|
Pojmovlje u hakerskoj birtiji
I dalje sam na komp vicevima :)
Any key will initiate hard drive format. Continue? (Y/N)
Hiroshima 45, Chernobil 86, Windows 95.
Join the army, meet interesting people and kill them.
Mgou tpkiati 030 solva u mnitui !!!
Pravi programeri programiraju magnetom po disketi.
Pritisni dugme miša da ga testiraš. . Pusti dugme da ga detoniraš.
Sedmog dana Bog stvori Windowse. I vidje Bog da nije dobro...
TkomijeukraoSpacetipku,nekadođedagaubijem.
U Černobilu nije bitno da li imaš low radiation monitor.
Windowsi spori? Pomogni mi da maknem ovaj kostur pa ćeš vidjeti...
A od auta tu je legendarni pljugo :)
Svi koji su imali Yugo, a i oni koji ga jos danas tako pazljivo voze - uzivajte!
Zasto svi vozaci Yuga sigurno idu u raj?
-U paklu su vec bili.
Zasto vozaci Yuga nikad ne nose karte?
-Nikad nece stici tako daleko da bi zalutali.
Zasto Yugo ima grijace zadnjeg stakla?
-Da Vam se ne bi po zimi smrzle ruke dok ga gurate.
Sto se nalazi na zadnje dvije stranice Yugicevog uputstva za korisnike?
-Red voznje gradskog autobusa.
Koja je razlika izmedu vlasnika obicnog Yuga i sportskog?
-Vlsanik sportskog Yuga nosi Nike sprinterice.
Kako prepoznati sportski Yugo?
-Na kuki za prikolicu ima tenisku lopticu.
Kako se zovu kocnice na Yugu?
-Dodatna oprema.
Sto treba uciniti ako vam Yugo prokuha?
-Prestanite ga gurati i pustite ga da se odmori.
Kako se zove Yugo s pojasevima?
-Ruksak Yugo
Kako se zove Yugo na autoputu?
-Ulicni ubojica.
Neki prodavaci rabljenih vozila skidaju kilometrazu na satu da dokazu ljudima da auto vrijedi te novce, a oni koji prodaju Yuga bas naprotiv, oni mu dodaju kilometrazu da uvjere kupce da stvarno moze prijeci toliko!
Yugo je dizajniran za 5 ljudi. Jedan da sjedne na vozacko mjestu a ostalih 4 da ga guraju.
|
Duboki spisi mladog mesnatog proizvoda
30.01.2006., ponedjeljak
Novi Post
"Jesus Of Suburbia"
[Part 1]
I'm the son of raging love
The Jesus of suburbia
From the bible of none of the above
On a steady diet of soda pop and Ritalin
No one ever died for my sins in hell
As far as I can tell
At least the ones I got away with
And there's nothing wrong with me
This is how I'm supposed to be
In a land of make believe
That don't believe in me
Get my television fix sitting on my crucifix
The living room or my private womb
While the moms and brads are away
To fall in love and fall in debt
To alcohol and cigarettes and Mary Jane
To keep me insane and doing someone else's cocaine
And there's nothing wrong with me
This is how I'm supposed to be
In a land of make believe
That don't believe in me
[Part 2: City Of The Damned]
At the center of the Earth
In the parking lot
Of the 7-11 were I was taught
The motto was just a lie
It says home is where your heart is
But what a shame
Cause everyone's heart
Doesn't beat the same
It's beating out of time
City of the dead
At the end of another lost highway
Signs misleading to nowhere
City of the damned
Lost children with dirty faces today
No one really seems to care
I read the graffiti
In the bathroom stall
Like the holy scriptures of a shopping mall
And so it seemed to confess
It didn't say much
But it only confirmed that
The center of the earth
Is the end of the world
And I could really care less
City of the dead
At the end of another lost highway
Signs misleading to nowhere
City of the damned
Lost children with dirty faces today
No one really seems to careeeeee
Eto tako se sad osjećam, ja sam Isus iz suburbije... izgubljena ovca... ali ovdje je samo jedan dio... jer želim da priča ide beskonačno. I želim prestat pisat ove tri točkice.
Neam niš pametno za reč osim da me škola ubija, kad me malo prođe pisat ću postove. Sada bih sam objavio moje omiljene pjesme od metallice koje jako volim slušati i to je to.
Nothing else matters
So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters
Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know
So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
No nothing else matters
Master of puppets
End of passion play, crumbling away
I'm your source of self-destruction
Veins that pump with fear, sucking darkest clear
Leading on your death's construction
[Chorus:]
Taste me you will see
more is all you need
you're dedicated to
how I'm killing you
Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
[End Chorus]
Needlework the way, never you betray
life of death becoming clearer
Pain monopoly, ritual misery
chop your breakfast on a mirror
[Chorus]
Master, Master, Where's the dreams that I've been after?
Master, Master, You promised only lies
Laughter, Laughter, All I hear and see is laughter
Laughter, Laughter, laughing at my cries
Hell is worth all that, natural habitat
just a rhyme without a reason
Neverending maze, drift on numbered days
now your life is out of season
[Chorus]
[Fade out with evil laughter].
New blood joins this earth
And quikly he's subdued
Through constant pain disgrace
The young boy learns their rules
With time the child draws in
This whipping boy done wrong
Deprived of all his thoughts
The young man struggles on and on he's known
A vow unto his own
That never from this day
His will they'll take away
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub the unforgiven
They dedicate their lives
To running all of his
He tries to please them all
This bitter man he is
Throughout his life the same
He's battled constantly
This fight he cannot win
A tired man they see no longer cares
The old man then prepares
To die regretfully
That old man here is me
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub the unforgiven
You labeled me
I'll label you
So I dub the unforgiven
|
24.01.2006., utorak
Dosadni život
Primjetili ste da sam prestao pisat postove... zašto? Nekako mislim da moj blog jednostavno nema nikakvog uspjeha... ja širim svoju ideju... ali je zaboravljena. Moje riječi odlaze kao pusti vjetar kroz ravnicu... i prolaze dani. Malo kamenje boji se mojeg dolaska, neće mi nikad oprostiti pretrpljenu brigu za svoja mjesta i za njihove živote. Yeah yeah, no no... tuga i tuga me vodi naprijed. Kuda? U prazninu? Da... moju prazninu... volim li je? Obožavam je... moje otvoreno srce... uništeno jadom... u nadi za ono neko sretnije vrijeme. Svi želimo lijep život, a sami se ne trudimo dobiti ga. Stanimo svi... uhvatite moj vjetar... udahnite pokušaj vječne slobode... pušten da leti u zaboravljenosti. Da li je to prava sloboda? Biti usamljem i slobodan? Cilj života je umrijeti? Ili biti zapamćen? Kada će ovaj vjetar prestati puhati? Ravica nije ebskonačna, ali svijet poslije nje jest? Hoće li me taj svijet prihvatiti? Kao jednog bučnog i razornog vjetra ili kao mirnog osvježavajućeg spasitelja i okrepitelja? Znate li onu staru arapsku???
Čuvao stari arap ulaz na oazu. Jednoga dana došla karavana do njega. Siđe neki čovjek i pita ga: oprostite starče, je li mogu ja ući u ovu oazu? Nemam doma, a u prošloj oazi svi su susjedi bili mrski i zlovoljni. Mogu li tu ostati? Na to će starac: Idi sinko dalje od ove oaze, i tu su ti ljudi takvi.
Ode on.
Za par dana dođe do starca druga karavan. Siđe čovjek i pita starca: oprostite starče, je li mogu ja ući u ovu oazu? Nemam doma, a iz prošlog sam otišao jer su me pratila tužna sjećanja i neke ne zaboravljive pogreške. Istina, ljudi su bili dobri prema meni, ali nisam mogao izdržati te sam otišao. Mogu li tu ostati?
A starac će: Uđi sine, tu će biti tvoj dom.
Pouka? S kim si takav si. Gledaj pozitivno na sve. Uživaj u životu.
Shvati moj vjetar kao poruku mira i slobode. Usamljenost ne postoji, mi je stvaramo.
Uživajte prijatelji, i zapamtite, sloboda je cilj života.
(autor je ovaj post pisao nakon školskog natjecanja iz vjeronauka pa mu oprostite)
|
19.01.2006., četvrtak
Ne hodam ispod zvijezda...
Čovječe, pazi da malen ne ideš ispod zvijezda. Ovaj predivni mali komad đ texta spominjem zbog:
Mrtav kit usred Berlina
Dvadeset tona teško truplo velikog sjevernog kita Greenpeaceovi aktivisti dovukli su ispred japanske ambasade, ne bi li podsjetili da Japan i dalje lovi tu izuzetno ugroženu vrstu.
BERLIN - Aktivisti Greenpeacea donijeli su u četvrtak truplo kita teško dvadeset tona i ostavili ga pred japanskom ambasadom u Berlinu u znak prosvjeda protiv japanskoga programa kitolova.
Stotine su se ljudi okupile kako bi pogledale 17-metarskoga velikog sjevernog kita kojega je ta ekološka organizacija dopremila u njemački glavni grad u srijedu kasno navečer na prikolici oblijepljenoj transparentima "Dosta je kitolova!"
"Veliki sjeverni kit jedna je od najugroženijih vrsta na svijetu, a Japan ga i dalje lovi", rekla je glasnogovornica Greenpeacea Stefanie Werner. "To mora prestati".
Greenpeace se nada da će kitovo truplo u Berlinu pokazati Japanu besmisao njegova kitolovnog programa, koji već dvadesetak godina izaziva sukobe.
Glasnogovornik japanske ambasade izrazio je žaljenje zbog Greenpeaceova poteza i dodao da će se japanski kitolov nastaviti u skladu s međunarodnim sporazumima.
Berlinski kit pronađen je prošlog tjedna nasukan na njemačku obalu Baltičkoga mora, kamo će u četvrtak biti i vraćen radi obdukcije.
[LINK=http://img71.imageshack.us/img71/6884/0430007178an.jpg]
http://img71.imageshack.us/img71/6884/0430007178an.jpg[/LINK]
Aktivist možda nisam, ali mogu se ponositi na druge aktiviste. U neznam koliko postova sam spominjao kako volim životinje i znam ih cijeniti više od ljudi. Zbog njihove "nevinosti"? Pa možda i da, neznam, to je tema za drugi neki post. Ovaj će se usredotočiti na nešto što ljudima trenutačno ne treba... lov.
Lov je bio važan stoljećima prije, ali danas, u svijetu punom tehnoloških izuma i toliko polja i tolika viškova hrane... čemu lov? Ne vidim njegovu svrhu... zapravo lov je sličan ratu. Jedina razlika jest to što naoružan čovjek (ili više njih) goni životinju, nenaouražnu, prestrašenu i neupoznatu sa našim ludim umom punim gnjusnim mogućnostima. Pazite vi imate oružje, imate mozak (ljudi) i inteligenciju (ne svi... ima i kretena ali su oni od prošlog stoljeća)i imate ogromnu prednost - znate gdje su lovišta, dalekozori, trikovi i to, a što će vam to? Pazite napadate životinju, nešto što je slabije od vas i u taktičkom zaostatku je. I ja još ne shvaćam, uz sve to kako vas npr. jedan medvjed može raniti? SLABIĆI!
Svrha lova više ne postoji, istina kad sam već krenuo na ovaj klasični šumski lov, ne mrzim baš lovce koji hrane životinje, al smatram da bi to trebalo biti to od svega što rade, eventualno regulacija da se neka vrsta previše ne proširi, ali zabava lova NE SMIJE POSTAJATI.
Green peace se stvorio za zaštitu zemlje, planeta kojeg mi smisleno uništavamo. Jedino što možemo jest biti ponosni na njih. Što se mene tiče ja bih krenuo u lov, na ljude i na velike korporacije, onak nas 5000 ;D. I oni mogu biti veliki i ponosni naspram svih ostalih malih bezdušnih vlasnika i direktora. Remember we're here in this life only to serve, not to slay. Kada mi kažu takvi da ja ne razmišljam o budućnostim, odgovorim im da oni još manje s obzirom što rade. Dignem se iznad njih i zato se oni trude ustati protiv mene. Nećem im dopustiti.
Znate možda tamo uuuu... norveškoj ili danskoj... tuljane ubijaju radi kože i mesa. Mislim što će vam... u EUROPSKOJ UNIJI JEBENOJ ste! Napravite trgovinu u tri ***** ********. Neka se svaka država specijalziira za nešto... NEĆEMO IZLOVE! NEĆEMO BUNDE!
Kad sam već kod bundi... idem kritizirati modu. Što će mi moda? Što će mi plodovi bolesnih umova? NOSIM ŠTO HOĆU I ŠTO MI SE SVIDI JEBEM VAM PO REDU ... uf baš sam ljut sad. Mrzim modu.
Nosim što mi se taj tren svidi, a za odjeću me fakat briga, kupujem je sam kad mi treba. Ne shvaćam te modele i dizajnere čemu sve to?
Neka mi se javi netko tko ovo sve razumije.
Moda iz zabave? Bunde zbog ljepote? Nekako sumnjam...
Htio bih postat član green peacea... htio bih pokrenuti nešto. Neću dugo izdržati ovako nepokrenut...
I'm a rebell... iako ne želim biti, ali sljedim srce i moju humanost... zapravo ZEMLJANOST.
Sada bih htio puno pisati ali sam preljut za takvo što.
10.03.2005. Aktivisti s povezom na očima protestiraju protiv Benettona zbog okrutnosti nad australskim ovcama
BENETTON: SLIJEP ZA MUČENJE ŽIVOTINJA
PETA želi da ovaj prodavač prestane koristiti australsku vunu sve dok se mutilacija i transport živih ovaca ne zaustave
Noseći poveze preko očiju i transparente s natpisom 'Benetton: slijep za mučenje životinja', aktivisti Prijatelja životinja će nakon prošlogodišnje akcije u Zagrebu istu akciju održati u Puli i Rijeci, a također će svoju potporu dati i građanima i aktivistima Sarajeva, Budimpešte, Beograda, Ljubljane i Maribora, te tako podržati veliku svjetsku kampanju PETA-e (People for the Ethical Treatment of Animals) protiv Benettona!
Ožujak je mjesec međunarodnog prosvjeda protiv Benettona, a tim akcijama Prijatelji životinja žele pokazati potencijalnim mušterijama šokantan video 'Tajna sramota Australije' na nosivom TV uređaju i podijeliti letke kojima prosvjeduju protiv stravične zlouporabe janjadi i ovaca u australskoj industriji vune, a kako bi naveli lanac dućana da prestane prodavati odjevne predmete proizvedene od australske vune sve dok se odvratan postupak nazvan 'mulesing' i transport živih ovaca ne ukinu.
'Mulesing' je okrutna mutilacija tijekom koje australski farmeri režu meso sa stražnjica janjadi pomoću škara za vrt i bez anestetika kao jednostavan način sprječavanja napada muha - to je slučaj kad se jaja muha izlegu u crve koji onda jedu ovcu - iako postoje sofisticiranije, humanije metode kontrole muha. Kada kvaliteta njihove vune nije više na najvišoj razini, milijune ovaca šalju na Srednji istok kroz sve vremenske uvjete na otvorenim brodovima s više razina. Mnoge bolesne i ozlijeđene ovce, tretirane kao teret, jednostavno bace u more ili žive samelju u strojevima za mljevenje. Mnoge ovce koje prežive to iscrpljujuće putovanje potpuno su svjesne kada im se prereže vrat.
Nakon što je mnogo puta molila australske vlasti da zaustave te zločine, PETA je najavila međunarodni bojkot australske vune sredinom listopada i već je dobila potporu prestižnih dućana Abercrombie & Fitch, New Look, George i J.Crew.
'Ujedinjene boje' Benettona postaju krvavo crvene, a ako Benetton želi obrisati krv milijuna ovaca sa svojih ruku, mora odbiti prodavati proizvode napravljene od australske vune.
PETA moli kupce da bojkotiraju Benetton sve dok ne da obećanje da će prestati koristiti australsku vunu i planira bombardirati Benetton s oglasima i prosvjedima diljem svijeta kako bi obavijestila javnost o Benettonovom podupiranju okrutnosti. Više informacija na www.UnitedCrueltyofBenetton.com.
Akcija protiv Benettona u Zagrebu
Vuna
Foto galerija - Uzgoj, transport i klanje ovaca
Film Australia's Secret Shame
Eto vam stranice pa čitajte... život vas zove, ubijte ostale ljudske živote.
[LINK=http://]
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/[/LINK]
|
18.01.2006., srijeda
Sve je za 5
I lagano moja bolest zvana upala grla prolazi... jei jači sam. Nisam bio 3 (sutra će bit 4) dana u školi. Doktorica me ne pušta. Mda vi ste bijednici :D. A meni je dosadno doma...
It's all just drunk sincerity. Pijana iskrenost. Znate onu, pijan čovjek kaže što trijezan čovjek misli. Ilitiga što trijezan čovjek misli to pijan čovjek kaže :D. To još nikad nisam doživio. Znate da puno pijem i ja, i društvo i tak (ne, nismo zagorci). I nikad mi nitko nije sranja govorio. tj. bila su sranja, ali ne istinita.
Shvaćate me? A ja domai dosađujem se... i neznam što da pišem
Mda sutra ću pisat više.
|
17.01.2006., utorak
Rajs agejnst
Tužna hrvatska, mala zemlja bez morala u govnima. Ovaj vic vjerojatno znate ali eto da ga ispričam da započnem svoju pričam ti priču.
Mali djecak pita oca: "Tata, tata, sto je to politika?"
Otac odgovara:
- ja kuci donosim novac, te sam zbog toga KAPITALIZAM
- tvoja mama upravlja tim novcem, te je ona VLADA
- djed kontrolira da se sve vrsi po pravilu, on je SINDIKAT
- nasa kucna pomocnica je RADNICKA KLASA
- svi mi se brinemo samo za tvoje dobro. Ti si NAROD.
- Tvoj mladji brat, koji jos nosi pelene, je BUDUCNOST
Jesi li shvatio, sine?
Mali djecak se misli i kaze svom ocu da zeli prespavati i o svemu dobro
razmisliti.
Tokom noci, malog djecaka probudi plac mladjeg brata, koji place jer je
zaprljao pelene.
Posto ne zna sto ce, uputi se prema spavacoj sobi svojih roditelja.
Ugleda mamu koja spava kao klada. Pokusavajuci je probuditi, bez uspjeha,
uputi se prema spavacoj sobi kucne pomocnice. Ugleda tatu kako se s njom
(hmmm) zabavlja, dok djeda na prozoru tajno gleda sto se dogadja.
Svi zauzeti svojim poslom, ne primjecuju malog djecaka. koji se vrati u svoj
krevet.
Sljedeceg jutra otac ga pita da li je razmislio o politici, te da mu u
kratkim crtama objasni sto je shvatio.
"DA" kaze mali djecak.
- KAPITALIZAM iskoristava RADNICKU KLASU
- SINDIKAT sve to mirno gleda
- U medjuvremenu VLADA spava tvrdim snom
- NAROD je potpuno ignoriran
- a BUDUCNOST je u govnima
" Ovo je politika ! "
Eto, kako kaže istinu. Jedino što vlada ne spava, a kapitalizam ne postoji u nas (neeee uopćee :D).
No dalje, vidjeli ste nadam se danas na telki (ja slučajno gledao jer kak sam sick, skoro non stop sam u krevetu... ili na trosjedu da vidim telku...) onu deložaciju jedne obitelji iz.. mislim da zaprešića... no ovako ide priča: Otac im bijaše branitelj i 2000 je umro zbog karcinoma (neznam čega, njet zapamtio) i kakti su ovi nasljedili neku kuću (neznam lokaciju) a pošto oni nisu članovi obitelji zapravo (njegova supruga + troje djece) je kuću nasljedila sestra od ovog koja je u americi. I ovi nemaju stana i izbačeni su van na ulicu. Eto pretužno.
Što li još neće napraviti ova današnja, khm, "vlast"? Narod... jedna skupina, nas, kretena koji nikak oda se udruže i pokažu zube vlasti. zbog koga su na vlasti? Trebaju li nam oni? ZAŠTO SE MI NJIH BOJIMO? Zajedno smo jači HALOOOO!
Ovako, zamislite situaciju: 5000 mladih osoba (može i djece...) na kojima se kakti budućnost (tj. ne budućnost nego bogatstvo "vlasti) oslanja, spremno maršira po Zagrebu, ne šireći kaos niti nered, nego samo maršira, prema vlasti. I dolazi do kuće svakog pojedinca na vlasti, izbacuje ga (s obitelji, ako se pokažu ne voljnima za suradnju) te odvode na trg zajedno s ostalima iz "vlasti" te ih odlučno ponize. I to sve prenosi televizija. Znači 5000 nas, nabrijanih na bilo kakav fight, po Zagrebu. Ne mora to biti Zagreb, ali kad je već središte države sada bi trebao biti. Znači nas 5000, ja iskreno mislim da nas policija ne bi mogla zaustavit. Jer kada bi netko udario vaše dijete (ili ako ste polisman da vam se djete nalazi u rulji... biste li ga udarili?) biste li mu uzvratili? Da mi mladi možemo promjeniti stanje, ali zašto smo kukavice??? To mi nikak one ulazi u glavu.
Ali vratimo se na stan... Znate da se furam na anarhiju i sve to (ali na svoju, valstito smišljenu anarhiju) i da uvijek moram razmišljati kako nešto ide dalje. Pa tako ovo bi bila revolucija i nastala bi nova država. I došlo bi vrijeme da riješimo raspored stanovanja... što bi napravio? (mislim znate da ja uvijek svoje misli i ideje namjerno pokušavam rušiti... show no weakness this time)
Razmišljao sam, zašto je stan tako skup? Krov nad glavom je ipak jedna osnovna stvar potrebna za život. A sve stvari potrebne za život bi trebale biti LAKO dostupne. Znači jeftine i brojne. Ali ne stanovi nas obično dođu i po pola životne zarade... zašto? Prvo ako idemo planski onda znajte da treba dugoo vremena za neku novu obitelj (obično 10-tak godina), i da obično ni koji to rade trebaju novac... a novac tako rijetko dobiti obično znači ne imati ga uopće... I dolazi do viskoih cijena.
E ali ja bih napravio obrnuto... Za stan bi lijepo radili volonteri... uz naknadu naravno od vlasti :D.
Ali cijene bi pale... na minimun. Eventualno bi sve došlo do jedne plače. A što bi poskupilo? Porez? DAAA!!! Ali na što? na sve one tričarije i gluposti... šminkice i nepotrebnu odjeću i sve. Uglavnom porez za previše posjedovanja. Hehe šminkerice ovo b bio lagano savršen svijet. nepotrebne stvari (aka novac and other stupidity) potiču mržnju i raznolikost... koja nam ne treba.
ovo bih probao testirat... ali drugi puta o tome.
Vratimo se mi na nas 5000... Sjećate li se dječjih križarskih ratova? Katastrofa... ali zato što su stariji bili kukavice... Jer u nama je snaga.
Kao što reče naslov RISE AGAINST.
Stvaramo državu... to si čuvajte u glavi. Ne mora to biti anarhija... glavno da smo svi jednaki, da nema mržnje i da smo slobodni.
|
16.01.2006., ponedjeljak
Negdje između
Disorder, poremećeni san. Izgubio sam dragocjeno vrijeme. A tako dobri postovi su mi se gomilali u glavi. Bit će da je ovo kazna. Jer prestao sam komentirati novine. Imao sam ozbiljnije misli u glavi. Ali što mogu kad mi se komp slomio (tj. ja sam ga al nema veze :D) i nisam mogao ništa napisati. Nije mi se dalo ništa zapisati niti pohraniti to. Mislio sam da će sve brzo biti riješeno i da ću moći sve to napisati u jedno dva tri posta za redom. I sada ne mogu. Mogu samo onaku maglovito opisati prvi koji je trebao ići. Ona priča o meni je zaboravljena, drugi dio je pao u vodu također uz nju. To sam sve uspio zaboraviti, a toliko sam stvari htio spomenuti da ne postanu zaboravljene, but master I have failed. Ono što sam vama htio spomenuti zaboravio sam. Too much time have I left through my hands. Takve riječi koje bi se urezale u pamćenje, meni su pobjegle. Ah, možda ću ipak žaliti što nisam učinio. Znate onu, bolje učini makar bilo pogrešno nego se kasnije kajaj što nisi učinio (dobro ne ide baš tako al nema veze, get the point?).
No krenimo sa onim što je trebalo biti zapisano.
Nakon svog tog komentiranja novina i sličnog, dva frenda, s kojima se dosta dugo nisam čuo, pozvaše me u šetnju, onako za razgibavanje prije teretane. Na kraju smo negdje 3 sata prolazili po gradu. Nismo se smrznuli ni ogladnili, nego smo samo brbljali. Al ne onako tračali nego smo stvarno imali teške rasprave o svemu mogućem. Inače postoje ljudi koje smatraju neke osobe, koje idu u strukovne škole, manje "pametnim", takvi ljudi nisu u pravu. Ova dva moja prijatelja to potvrđuju, tj. daju potvrdu da su oni meni ravnopravni na mentalnoj razini (mada se ja ne mogu pohvaliti da sam nešto veliko u tome :D). Ove rasprave neću opisivati jer one tako i onako nisu nešto važno, sve se veže na potvrđivanje već davno određenih tabu-tema. Uglavnom :D. No najvažnije što sam ja malo ipak bio iznenađen.
U mojoj glavi se vodila rasprava o tome kako će mene druga strana shvatiti. Jeste li ikada pomislili o takvome nečemu? Kada sam ja razgovarao sa moja dva prijatelja, imao sam nekakav čudan osjećaj da ću se izblemirati, kao da prvi puta s njima razgovaram, kao da ih upoznajem. Ali to ne može biti prvi put, pa poznajem ih više od par godina. Zar se može za toliko malo vremena koje se nismo vidjeli izgubjeti toliko osjećaja poznanstva? Zamislite si da ste, neznam sami na more došli, ljeto je (normalno), i izašli ste van. I eto baš ispred nekog diskača sjedite i slušate omiljenu mjuzu i pjevušite. Slučajno spazite neku osobu (cura/dečku) koja vam se jakooo svidi. I vidi čuda, ona doleti do vas i kaže da joj je ta mjuza favorit i da pita jel' se vama sviđa ta mjuza i sve što ide uz to. A vi onak ostanete ukipljeni, neznate što reći. EEE tu je kvaka! Kako će prvi dojam utjecati na tu osobu?
Prvi dojam, nešto sasvim nerazumljivo. Kada vidimo osobu prvi puta, ili ćemo je htjeti odmah upoznati, ili je sasvim ignorirati. Npr. mrzite narodnjake i sasvim slučajno završite u diskaču gdje takva muzika rula, i doleti vam opet neka osoba i hoće vas upoznat. Vi vidjeste da ona obožava narodnjake i možda će vaša reakcija baš biti potpuno ignoriranje. Gdje je pak tu razlog? (sada sam se sjetio djelomično jednog drugog posta što sam htio napisati... o tomu ću kasnije) (joooj kako to mrzim kad nešto započnem i doleti mi druga stvar u glavu...). A možda ćete je ipak prihvatiti te postati najbolji prijatelji. Tako imam ja jednog prijatelja koji je vjerni podanik narodnjaka. Ali mi smo frendovi od djetinjstva i shvaćam ga u nekim pojedinostima. U drugima svhaćam da ga je društvo malo omelo. U trećima mi totalno bježi iz mojeg kruga znanja. Mislim da smo si sad na ti samo zbog toga što se jako dugo znamo. Jer uglavnom ja dođem kod njega kad mu treba nešto na kompu složiti ili takvo nešto.
To je jako loše (i ovo je loše jer se meni u glavi vrte sva tri ona posta a neda mi se sve ovo brisati).
Uglavnom ovo ste nadam se shvatili. Bit je da prvi dojam ne valja.
Zaboravite što vidite prvi put, jer ipak sve ljepše izgleda kad se shvati. O ovome ću pisati još jednom, sada idem dovršiti ono što sam prije htio reći.
Opet sam malo čitao novine i pročitao komentar o nekom srpskom zločincu i kako je njegova kćer počinila samoubojstvo za vrijeme rata. I sada ovaj tu priču pokušava iskoristiti za protumačenje uzroka/razloga. I nije baš uspio ali je meni dao malo prašine za razmatranje. Uzrok i posljedica (ajoooj napisao razloog lololol... dobro nema veze... RAZLOG = POSLJEDICA!!!!!!!!!!!! NAPOMENAAAAAAAAAAAAAAAAAAA POD RAZLOGOM SAM MISLIO POSLJEDICA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!)
Uglavnom, zamislite da možete kontrolirati uzroke, a sada razmislite koliko uzroka može biti. UZROK RATA, SMRTI, BOLESTI, SVAĐE, pisanja postova :D.
Bili bi nadljudi. Onome tko zna kako složiti uzroke, njemu ne treba život. Umrijet će od dosade. Jer je zapravo najzanimljivije pratiti posljedice koje sami ne znamo dokučiti.
Čemu znanje svega kada je zabavnije to sve otkriti. Take the though in your heads.
Inače gubim se sad lagano, ne mogu više tako pisati. Previše ideja imam u glavi. Ali samo da tu još jednu napišem pa će biti gotovo. Ovo malo prije je trebalo biti cijeli jedan post ali jednostavno mi je ponestalo inspiracije da to sve komentiram.
Još ću samo spomenuti ono znano: "DESET MALIH CRNACA" ali, u verziji Die Toten Hosena (Đ mrtve hlače :D) kao "ZEHN KLEINE JÄGERMEISTER".
Zehn kleine Jägermeister rauchten einen Joint,
den einen hat es umgehaun, da waren's nur noch neun.
Neun kleine Jägermeister wollten gerne erben,
damit es was zu erben gab, musste einer sterben.
Acht kleine Jägermeister fuhren gerne schnell,
sieben fuhrn nach Düsseldorf, einer fuhr nach Köln.
Einer für alle, alle für einen,
wenn einer fort ist, wer wird denn gleich weinen?
Einmal trifft's jeden, ärger dich nicht,
so geht's im Leben, du oder ich.
Sieben kleine Jägermeister warn beim Rendezvous,
bei einem kam ganz unverhofft der Ehemann hinzu.
Sechs kleine Jägermeister wollten Steuern sparen,
einer wurde eingelocht, fünf durften nachbezahlen.
Fünf kleine Jägermeister wurden kontrolliert,
ein Polizist nahm's zu genau, da warn sie noch zu viert.
Einer für alle, alle für einen,
wenn einer fort ist, wer wird denn gleich weinen?
Einmal trifft's jeden, ärger dich nicht,
so geht's im Leben, du oder ich.
Einmal muss jeder gehen
und wenn dein Herz zerbricht,
davon wird die Welt nicht untergehn -
Mensch ärger dich nicht!
Vier kleine Jägermeister bei der Bundeswehr,
sie tranken um die Wette, den Besten gibt's nicht mehr.
Drei kleine Jägermeister gingen ins Lokal,
dort gab's zwei Steaks mit Bohnen und eins mit Rinderwahn.
Zwei kleine Jägermeister baten um Asyl,
einer wurde angenommen, der andere war zu viel.
Einer für alle, alle für einen,
wenn einer fort ist, wer wird denn gleich weinen?
Einmal trifft's jeden, ärger dich nicht,
so geht's im Leben, du oder ich.
Einmal muss jeder gehen
und wenn dein Herz zerbricht,
davon wird die Welt nicht untergehn -
Mensch ärger dich nicht!
Ja, davon wird die Welt nicht untergehn -
Mensch ärger dich nicht!
Tako mi je pjesmica super.
Nažalost puno vas ne razumije njemački a meni se neda prevoditi a htio bih to saaad. Damn glavobolja.
So geht's im Leben, du oder ich. Uglavnom ja to shvaćam da se ne bi smjelo bojati smrti, jer kada tada svi mi odlazimo. Ti ili ja, jedno će prije, ali kada je jedan ostane tko će plakati? Svi za jednog jedan za sve nemoj se ljutiti, tako ide u životu ti ili ja. Jedamput mora netko otići i tada kada ti je srce slomljeno. Ali od toga neće svijet propasti, čovječe nemoj se ljutiti :D.
SO!
|
11.01.2006., srijeda
That's the way things gooo, oi oi
Još jedan dan prošao, ja opet ogorčen svijetom. Opet čitam novine, ali ovaj put je deset puta gore nego kao zadnji put. Kao uvijek čitam odostraga, pa mi crna kronika prva dođe pa sam odmah kritičan :).
Prvo onaj idiot iz austrije prebije ženu i pobije 4/5 od svojih kćerki i na kraju se ubije. KRETENU. Zašto si ti uopće stvoren? Koja je bila tvoja svrha? Tvoja smrt ne zaslužuje da bude zabilježena, tvoje ime ne zaslužuje da bude izgovarano. Baciti tjelo psima i zaboraviti da je postojao. To su još jedna vrsta ljudi koje ja ne razumijem, koji je smisao ubiti? Koji je smisao doslovno ugasiti svoju lozu? Koji je smisao k tome još ne prihvatiti krivnju i samome sebi oduzeti život??? Što ga je navelo na to? Zašto se uopće svađao sa ženom i prebio ju? Koja je svrha uništiti nešto što je tebi voljeno, pa čovječe uništavaš ono što je tebi jedino vrijedno i uništavaš sebe! Ali čovjek kao biće... koment na ovo: Kada se zadnje drvo sruši, kada se zadnja voda zagadi, kada zadnja životinja ugine, čovjek ni tada neće shvatiti da se novac NE MOŽE JESTI. Eh sada tu ne paše ovo niti novac. Ali čovjek je jedno poremećeno biće i mogu ga preko apsolutno svakog zla opisati. Ali to ću ostavit za neki drugi post. Novine se moraju dalje čitati.
I onda naletim na žuto-tiskovni dio (od milja :D) o poznatima i tim glupostima. Onaj idiot iz big brother krešo (m)(J)engić (ak ste skužili mengić) i ona njegova cura paola valjak (od milja:D) su se posvađali (doduše nisam skužio s kime jer se nisam mogao prestat smijat na takvu glupost) valjda s obitelji i prijateljima jer su ovi potonji htjeli uzeti paolu k sebi jer je navodno krešo lše utjecao na nju. I Dečko ko dečko nasrnuo na ove :D. A paola dobila neke napadaje i završila u bolnici. Mislim koje gluposti oni uopće spominju, pa svi znamo da su uglavnom svi slavni bolesni i hendikepirani u mozgu (except the one of the band aid and bono Vox)(i da... čast iznimkama). Samo bzvz. uništavaju drveće na to i troše tintu.
Kad sam već kod ovoga, zašto nam nebi omogućili pretplatu an internet neznam kojih 50 kn mjesečno i mi možemo surfat i sve a na netu čitamo npr. novine. Dobra strana: uvijek ćemo naći novine i nikad neće bit rasprodane. Loša strana: manje ćemo se družiti i izlaziti i pretvorit ćemo se u tzv. kaučne krumpire (od milja :D) tj. one fat lijene osobe koje sam sjede i ljenčare. Meni je ipak draži posao heloou.
Idemo dalje, skadnal u klaićevoj... hoće se plaćati staž volonterima koja su djeca "radnika" te bolnice.
Ma kazna i gotovo, kud baš skandal... Eto još jedan primjer trošenja tinte. Neznam zašto sam uzeo ovu pretplatu na novine, ništa mi ne pomaže u životu.
Onda dalje, tony blair objavio rat vandalizmu. Eh dragi moj tony, nećeš to moći rješiti osim ako se ne spustiš s kruške do tih mladih vandala i shvatiš njihove probleme i opsesije. Ako nema pomoći, streljaj i gotovo. Kratak postupak. Jer ako ne mogu adekvatno pomoći društvu, i ako samo odmažu društvu, koji je smisao njihovog postojanja osim destrukcije i smetnje. Ja neznam kako zapravo opisat vandalizam, jer u njihovom pogledu to obuhvaća i masovnu destrukciju, rasizam i još mnoge takve društvene bolesti.
A zašto to nastaje? Opet iz straha. Strah je nešto unutar nas, jer ako vaš susjed ima više krava od vas a vi i vaša obitelj ovisite o jednoj kravici koja vam daje mljeko koje prodajete, postoji čista šansa da će on preuzeti vaš posao i da ćete vi izginuti. Pravedna radnja bila bi zamoliti susjeda za pomoć. JA znam da bi ono pomogao. NO! Čovjek će od straha izgubiti razum i počiniti neke kobne greške. Znači počet će se otupljivati i pizditi, te će na kraju možda završiti kao onaj čovjek s početka posta.
I ćemu je onda bila njegova svrha? Da li ga je žitov iznevjerio? Prije je on samog sebe i svoju okolicu.
Mrzim kad moram nešto tako objašnjavat ali ne vidim drugačiji način za to.
Jer i ja sam samo jedan "susjed" voljan pomoći čime mogu, ali očito nitko ne čuje moj glas. Ili ako ga čuju, brzo će ga zaboraviti. Ali zašto? Opet od straha :). Vrlo moguće :D.
A što ako se onakvo nešto dogodi meni? Madaa sumnjam u to jer sam u sebi stvorio barijere koje sam ne mogu probiti i nemam mogućnosti to učini (sterilizirao sam sam sebe u tom pogledu pomoću savjesti :D). Ja bi prije ostao sam. Soliranje i nije tako loša stvar. Možeš samog sebe upoznati ali i izgubiti se.
Labirint, jedno jako zamšreno mjesto. Sami kad prolazite labirint, možete se naći i biti hrabri, ali možete sami sebe zauvijek izgubiti, u fizičkom, zemljopisnom i psihičkom smislu. Jer opet onaj strah vas paralizira. Trudite se vidjeti sve mogućnosti, ali dobra je samo jedna. Premda je ta najjača vi ćete ju smatrat nemogućom. Rađe ćete gledat one tisuće loših mogućnosti i od straha sve zaboraviti i sistem u vama pada. I tako ostaje osim ako ga netko drugi ne izvuče. Naravno ako imate dva lica neće upaliti da sami sebe izvučete :D.
Ali mogao bih čak i život opisati kao labirint, a cilj bi bio oslobođenje. Ja bih tražio suprotno i vratio se na početak, jer to je jedino mjesto koje se može shvatiti, tri puta: prvi puta, jedamput i zadnji puta, a onda ode sve kvragu.
|
09.01.2006., ponedjeljak
Lock my heart shaped box
Jako sam se počeo orijentirati na medije, i puno toga imam spremno za komentiranje.
Nadalje htio bih komentirarti ponašanje naše populacija hrvata. Prekjučer je bio 7.1., znači pravoslavni (ne "srpski", već pravoslavni) Božić. A naši političari i sve su se sastali s najuglednijim srpskim političarem u hrvatskoj. Mediji su to lijepo protumačili. I na trenutak se činilo kao da je hrvatska savršena republika bez tolerancije na etnički zločine i diskriminaciju. I tako pratim ja malo više novine. I što saznam? 75-godišnjak se vraća sa proslave pravoslavnog Božića i prebiju ga. Puf! Pukne ona sapunica i pada sve u vodu. Taman me pogodila ona, Tko visoko leti nisko pada. Jer sam na trenutak stvarno previsoko ovo zamislio nego što je moguće, i puf pao sam 10 metara ispod one granice na kojoj sam bio. Ali zašto su neke nepoznate (mda... nepoznate, naglasak na to) osobe prebile jadnog starca? Što im je učinio? Nije ih uvrijedio, a ako si oni tako misle, onda ne znaju cijenit kulture i spadaju u srednjevjekovne barbare. Kako bi vama bilo da vas netko zbog vašeg slavlja npr. Uskrsa, prebiju na ulici? I to još npr. najbolji prijatelji... zašto? Zate jer su npr. ateisti. I oni vas mrze. I tu opet onaj svijet pada u vodu. Ovime nisam htio vrijeđati ateiste, samo dajem primjer za što se može dogoditi, mogao sam ga i dati za npr. dan nezavisnosti. Ali opet bih upleo srpsku populaciju i ispao bi na strani ovih protiv. Zato dragi moji naprijed se ispričavam ako sam vas uvrijedio.
Imam još jednu slatku temicu uz ovo.
Ako ste čitali današnje novine (9.1.2006.), jutarnji list, mogli ste vidujet na stranici 5. jedno lijepi pričicu. Ravnateljica škole opsjednut "vjerom". Znate da sam ja krščanski odgojen, idem na mise i sve. ALI ŠTO JE PRETJERANO TO JE PRETJERANO. Ova divna-krasna-ne ravnateljica djecu "opsjeda" krščanskog vjerom. Inače nisam niti za Crkvu niti baš za druge religije (Bog is da chief and točak) ali ovu bi najrađe zašamarao i izbacio iz školstva. Nisam znao da je vjera prisiljavanje kao što jeu ovoj školi slučaj. Ako djeca to ne prihvaćaju (a posebno neće ako ih se sili) onda neka im se to ne pruži. Ali ovo prelazi sve granice. I ministar se trudi, a koje kurca on može napraviti? Mogao je o tome prije misliti, now it's too late. Smatram (po neznam koji put ovo izjavljujem) da je bolje spriejčiti nego lječiti. Ovaj moderan svijet je prebolestan u svakom pogledu i samo čekam da nam netko opali jedan alt+f4. Ilitiga da nas sve zagasi jednom za vijeka. Zatvorit ćemo se u naše, srcolike, kutije.
Zašto mladi nemaju moć mjenjanja društva? A svi mogući govore da na mladima svijet ostaje... Pa hvala kakvog nam ga dajete, nesposobnjakovići, idioti. Bojite nas se? E pa bojite se nas i dalje. Htjeli biste moći? E pa imate previše blata u očima, jer u grob ništa ne nosite, a nije vam ostalo još puno života.
Budućnost nam je takva kakva je, i možemo se jedino suočiti s njom.
A lagano na kulturu uz ovakve kretene možemo zaboraviti.
She eyes me like a pisces when I am weak
I've been locked inside your Heart-Shaped box for weeks
I've been drawn into your magnet tar pit trap
I wish I could eat your cancer when you turn black
(chorus)
Hey!
Wait!
I've got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey!
Wait!
I've got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey!
Wait!
I've got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
....your advice
Meat-eating orchids forgive no one just yet
Cut myself on Angel Hair and baby's breath
Broken Hymen of your highness I'm left black
Throw down your umbilical noose so I can climb right back
(chorus)
...Your advice
She eyes me like a pisces when I am weak
I've been locked inside your Heart-Shaped box for weeks
I've been drawn into your magnet tar-pit trap
I wish I could eat your cancer when you turn black
(chorus)
Your advice
Your advice
Your advice
Kurt Cobain se ubio da kćeri osigura lijepšu budućnost. Ali sumnjam da je uspio.
A ova pjesma me pokušava smiriti ali joj ne uspijeva. Previše sam razočaran društvom.
Idem se zaključati u svoju kutiju...
|
08.01.2006., nedjelja
FNC Diverzanti
Ovako, bijah na koncertu... da i nisam slušao diverzante.
Morao sam doma jer nisam imao drugog prijevoza osim busa (zadnjeg) koji ide dosta rano prije ponoći pa nisam stigao odslušati. A gledao sam i drugu verziju, vlak! A kad on ide? Zadnji za jasku 10:30.
PA kakav je to prijevoz kad sam prek dana idu??? PA zar ne vide oni profit za nas, mlade noćne putnike???
Mislim može država meni dat i vozačku nije bed, odrekenm se alkohola i hay ho let's go. Pa kako u Americi ljudi već sa 16 voze aute??? Onda mogu i ja vozit auto!
Nadalje, što se tiče noćnih izlaska, nisam vidio niti jednu policijsku patrolu po cijelom Zagrebu otkad sam došao. I to mi je osiguranje neko. Ja još uvijek mislim da je bolje spriječiti nego liječiti zar ne? Jer ne bi se dogodilo ono u fini, da su vani lijepo čekali i njih ugledali. Možda bi bile dvije izgubljene duše manje. I kuda te duše na kraju idu? Nebo??? Preko nasilne smrt? Pa idemo se svi raznijet granatama i eto nas u nebu.
Ne one idu u zaborav, jer recite mi prije koliko se to dogodilo? Koliko je još takvih zločina koje mi pamtimo dva-tri dana ili možda tjedan a onda zbogom. Tko se još sjeća Brajše i Brezovice? Svaka čast onima kojima je to još uvijek u pameti.
Mnogi ljudi imaju stvarno puno obaveza i često zaboravljaju na takve događaje, i tako to ide i sve zaboravljaju. I postaju još jedna od mnogih bića opsjednuta stresom i strahom. I tako postaju oni "izmeti" društva. Grrr sad ja opet počinjem rotirati na kriminal, a trudim se odvojiti moje "neprocjenjive" misli iz mojeg "neprocjenjivog" mozga. Ali bez uspjeha.
Da i mene umor lagano svladava. Al za to sam si čisto sam kriv. Zapravo i nisam, ima i društvo utjecaj na tome. Škola nam guta vrijeme i mi morao one sićušne ostatke sebi uzimati, a tako nam je potrebna ta sloboda. I mi se gubimo dragi prijatelji, i još jedna pala generacija postat će rob globalnog društva. Naše globalno selce nam odmaže. I što mi tu možemo? Revoluciju, ma dajte,u ugušit ćete me od smijeha. jedino što možemo jest sjediti, i učiti, i oprati si mozgove od ovih ideja.
Te zapevati za ono neko srečnije vreme.
Imamo li već sad ožiljke robstva? Ona depresija i ljutnja tinejđera, to su sve predožiljci. kada pogledamo dobnu piramidu, eto ožiljka. Još pridodajmo samoubojstva i znamo gdje smo. In the sredina of nothingness. Somewhere around nothing. I woun't cross this streets until you hold my hand. I zato udružimo se.
Rise against - Swing life away
"Swing Life Away"
Am I loud and clear, or am I breaking up?
Am I still your charm, or am I just bad luck?
Are we getting closer, or are we just getting more lost?
I'll show you mine if you show me yours first
Let's compare scars, I'll tell you whose is worse
Let's unwrite these pages and replace them with our own words
We live on front porches and swing life away,
We get by just fine here on minimum wage
If love is a labor I'll slave till the end,
I won't cross these streets until you hold my hand
I've been here so long, I think that it's time to move
The winter's so cold, summer's over too soon
Let's pack our bags and settle down where palm trees grow
I've got some friends, some that I hardly know
But we've had some times, I wouldn't trade for the world
We chase these days down with talks of the places that we will go
We live on front porches and swing life away,
We get by just fine here on minimum wage
If love is a labor I'll slave till the end,
I won't cross these streets until you hold my hand....until you hold my hand
I'll show you mine if you show me yours first
Let's compare scars, I'll tell you whose is worse
Let's unwrite these pages and replace them with our own words
We live on front porches and swing life away,
We get by just fine here on minimum wage
If love is a labor I'll slave till the end,
I won't cross these streets until you hold my hand
Swing life away [x4]
Doro ovo se mrvicu fura na ljubav al ipak me shvaćate? Don't forget what I have said, maybe there is something for the future. But what if there is no future? Well I'd like to make my own future, not to know what will happen next. So goodbye, 'till tomorrow.
|
07.01.2006., subota
Jedan tekstić
Eto postoje ljudi koji kao i ja, trude se razumijeti svijet koji njih ne razumije.
Ovaj tekst napisala je jedna Ana, poznatija kao Canca(iskon chat), i molim vas jedan aplauz za jedan vrlo hrabar komentar ovoga groznoga svijeta:
I.Svijet
Pa kako da počnem,...zapravo neznam ni zašto pišem ovo,..možda sam samo danas
filozofski raspoložena,...a možda ima nešto dublje u svemu tome,ma možda nikada
neću ni saznati.
Zapravo cijeli svijet je čudan,..čudni su svi ljudi na njemu.Čudni su svi moji priatelji i
poznanici,a i ja sam čudna.Jednostavno nepostoji riječ koja bi opisala današnji svijet
tj. današnji život i današnje ljude.Inače nema li previše pokvarenost na ovome svijetu?
Kakav je to svijet došao kada ljudi sami sebi bol zadaju,...sami sebi se inate i ne
razmišljaju o ničem.Kakav je to svijet u kojem uživamo zadavajući drugima bol,
gledajući tuđu patnju,..Zašto nismo stvorili svijet iz bajke?Svijet u kojem će vladati
simfonija mir i sklad,svijet u kojem neće biti boli ni suza,..svijet u kojem će svi pomagati
jedni drugima i u kojem će se svi voljeti,..Svijet u kojem će dijeca nesmatano odrastati
i sva će imati sretno djetinjstvo,...takvo okružje gdje će zaljubljeni mladi naći svoju sreću,
gdje im neće nitko smetati,..takav brak u kojem će uvijek vladati sloga kao šta se obećaje
pred oltarom-ljubav do smrti,...takva obitelj u kojoj će sretni roditelji nesmetano odgajati
svoju dobru i sretnu dijecu,..takva društva u kojima će svi prihvaćati jedni druge i nitko
nikada neće drugog podcjenjivati,društvo u kojem su svi jednaki i u kojem će skužiti da je
svaki čovjek jednako vrijedan,...takav posao u kojemu neće biti ulizivanja šefovima i koji
će svi ljudi raditi s uživanjem shvaćajući da je posao čistača i odvejtnika jednako bitan,...
okoliš koji nitko neće zagađivati,uništavajući prirodu i sve njezine ljepote,...
životninje koje su blago i koje su vrijedne te ih nikada neće maltretirati,...
Ja sam govorila o takvom svijetu kakvog smo mogli stvoriti,..ali ljudska bića nisu
razmišljala o tome,danas se ljudi međusobno maltretiraju i vrijeđaju,kradu i ubijaju,..a
čemu sve to,čemu?!U ovakvom svijetu nemožeš biti istinski sretan,ako ne naučiš cjeniti
sve oni šta ti je Bog dao takvim kakvo je,...to ni ja još ne shvaćam,..ali ponekad jednostavno
stanem i razmislim o dijeci koja su maltretirana i imaju teško djetinjstvo,..o mladima koji se
vole ali im stalno nešto smeta,stalno im netko spletkari,tako da nemogu biti istinski sretni,...
o brakovima koji završe prijevarom ili rastavom,prekršujući obećanja dana pred oltarom,..o
obitelji u kojoj roditelji nisu sretni,o obiteljima u kojima ispaštaju dijeca,...o društvima u kojima
se neki postavljaju kao da su kraljevi svijeta ne shvaćajući da su svo jednako vrijedni,
o takvom društvu gdje su mnogi maltretirani i podcjenjeni nikada ne dobivši priliku da pokažu
da su oni itekako vrijedni,...o poslovima gdje se svi ulizuju i spletkare,podcjenjujući malo
niža zanimanja ne shvaćajući da su jednako vrijedna,...o prirodi koju mi ljudi zagađujemo iz
dana u dan,uništavajući sve njene čari,..o životinja na kojima se vrše pokusi i koje su
maltretirane,a koje bi trebali svi jako cijeniti,...
I kada razmišljam o ovoj ružnoj verziji svijeta,..bol je u tome šta je ona istinita,..šta ja i svi
ljudi na ovome svijetu ne činimo ništa da to poravimo,..šta ja i svi to i radimo,a mogli smo
svi napraviti sve puno boljim,...živjeti život punim plućima veseleći se svakom novom danu,
uljepšavati svijet i učiniti ga onakvim,...kao u bajci,...
The fight isn't over! (moj nadopis :D)
|
COB
EEEE
KAKO SAM JA FACA
IAM TRI POTPISA!!!! FALI MI OD JASKE I OD BASISTA!!!! (JASKA JE MOJ DOM :DDD)
ALI...
kako to uvijek biva.
METALCI SU ME RAZOČARALI!
kao djeca su... guraju se... opijaju a ne znaju.
Pa mislim stvarno...
ma pričat ću vam popodne
sad glavno da post napišem
|
04.01.2006., srijeda
Walking tall
Grrr kako je dosadno ljenčariti.
Još ću na kraju i počet fakat učit.
ILI
Danas je motor regitriran :D.
Ja kao ja nisam mogao odolit a da se ne provozam malo.
Bez kacige, lagano obučen, bez rukavica...
Pogađate, damn cold :D
No forget me, ajmo malo o đejms bondu.
Ej bejbi, maj nejm is blond, đejms blond.
E to je sada čisti sf film... ma mislim auti idu po ledu kao po autoputu (UMRI DRUGI DAN)
Neznam, helić pada iz aviona i poleti u zraku... MA DAAAJ.
Najgluplji filmovi...
No opet nije važno.
Važno je to da sam zaboravio o ćemu sam htio pisati
Ajd sam da spomenem da sutra idem na children of bodom.
Ne nisam sotonjara, sam volim zvuk njihovih gitara, pravi profići!
Al brijem da ću ostat mrtav na koncertu, no poganje for me tumorow.
KAKO JA TO POSTOVE PIŠEM AAAAAA
NEĆU VIŠE, hoću diktafon i olovku
nothing else matters...
Sam da prijavim pjesmu dana i to je sve.
(Azra - a šta da radim .... i to je sve :D)
Offspring
"The Kids Aren't Alright"
When we were young the future was so bright
The old neighborhood was so alive
And every kid on the whole damn street
Was gonna make it big and not be beat
Now the neighborhood's cracked and torn
The kids are grown up but their lives are worn
How can one little street
Swallow so many lives
[Chorus]
Chances thrown
Nothing's free
Longing for what used to be
Still it's hard
Hard to see
Fragile lives, shattered dreams
Jamie had a chance, well she really did
Instead she dropped out and had a couple of kids
Mark still lives at home cause he's got no job
He just plays guitar and smokes a lot of pot
Jay committed suicide
Brandon OD'd and died
What the hell is going on
The cruelest dream, reality
Chances thrown
Nothing's free
Longing for what used to be
Still it's hard
Hard to see
Fragile lives, shattered dreams
Chances thrown
Nothing's free
Longing for what used to be
Still it's hard
Hard to see
Fragile lives, shattered dreams
YEAH :D
I to bi bilo to.
|
03.01.2006., utorak
Njawn...
E mislio sam danas pisat, ali ta ideja pada u vodu.
Jer ima previše tema, a ja taman kad dođem doma izgubim koncentraciju. Moram si kupiti laptop da to mogu pisat na mjestu moje inspiracije... busu.
Svaki puta kada sam sam, zatvorim oči. Samo osjećam toplinu i disanje. Ne osjećam sebe. Tako je lijepo tonuti u san. OSjećam se tako sigurno, čak i nedodirljivo. Taj neobičan osjećaj, odkud to meni?
Zar ja, tako malo biće u ovom svijetu, mogu osjećati nešto tako snažno?
Moje male oči zatvorene miruju, ali ona nakupina sivih stanica aka mozak radi. Razmišljam. I u tom trenutku sam najmudriji čovo na svijetu. Jer što ja u svojoj glavi zamislim, to je samo za mene i jedino moguće. Moj mali privatni savršeni svijet. Ali ja i takav moćnik, namjerno donosim probleme u svijet, sa znatiželjom što će se dogoditi. Kako se ja mogu uopće boriti protiv takvih problema, jesam li spreman na tu borbu? Što moje male zamršene sive stanice sada razmišljaju? Moje mišljenje protiv mojih usnulih riječi. Moje prikrivene želje tu izlaze iz vječnog sivila. Tu imaju svoj boj sa realnošću, i opet i opet.
Što je lijepo stvarati svoje svijetove, isto kao što je lijepo i uništavati ih.
Ali kad sam prisiljen završiti, i tako još jednom vrata na mojoj stanici su se otvorili.
Maybe next time mr. freeman, and your time hasn't still come, not yet.
|
02.01.2006., ponedjeljak
Zanimacija blogom
Jeste vi skužili da zapravo zanimanje za moj blog tek počinje u zadnja dva-tri mjeseca?
Ako malo bolje obratite pozornost na postove u tom razdoblju, vidjet ćete da ih je skoro preko 70% napisano u to vrijeme. Čoeče što se to meni događa :D.
Mjenjam se, nije da me boli (racq :)) ali change-am seeee.
Neznam zašto neki mrze blog (možda zbog onih razloga prije mjesec dana o mjuzi i svemu, al neznam), jer ipak stvarno tako stariji mogu shvatit tinejđere, ali kad roditelji PRATE djecu putem bloga, nenormalno.
I ne razumijem zašto se roditelji toliko brinu, pa na kraju krajeva sve su to i oni prošli, i zašto se osvećuju na nama?
It's like a neverending stoy, a place full of fantasy, struggle of good and evil lasting for ever. Deep in our thoughts it goes on...
E tooo našao početak za pjesmu :D.
Društvo ajd dajte mi koji savjet kako ubiti frenda u pojam (hint: kreten, lako ga spustiti).
Ma nevermajnd, laku noć
|
01.01.2006., nedjelja
Što sam bio napravio
Ajmo lista par dobrih stvari koje su mi se dogodile ili koje sam napravio tokom prošle godine:
1. Dobio sam motor! Ovo je valjda najvažnije
2. Počeo sam pjevati u bendu. Jedna vrlo pozitivna stvar.
3. Prošao sam 1. razred srednje i upisao 2.
4. Počeo sam aktivno pisati blog.
5. Upoznao sam puno dobrih prijatelja
6. Saznao sam par sitnica u životu pomoću svojeg filozofskog-super-nadrealističkog razmišljanja
Pa malo neutralnih stvari:
1. Spoznao da sam vrlo komplicirana osoba.
2. Da neke situacije u životu ipak ovise samo o meni.
3. neda mi se nabrajat
I za kraj neke negativne:
1. Spoznao da su većina prijatelja kreteni (repriza)
2. Da ni svijet nije ono što je nekad bio (repriza)
3. Da i ja imam teške mane.
4. Okolina je zakurac.
Ima toga još ali neću nabrajat.
Previše je privatnoga, pa čak i ljubavni život. Jest da je aktivan i sve, ali to je moje i to nedam na vidjelo.
Tak da to ostaje u meni :D.
Eto ova godina je ujedno i posebna i nije posebna. Dogodilo se puno stvari, nekih čak i prvi put, a za neke nadam se i zadnji. Al najgore mi je valjda prvi koncert jer smo se zbrukali kompletno al an drugom koncertu biti će bolje, tj. mora biti bolje.
Eto pa i nekako sam se "usavršio" u muzici. Slušam gotovo kompletnu alternativu, izuzev reggae-a, i lagano sam počeo vuč sa onog neutralnog na anarhiju. Zapravo mislim da sam cijelo vrijeme bio na strani anarhija, samo to nisam shvaćao. Počeo sam aktivno ići na rockerske koncerte. Ono pod aktivno smatram skoro svaki tjedan, dobro nije svaki tjedan ali barem jedan koncert na mjesec jest.
Inače život kakav je, lagano ide u sivilo monotonosti i jednoličnosti. Polagano ja popuštam i padam u jednoličan svijet "odraslih". To nije dobro. Za sljedeću godinu se mjenjam! I to ovako:
1. Što više vremena iskoristiti i ne ljenčariti
2. Pomagati okolici
3. Ne izlaziti toliko
4. Više štejdeti
5. Više učiti
6. Pomiriti se s far frendova (opcionalno)
Par sitnica za promjenit, uz to još položiti za vozačku dozvolu i cijelo ljeto sam na dva kotača :D.
A i jedva čekam nastavak cijele scene s bendom. Mislim ako postanemo uspješni, tko zna di ću bit :D.
Eto kad smo kod benda dajte pogledajte ovu pjesmu:
Damn, these potatoes are hot
I'm walking down the city
Or down by the street
Doesent' metter
Cuz there's a roar
My stomach calls
Doesen't metter
And I have no money
NOthing here to eat
Doesen't metter
Cuz I love potatoes, but they are hot
My mouth hurts, they are hot a lot
Damn potatoes, potatoes dead
Damn potatoes, potateos dead
And I jump to my center
For my favorite meal
Doesen't bother
And now I have fall
The doors are closed
Doesen't bother
Cuz there are no potatoes
But I can find them...
IN HOSPITAL
JUPIIIII
Cuz I love potatoes, but they are hot
My mouth hurts, they are hot a lot
Damn potatoes, potatoes dead
Damn potatoes, potateos dead
And I walk into a hospital (ovaj dio se normalno govori)
My face looks like a stomped bug
I'm hungry, so I won't stop
OH a potato, now you're mine
JUPIIII
Cuz I love potatoes, but they are hot
My mouth hurts, they are hot a lot
Damn potatoes, potatoes dead
Damn potatoes, potateos dead
Cuz I love potatoes, but they are hot
My mouth hurts, they are hot a lot
Damn potatoes, potatoes dead
Damn potatoes, potateos dead
Napisano iz dosade :D. Bez smisla, al valjda će bit dobro.
I još ova inspirirana pjesmom od rise against-a:
Eternal Wish
In a mind a couple words
Seeming senslees and useless
Trying to fly like free birds
Making porogrees so endless
They've reached the top
Nothing can stop
The mass of the reach
The anger ready to breach
Ref:
A falling wish, stopped in our heads
Seeking peace, but getting only dead
Listen to yourself , now hear them
Crying out, leaving forever
The tear drops ahead
We leave the moment again
And the thought to spread
Let me count the pain
The lungs have no air anymore
So believe then and ignore
The sense of your wishes
And feel the power unleashes
Ref:
A falling wish, stopped in our heads
Seeking peace, but getting only dead
Listen to yourself , now hear them
Crying out, leaving forever
Smile, and close your eyes
(I know you can)
Hope, and the wish can live
(We know you can)
But believe me now
I won't tell you how
Clean your head
And they're not dead
Ref:
A falling wish, going in our heads
Found the peace, and leaved all to live
Now she can go, to seek again
Smileing out, leaving forever
I ja mislim da je to sve za 2005. Prošlost je samo sjećanje. So 2005 godina, I salute you.
Zaboravljeni trenutci, prijatelji i stvari znajte da ste negdje u mojoj podsvjesti i da postojite pa tako ostajte u 2005-oj godini i uživajte.
Ah nostalgija :D.
So long 2005-ta, the year in which the bend started
|
|
|
< |
siječanj, 2006 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
Tko skuži svaka mu čast, i nadam se da će netko uopće skužit zašto ja i o ćemu pišem. (ni sam ne kužim al nema veze :))
Alkoholno:
Cesarić na drugi način
Votka poslije kiše
Gle duplu votku poslije kiše
Puna je kapi pa se njišem
Votka po Votka k tom još dupla
I ja sam drven poput trupla
Kad se probudim ispod stola
Pitam se dal' krv još mnome kola
Kroz glavu tad prođe mi prvo
da li sam čovjek ili drvo?
I ovak da se zna što mi sve slušamo!
Eto za muziku, ja sam sebe smatram alternativcem, nikakvim punkerom, metalcem ili slično. Jednostavno volim i dio metala i dio punka a ponajviše ska i rock.
Najbolji bendovi i izvođači su mi:
RADIOHEAD
SCORPIONS
LED ZEPPELIN
THE DOORS
AZRA
PINK FLOYD
DEEP PURPLE
THE CURE
U2
R.E.M.
QUEEN
DARKO RUNDEK (tj. HAUSTOR)
DAMIR URBAN (LAUFER)
BRYAN ADAMS
To mi je najdraže, a ovako još par izvođača... tipa rammstein, ska-p, snapcase, asian dub foundation, debeli precjedni, six pack, blind guardian, hladno pivo, guns'n'roses, three doors down, oomph, coldplay, die ärzte, eagles, animals, letu štuke, oasis, P.O.D., phil collins, pennywise, snapcase, rise against, rage against the machine, rainbow, ramones, the clash, rhcp, robbie williams, the rolling stones, zabranjeno pušenje itd.
Stvarno iam različit ukus i ponekad to ovisi o raspoloženju. Nikoga ne vrijeđam za muziku koju sluša, mada mi neku put neke stvari idu jako na živce al ipak to je normalno :D. I ovo je standard muzika za moje godine pa... nema nikakve rasprave.
Evo dvije najdraže pjesme među svima, tj. tri :D.
1.Najjača pjesma svih vremena, STAIRWAY TO HEAVEN OD LED ZEPPELINA!.
There's a lady who's sure
All that glitters is gold
And she's buying a stairway to heaven.
When she gets there she knows
If the stores are all closed
With a word she can get what she came for.
Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven.
There's a sign on the wall
But she wants to be sure
'Cause you know sometimes words have two meanings.
In a tree by the brook
There's a songbird who sings,
Sometimes all of our thoughts are misgiven.
Ooh, it makes me wonder,
Ooh, it makes me wonder.
There's a feeling I get
When I look to the west,
And my spirit is crying for leaving.
In my thoughts I have seen
Rings of smoke through the trees,
And the voices of those who standing looking.
Ooh, it makes me wonder,
Ooh, it really makes me wonder.
And it's whispered that soon
If we all call the tune
Then the piper will lead us to reason.
And a new day will dawn
For those who stand long
And the forests will echo with laughter.
If there's a bustle in your hedgerow
Don't be alarmed now,
It's just a spring clean for the May queen.
Yes, there are two paths you can go by
But in the long run
There's still time to change the road you're on.
And it makes me wonder.
Your head is humming and it won't go
In case you don't know,
The piper's calling you to join him,
Dear lady, can you hear the wind blow,
And did you know
Your stairway lies on the whispering wind.
And as we wind on down the road
Our shadows taller than our soul.
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How ev'rything still turns to gold.
And if you listen very hard
The tune will come to you at last.
When all are one and one is all
To be a rock and not to roll.
And she's buying a stairway to heaven.
2. Onda WIND OF CHANGE od scorpionsa.
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
An August summer night
Soldiers passing by
Listening to the wind of change
The world is closing in
Did you ever think
That we could be so close, like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
The wind of change
Blows straight into the face of time
Like a stormwind that will ring the freedom bell
For peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
3. I onda kjurovci i JUST LIKE HEAVEN... baš kao raj.
"Show me how you do that trick
The one that makes me scream" she said
"The one that makes me laugh" she said
And threw her arms around my neck
"Show me how you do it
And I promise you I promise that
I'll run away with you
I'll run away with you"
Spinning on that dizzy edge
I kissed her face and kissed her head
And dreamed of all the different ways I had
To make her glow
"Why are you so far away?" she said
"Why won't you ever know that I'm in love with you
That I'm in love with you"
You
Soft and only
You
Lost and lonely
You
Strange as angels
Dancing in the deepest oceans
Twisting in the water
You're just like a dream
Daylight licked me into shape
I must have been asleep for days
And moving lips to breathe her name
I opened up my eyes
And found myself alone alone
Alone above a raging sea
That stole the only girl I loved
And drowned her deep inside of me
You
Soft and only
You
Lost and lonely
You
Just like heaven
|
|