ponedjeljak, 25.09.2006.
Kruha i igara, dio 2.
Vidjeli ste vjerojatno da mi je ovaj post završio na naslovnici. A možda ste vidjeli i moj komentar ondje, da mi je malo neugodno zbog toga. Nije zato što sam skromna i samozatajna, kao što ofkors jesam, već zato što smatram da je naslovnica za informacije, zanimljivosti, ili pak dobro napisane tekstove bez obzira na sadržaj. Mislim, znam da nije uvijek tako, ali tako bi trebalo biti. Nije da prethodni tekst baš posve ne zadovoljava čitateljicu u meni, kao što jednom divno reče
Timbouctou, ali nekako mi se čini da će njegova esteska i metaforička vrijednost ostati neprepoznata, sad kad je bačena među masu širu od mojih vjernih čitatelja. Sori, al htjela sam izbjeći komentare u stilu 'I ja volim raženi kruh' ili 'Meni je super bijeli.' Eto. A sada, obećani drugi dio iliti virtualni svijet pekar(n)a i pekarnica.
Ljudi u krušnom biznisu imaju više sluha za jezik od ljudi kojima je jezik više od medija za reklamiranje ili prenošenje poruke. Uopće nije važno jesu to oni pismeni ili su dovoljno pismeni da plate pismenu osobu da odradi posao za njih. U tom smislu, respect!
Stranice su bogate fotkama i nisu pretjerano tekstualne – odlično! Skužili su opet promućurno da je slika po svojoj prirodi afirmativna i da ih treba što više da ostave dojam. Osobno u ovome kontekstu preferiram slike peciva i kolača nad kolažem od miješalica za brašno i polica u koje se slaže tijesto – ipak sam za
willing suspension of disbelief! Ma koliko čisti i oribani ti plehovi i proizvodni prostori bili, I don't wanna know. Više volim male leteće kruhove i pletenice na koje kliknete pa dobijete paletu proizvoda. Ako mogu birati.
Pardon maj ingliš, ali sad sam uronjena u neke teorijske tekstove dominantnih diskursa našeg vremena i njihovih komparativnih analiza, pa ću se poslužiti istom metodom i svoj podatni analitički materijal imenovati ovako: wannabe urbano, genuinely ruralno i in-between.
WANNABE URBANO
Stranice
Pan-Peka moderne su, decentne, pregledne i prepoznatljive. Puno sličica i nasmiješenog osoblja u 'novootvorenim specijaliziranim trgovinama'. ISO ovaj, ISO onaj. Zgodan katalog kruha i peciva, sa slikama, imenima i sastavom, da ne bi bilo zabune. Razlikuju č i ć, ije i je, ali im malo slabije ide sa
s i
sa. Već tražim dlaku u jajetu, odnosno u kruhu, al zapelo mi za oko. Nema tipfelera, uočih tek 2-3.
I sve bi bilo krasno i divno da se oni jedini (ni na jednoj sličnoj stranici na to nisam naišla) nisu odlučili prevesti uvodni 'O nama' na engleski. Majko moja. Da ilustriram:
- PAN PEK, privat croatian bakery, very know to her consumers by quality bakery and pastry products.
- PAN PEK's tehnological team of experts is well qualified and goes with World's current trends in bakering.
- Numbers and informations of PAN PEK's productivity, capacity and quantity, are well know to the public. Therefore PAN PEK has accent on content of their bussiness partners and buyers.
I moj apsolutni favorit:
Remains us only to wish you Good appetite!
Tko želi uvid u cjelinu citiranog prevoditeljskog uratka,
izvolite!
IN-BETWEEN
Pekarna
Tipa primjer je sajta s malim letećim kruščićima. I primjer sudara poetskog izričaja i prozaične potrebe svakodnevnog konzumiranja pečenog tijesta svih boja i oblika.
Jutro, buđenje, topli napitak i ... topli svježi kruh. Bilo bi najljepše ne ići u trgovinu, pekaru, ali kako?!
Jednostavno - pekara TIPA vam dostavlja svježi kruh i peciva direktno na dom!
Nije tipfeler, oni to doista tako misle! Osim što dostavljaju peciva
na dom, oni
prodaju po 'vrata do vrata' načelu. Bez dodatnog objašnjenja.
I ovdje vrijedi tekstualni minimalizam i obilje slika, ali su bogme pogrešno odabrane. Ili pogrešno
posložene. Ovo izgleda ko moj pokušaj da si dizajniram blog stranicu, poslije kojega sam odlučila da je gotov predložak ipak mnogo bolje rješenje.
Odmah ispod peciva koja se pretapaju u sintagmu
mmm... fino...toplo prikeljili su sliku svog voznog parka i 4-5 slika nekakvih strojeva i spremnika.
Mmm... sve osim fino i toplo!
Kupus iliti niđe veze – eto zašto za ovakve poslove treba angažirati humanista sa smislom za marketing: takvi ljudi imaju razvijenu žanrovsku osjetljivost, znaju što je (ne)odvojivost označitelja i označenog te kako se mjeri puls javnosti. Hint: na Zapadu su to skužili.
A skužila je i ekipa
Pekarne Kruna Osijek.
Mi znamo praviti kruh, mi smo iz Slavonije! Zgodno. Nisam baš detektirala ironijski odmak, ali sviđa mi se eksploatacija regionalnih stereotipa u vlastitu korist. Oni su svoje sličice posložili u lijep albumčić – najbolja i najpreglednija galerija kruha i peciva, ODVOJENO proizvodni pogoni, i ODVOJENI – vozni park! Nema ništa protiv, nek se ljudi pohvale svojim Mercedes-Benz Sprinterima i A-klasom. Nekako se odmah dobije dojam da se ne vozi baš bilo kakav kruh u takvim transportnim vozilima.
GENUINELY RURALNO
I šećer na kraju: Ovo što slijedi pravi je mali dragulj kojem nisam mogla odoljeti! Na link sam naišla pod malo čudnim naslovom
Pekara i apartmani. Asortiman nije pobliže prikazan, ali zato mi je uvod gospodina Krkeljaša natjerao suze na oči. Bila sam na podu od smijeha, a na kraju mi je čak postalo i simpatično:
1988 godine otvorena je "Samostalna pekarska radnja". U njoj smo tada radili ja kao vlasnik i moja supruga koja je paralelno radila u drugoj firmi, po danu radila u trgovini "Gradina", a po noći bi meni pomagala. Djeca Saša i Renata su također pomagali, njima kao djeci je to bilo zabavno, jer su pravili mala peciva.
Nadalje, g. Krkeljaš u reklami za svoju pekaru uvjerava da su svi njegovi radnici 'uredno prijavljeni i osigurani', kako je peć za kruh kupio na kredit te da 'proizvodi kruh bez ikakvih aditiva, ali uistinu bez ikakvih.'
Mišmaš na stranici nudi i englesku i njemačku verziju, pa sam duboko udahnula i kliknula na UK zastavicu. Ništa se nije pojavilo, hvala Bogu.
Svejedno, pozdravljam gospodina Krkeljaša ako putem nekog trackera nabasa na moju stranicu, i obećavam da ću svratiti na 'kruh koji se sastoji od: brašna, soli, vode i kvasca, bez ikakvih poboljšivača' kad sljedeći put navratim na Korčulu.
- 23:05 -
Dodaj komentar
(22) -
Print
-
#
