
I mirisi neki više me vesele
Nego dah iz moje što se širi gospe.

Ja kažem:

Nije da nisam estet i da ne volim lijepe stvari, nagledao sam se ja ljepote u životu, al moja draga nije jedna od tih ljepota. I još joj smrdi iz usta.

Čorak-Mrkonjić kažu:

Volim kad zbori, ali tajit neću
Da glazbe zvuk ugodniji je mnogo.
Ne vidjeh kako božice se kreću,
Moja pak draga zemlju gazi nogom.

Maras kaže:

Volim njezin govor, ali znam da veće
Milje iz suglasja glazbenog mi godi;
Ne vidjeh još nikad božicu gdje šeće:
Moja gospa zemljom gazi kada hodi.

Ja kažem:

Volim ja kad ona priča, al brate što se TA dere! Nije da sam se nagledao gracioznog ženskog hoda, al kad ova zagazi, zemlja se zatrese!

Čorak-Mrkonjić kažu:

Al ljubav svoju cijenim tako važnom
Ko sve što niječe usporedbom lažnom.

Maras kaže:

Ipak mislim da je rijetka ljubav moja,
Neba mi, ko s lažnom poredbom ikoja.

Ja kažem:
E to se zove ljubav!

I kažem još, nije li divan ovaj moj posao? Bacio me danas** neočekivano Shakespeareu u naručje. Možda sam opet pogrešno preračunala neke mjerne jedinice i napisala 3, a oni kažu six, ali skužila sam šekspirijadu u getu i vrijednost sonetnom ciklusa u američkoj kaznionici.
Sutra je vrijeme za neke mnogo prozaičnije stvari od Soneta 130.

** - Pisano jučer iza 22 h. Povijest nesinkronizacije u objavljivanju znate.

nedjelja, 10.09.2006.

Poslovna korespondencija

MAIL PRVI
Poštovana gđa. TW,
slijedom našeg razgovora šaljem Vam pozivnicu da biste bili upućeni u sadržaj sastanka.Načelno prihvaćamo Vašu ponudu iako našeg Team Leader-a interesira da li je ta cijena konačna ili se može pregovarati.
Topli pozdrav

ODGOVOR gđe TW:
Cijenjena gđo,
hvala vam na poslanoj agendi, proučit ću je čim prije. Načelno sam upućena u problematiku, a imam i dosta iskustva u prevođenju tijekom ovakvih projekata, tako da ne bi trebalo biti problema. Svejedno, ako imate kakve materijale vezane uz sastanak, prezentacije koje će se održati ili bilo što u svezi s projektom, najljepše vas molim da mi ih proslijedite - to nam je u obostranom interesu.
Što se tiče cijene, mislim da je, s obzirom na kratkoću roka za pripremu i na aktualne cijene
na tržistu, vrlo realna. Ako Vaš voditelj/ica tima misli drukčije, molim da mi pošaljete svoju
ponudu, pa cu je razmotriti.
Očekujem Vašu potvrdu i veselim se potencijalnoj suradnji!
Srdačan pozdrav.



Gđa. TW
nažalost, osim već poslanog poziva, ne možemo Vam ponuditi nikakve druge materijale. TL se na kraju složio s cijenom obzirom da Vas angažiramo u zadnji tren.
Veselimo se suradnji!
Pozdrav!



Cijenjena gđo,
bila bih vam vrlo zahvalna kad biste kontaktirali barem neke od sutrašnjih predavača i zamolili ih barem za smjernice ili kostur njihovih sutrašnjih predavanja.
Inače, prevoditeljima se materijali uvijek šalju, u svrhu što boljeg razumijevanja i reprodukcije. Naravno da u praksi često postoji niz prepreka i problema, ali složit ćete se sa mnom da nam je svima u interesu da se posao što kvalitetnije obavi.
Ako je pak doista nemoguće bilo što dobiti tijekom današnjeg dana ili večeri, onda vas lijepo molim da mi sutra osigurate kopije prezentacija (pretpostavljam da će biti u ppt-u?)
Hvala unaprijed na trudu i srdačan pozdrav!



'Predviđeno je da vi prevodite samo diskusiju koja bi se trebala razviti nakon prezentacija. Stoga je dovoljno da dođete oko 10.00 sati.'



Najljepše hvala na prezentacijama, ovo mi uvelike pomaže.
Što se tiče vremena mog dolaska, u redu, ako mislite da će to biti dovoljno. Praksa je inače da dođem ranije da se mogu upoznati s govornicima, dogovoriti sitnice poput tempa prijevoda, gdje ću sjediti, neke njihove eventualne napomene i slično. Vidim u agendi da je stanka za kavu u 9.45, pa ću se biti slobodna pojaviti tada, 15 min ranije, ako nije problem, da imamo vremena za nužne i često problematične tehnikalije.
Hvala i srdačan pozdrav.



UPDATE

Dok ne napišem post pod nazivom Priručnik za poslodavce koji trebaju usluge prevoditelja (jer nemaju vremena sami prevoditi), dvije riječi o tome kako je protekao gornji posao: vrlo naporno. Moji se naručitelji s tim sigurno ne bi složili jer prevodila sam 10 minuta, a oni su mi (papreno) platili puna 2 sata (ne računajući pola sata prije koje sam provela u lobiju pred diskusiju i pola sata poslije, koliko sam čekala da mi plate jer su insistirali na kešu. Pretpostavljam da se mnogima nema smisla požaliti da je stanje kad te angažiraju za ovakav posao, a kad ne radiš (ali zato cijelo vrijeme radiš bilješke i napregnuto slušaš) gore od 6 h konstantnog prevođenja.
Da skratim: vrhunac neugodnosti bio je kad je voditelj projekta odjurio na obližnji bankomat, izvadio nasred lobija resornog ministarstva novac i gurnuo mi u ruke naknadu za moje usluge. Kratke mi je predložio da uzmem lovu i šutim, što sam djelomično poslušala - lovu sam, crvena u licu zbog njega, a ne zbog sebe, uzela i prethodno gđi iz gornje korespondencije mirnim glasom i biranim registrom ukazala na organizacijske propuste.
A vi koji me čitate dobili ste neskraćenu verziju, emotivno obojenu, ali potkrijepljenu golom faktografijom, isključivo u nadi da će posloprimci, a pogotovu poslodavci među vama skužiti po(r)uku.

ponedjeljak, 04.09.2006.

Pospremanje - 2. dio

Za objašnjenje vidi Pospremanje - 1. dio

1. Vječno zabavno štivo - moji kiksevi

Nakon jednog veeeelikog kiksa i niza manjih, pala sam u nemilost jedne personifikacije jedne službe u jednoj TV kući, pa su i moji prijevodi krenuli na pomnu kontrolu. Kontrolirala ih jedna neprevoditeljica i jedna prevoditeljica, moja kolegica, koja je u svojoj karijeri imala, sigurna sam, jednak broj uspješnica i jednak broj gafova kao i ja. Ali ona taj mjesec ništa nije opasno zabrljala, pa je tako stekla i legitimitet da redigira moje prijevode. Pa kaže:

1. nije dupe, nego guza ili guzica
2. nije mjesečno, nego na mjesec
3. ispred 'i' ne ide zarez
4. nije stara frajla, nego stara cura
5. beau nije gizdelin, već dečko
6. he felt bad about what he did ne može se prevesti kao 'osjećao se loše zbog toga', već mora biti 'grizla ga je savjest'
7. they locked him up in an institution ne može značiti da su ga 'zaključali u duševnu bolnicu' već mora biti 'zatvorili su ga'
8. kad totalni laik i ignorant kaže da EEG mjeri electricity u mozgu, onda se to mora prevesti kao elektroaktivnost, a ne elektricitet.

Ovo je bio popis pogreški koji ja zovem 'dalo bi se o njima raspravljati'. Ove koje slijede su od onih za koje ćete sigurno reći da se to se ne smije događati. Ili, kako reče komentar koji mi je jednom uputila anonimna čitateljica, kao odgovor na moj pokušaj da se našalim na svoj račun, to nije smiješno, već žalosno! Ide žalostan popis:

1. Ja-pripovjedačica priča o svome djetinjstvu, kad je ljeta provodila u obiteljskoj vili, u naselju uz jezero koje je bilo 'playground of the rich'. Analiziram ja to, pomislim, a-ha!, kužim taj sarkazam koji naglašava dokonost i manipulativnost relevantne noveau riche skupine, i svjesno odlučim da to moram zadržati i u prijevodu. I samozadovoljno napišem - 'igralište bogataša'. I na teži način naučim da playground, osim što znači 'igralište', vrlo denotativno, bez sarkazma i ironije, znači i 'odmaralište'.

2. Opsesivno-kompulsivno-manijakalni tinejdžer u naletu bijesa ukrade auto svojoj frendici i drives over a cliff. Budući da je u sljedećoj sceni živ i zdrav, a ona mirna i staložena, ja sam pretpostavila da se 'odvezao do litice'. Ali on se 'sunovratio' s iste. Bez posljedica.

3. Dvoje mladih u podrumu obiteljske kuće u deliriju, puše travu i valjaju se po podu od histerična smijeha. Ona se dere: 'We are so gonna get busted'. A ja ću na to: 'Baš ćemo se razvaliti'. U sljedećoj su sceni doista 'got busted', odnosno, ulovili su ih.

4. O-K-M tinejdžer iz točke 2. dolazi svojoj frendici post festum i moli je da prespava kod nje. Ona nakon kratkog nagovaranja pristaje, ali vrlo nevoljko. Okrene se i promrmlja nešto u stilu šrmljnjc šiit. U transkriptu stoji: I'll get you a sheet. Ja čujem šiit i pretpostavim da je to to, jer on kaže 'tenks'. I prevedem, mrtva ladna, 'donijet ću ti plahtu'. Oladila sam se kad sam s odmakom poslušala, bez utjecaja transkripta, i čula nju kako kaže: I can't believe I'm falling for this shit. Šit. Šiit. Šta mi vrijedi što znam što su alofoni!

2. Ne dirajte mi patuljke

Prevoditeljima nekih serija život je u opasnosti - sa svih strana vrebaju pobješnjeli fanovi božanstava Star Treka, Čarobnica, Aliasa, serije Allo Allo, te pojedinih sapunica, koji s isukanima sabljama čekaju da profani prepisivači Riječi Božanske ispuste neki dio teksta, krivo napišu neko ime ili ga nedajbože prevedu. Ili ne prevedu. Ali ja taj fanatizam kužim: svojevremeno sam bila opsjednuta Eden i Cruzom, htjela živjeti u svjetioniku i kompulsivno na karti ucrtavala put od rodnog mjesta do Santa Barbare. A onda sam navršila 12 godina.

Ne pomažu tu priče o ograničenosti trajanja titla ili slovnih mjesta, priče o nužnom skraćivanju ili potrebnom parafraziranju - bolje bježi i spašavaj živu glavu, amigo, dok ti je na vrijeme!

Ali ja, kao što već rekoh, tu opsesiju kužim, i to čak i s lingvističko-semantičkog stajališta. I slažem se da se mnoge stvari nepravedno pojednostavljuju. Fanovi Tolkiena s pravom će se uvrijediti kad gnome prevedete s patuljak. Ili, što je još teža pogreška, kad elf prevedete s patuljak. Razgranatom i do u tančine obrađenu svijetu Tolkiena ili J.K.Rowling koji vrvi (uvjetno rečeno) novim bićima treba pridružiti nova imena, kroatizirana, a dovoljno vjerna originalu. Hobiti su vrlo brzo uhvatili korijenje, vjerujem da bi i s gnomima išlo jednakom brzinom. Jer, znalci kažu, gnomi nisu patuljci niti ružni patuljci. Gnomi su... Gnomi.

A što je s leprekonima?

Pročitavši plačnu pritužbu fana na jednom forumu zbog toga što je netko pojam leprechaun (leprekon) preveo kao vilenjak, odmah sam pročeprkala po svojim zaboravljenim papirušinama i izvukla priču koju sam odnekud prepisala davno, davno, dok još nisam znala pravilno citirati literaturu. Izvor nepoznat, tekst prepisan i sačuvan - hrvatska sintaksa u prijevodu malo sumnjiva, no svejedno: