Danas, kad su golubovi pismonoše izumrla vrsta, poštari raritet, a privatna, rukom pisana i u omotnicu stavljena pisma kuriozitet s karakteristikama endema, kad telefoniramo preko kompjutora, račune plaćamo klikom miša (a ni miševi više nisu što su nekada bili), kad je futuristička Odiseja u svemiru već 5 g. iza nas i kad je sve podređeno komociji i ubojitom tempu, upravo danas život nam kompliciraju male stvari. Recimo, danas je vrlo komplicirano kupovati kruh. I odmah ću vam dati primjer: volim kruh koji u mojoj kvartovskoj pekari zovu 'lovački kruh'. Etimologija nepoznata. Peku ga u kalupu, taman je, ali nije pretaman. I nije onako, pregust. Ne mrvi se kad ga režete, što je jaaaaako bitno. I najbolja stvar: gusto je posut sjemenkama suncokreta koje ja onda kljucam, jednu po jednu. Dobila sam savjet da kupim vrećicu sjemenki suncokreta umjesto da manično skidam koru tek kupljenom kruhu, ali jednostavno to nije to.
I sve je to u redu dok a) kupujem kruh u kvartovskoj pekari b) dok oni u datom trenutku imaju lovačkog kruha. Ako je, recimo, ovo prvo slučaj, stojeći u redu u prodajno-izložbenom predprostoru vrelog grotla, obično se penjem na prstiće ne bi li vidjela što piše ispod štruce koja mi izgleda okej. Suncokret? Može.
-Molim vas jedan sa suncokretom.
Nema, frkne prodavačica.
-A što vam je ono ispod čega piše 'kruh sa suncokretom'?
-Kruh s bučom.
-Može onda jedan s bučom?
Tamniji ili svjetliji?, odvrati ona, ponosna na širok dijapazon izložaka.
Ja već malo živčana, ne želim znati u čemu je razlika, pa kažem: Svejedno.
Ali ona ne odustaje:
-Tamniji vam je ovo, svjetliji ono. Koji ćete?
-Svjetliji. Već sam iscrpljena, ali ona nastavlja:
-Kalup ili štruca?
-Kalup, štruca, kockica ili trokutić, svejedno, samo mi dajte nešto pečeno na što mogu razmazati sirni namaz i pojesti malo uz ručak i vadite me odavde!
Ali ovo je još okej – ima teta koje se u pekarama ponašaju kao čuvarice Aleksandrijske biblioteke, svjesne dragocjenosti, a nadasve posebnosti vrijednih eksponata.
Dajte mi ovaj raženi, molim. –Gospodična, pa nije vam to raženi! To je MIJEŠANI RAŽENI sa suncokretom!!! –Sori, jebote. Kako su svi osjetljivi na tu terminologiju!
Neće vam pomoći niti ako volite bijeli, pa dođete i kažete 'pola bijelog'. Imate sendvič bijeli, polubijeli, kalup bijeli, domaći bijeli, francuz bijeli. Uh, dobre stare osamdesete!
Palo mi je na pamet kako ziheraški spriječiti daljnju sekiranciju i PUP*, pa sam se krenula malo informirati. Google daje najviše rezultata upišete li 'pekara', za 'pekarnicu' nešto manje, a za 'pekarnu' najmanje. Na hrvatskom barem – na češkom nešto više. Naoružana dobrom voljom, blokićem i rječnikom stranih riječi upustila sam se u mirisni svijet kruha i peciva, ko iz pjesme Vjekoslave Huljić. I naišla na svakojake zanimljivosti i informacije. To be continued...