Primjetili ste da sam prestao pisat postove... zašto? Nekako mislim da moj blog jednostavno nema nikakvog uspjeha... ja širim svoju ideju... ali je zaboravljena. Moje riječi odlaze kao pusti vjetar kroz ravnicu... i prolaze dani. Malo kamenje boji se mojeg dolaska, neće mi nikad oprostiti pretrpljenu brigu za svoja mjesta i za njihove živote. Yeah yeah, no no... tuga i tuga me vodi naprijed. Kuda? U prazninu? Da... moju prazninu... volim li je? Obožavam je... moje otvoreno srce... uništeno jadom... u nadi za ono neko sretnije vrijeme. Svi želimo lijep život, a sami se ne trudimo dobiti ga. Stanimo svi... uhvatite moj vjetar... udahnite pokušaj vječne slobode... pušten da leti u zaboravljenosti. Da li je to prava sloboda? Biti usamljem i slobodan? Cilj života je umrijeti? Ili biti zapamćen? Kada će ovaj vjetar prestati puhati? Ravica nije ebskonačna, ali svijet poslije nje jest? Hoće li me taj svijet prihvatiti? Kao jednog bučnog i razornog vjetra ili kao mirnog osvježavajućeg spasitelja i okrepitelja? Znate li onu staru arapsku???
Čuvao stari arap ulaz na oazu. Jednoga dana došla karavana do njega. Siđe neki čovjek i pita ga: oprostite starče, je li mogu ja ući u ovu oazu? Nemam doma, a u prošloj oazi svi su susjedi bili mrski i zlovoljni. Mogu li tu ostati? Na to će starac: Idi sinko dalje od ove oaze, i tu su ti ljudi takvi.
Ode on.
Za par dana dođe do starca druga karavan. Siđe čovjek i pita starca: oprostite starče, je li mogu ja ući u ovu oazu? Nemam doma, a iz prošlog sam otišao jer su me pratila tužna sjećanja i neke ne zaboravljive pogreške. Istina, ljudi su bili dobri prema meni, ali nisam mogao izdržati te sam otišao. Mogu li tu ostati?
A starac će: Uđi sine, tu će biti tvoj dom.
Pouka? S kim si takav si. Gledaj pozitivno na sve. Uživaj u životu.
Shvati moj vjetar kao poruku mira i slobode. Usamljenost ne postoji, mi je stvaramo.
Uživajte prijatelji, i zapamtite, sloboda je cilj života.
(autor je ovaj post pisao nakon školskog natjecanja iz vjeronauka pa mu oprostite)
Post je objavljen 24.01.2006. u 22:33 sati.