Duboki spisi mladog mesnatog proizvoda
14.02.2007., srijeda
(Ne)sretno valentinovo !?
|
Eh ovo je 101 post pa neznam posvećujem ga radiju 101. Valentinovo, praznik ljubavi. Jel to sretan dan ili nesretan? Ja neznam, toliko me ne zanima to (pogotovo sad kad sam doma bolestan) ali ipak moram napisat post o tome. Zaš se ljudi svađaju oko toga? Jedni tvrde da bi se trebalo voljeti isto svaki dan a ne samo an valentinovo, okej to je u redu. Drugo pak tvrde da se bar jedan dan treba onak specijalno posvetiti ljubavi, okej i to je u redu. Ali što nije u redu? Sve one robne kuće. kafići i reklame koje preuveličavaju valentinovo samo da mogu stvari iz skladišta prodat ili privuć ljude ili jednostavno prat mozak valentinovom. De fuj, nit ne volim valentinovo nit ga mrzim, ali kad ljudi non stop pričaju o tome dođe mi da se propucam, pa dosadni ste ko proklete buhe (piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip). No opet lijepo je vidjet kad netko napokon skupi hrabrost i otvori srce nekomu, eto baš na valentinovo, zar nije to onak... dirljivo? A ove kukavice se ljute jer nemaju hrabrosti. Što bi stari grci rekli? Peh. Što bi ja rekao? Life is a gamble :D. Ma glupo mi je općenito pričati o valentinovu ili bilo kakvim ljubavima jer ipak iam 17 god, di sam ja od toga da mogu o tome pričati... A pošto sam bolestan i glava mi se raspada neam nikakve snage pisat nikakve pričice niti bilo što slično, pa će ovaj post da bude glup... Ajd baš me zanima što ovi iz radija 101 misle o valentinovu? Vjerojatno će ko ove moje frendice iz primjenjene na trgu imati anti-valentinovo. Okeee, tko voli nek izvoli. EEE baš mi je sinula jedna pjesmica za valentinovo :D. Offspring - why don't you get a job! Eh da mi se još da stavit video na blog, što bi to tek bilo :D. |
- 14:07 - Komentari (26) - Isprintaj - #
01.02.2007., četvrtak
Možda je dijeljenje nečega s drugim najveće blago svijeta
|
Dijeljenje u matematičkom smislu je raspodjeljivanje jedne varijable ili jedinke na više dijelova u jednakim dijelovima. Filozofski, u realnom životu rijetko se nešto dijeli u jednakim mjerama. Ljudi aka đubrad uvijek vole imati korist od bilo čega, pa i dljeljenja. Tipa prva kuna tebi, jedna meni, druga kuna tebi, dvije meni..... shvatili? Ali meni na pameti nije takvo dijeljenje, nego dijeljenje znanja, umijeća pa nakraju i mišljenja. Koliko puta sam znao sam s frendovima negdje il na kavi ili vani pametovati i o nečem brbljati, i svaki put je bilo guba. Ali tada nikad nitko nije do kraja mogao doć do izražaja. Nasuprot tome, kada idem sam prema doma, ili u busu ili pješke, uvijek o nečemu razmišljam i uvijek je to onako guba, ali nemam to s nikim podijeliti i nekako mi je to isprazno, kao obično dječje maštanje, sanjarenje što li već. A opet kad sam u društvo, previše je toga da bi mogao neš dobro zaključit, ili netko ima svoju viziju koja onako totalno uništava nekakvo mišljenje nekog sasvim trećeg, ili pak sam ne mogu objasnit niti to što ja zapravo sebi i drugima predočujem. Ali dijeljenje znanja, to je sasvim druga priča. Recimo ja i par ljudi učimo svirati gitaru od dvojice malo starijih prijatelja. Normalno i oni imaju par prijatelja koji isto guba sviraju gitare. I neki od njih su malčice ljubomorni na ove jer onak uče nas skoro "for free" ono kaj su ovi zajedno godinama skupljali. Ili kad njih pitamo da nam neš pokažu, pokažu nam samo djelomično jer ne žele dijeliti svoje znanje s drugima. Zašto? Možda se baš boje da u kraćem roku postanemo bolji od njih. A opet, vratimo se na našu grupu, neki od nas slušajući ove brzo napreduju. Neki aktivno doma sviraju i brzo se pomiču prema dobrim gitaristima. Neki pak ne uspjevaju tolko brzo sve pohvatat i baš i nisu tolko zadovoljni pa niti ne vježbaju i eto... stoje na mjestu što se sviranja gitare tiče. Tu je već problem što se dovoljno ne trude, al kad bi zajedno to vježbali i svako podijelio ono što on zna, puno brže bi napredovali. Isto tako i dijeljenje rada, tj. umijeća kako nešto što brže i u što kraćem roku napraviti je vrlo korisno i, neznam kako bih rekao, pojačava ljudsku efikasnost (gledajući s nekakve materijalne strane), ali i stvara nekakvu prijateljsku veze (gledajući s nematerijalne nego s neke normalne, ljudske strane). Kada ovi koji do tog trena nisu znali shvate, moći će to podijeliti sa opet nekim novima koji neznaju i tako si međusobno pomagati. A što je najbolje, kad nešto dijelite, osjećate li nekakvu toplinu i sreću, kao da je cijeli svijet s vama :). To dijeljenje povezuje ljude na jedan jako zgodan način, zavisi kako ga koja strana prihvati. Može se stvoriti jedna veza, koja može povezivati dvije osobe na jedan poseban način, pa čak i cijeli život. Dijeljenje života s nekim, nije li to još jedna stvar koja daje toplinu i sreću, koja tjera da se živi iz dana u dan. Da, iz toga može izroditi ljubav, ali ona je nebitna. Jednostavno dijeljenje je nešto što svijet tjera dalje, ono što nas čini večima i jačima. Da onaj prvi čovjek nije podijelio znanje o vatri, tko zna gdje bi mi sad bili. Zato dijelite svoje znanje sa svima, ma koliko njih to ne zanimalo, samo dijelite i pomažite, osjećati ćete se bolje. Evo ja se osjećam bolje podjelivši ovo s vama, jer ipak ovo mi je jubilarni 100-ti post! Dobro se držim i nadam se da ću tako nastaviti. Do sljedećeg posta! |
- 22:55 - Komentari (44) - Isprintaj - #
28.01.2007., nedjelja
Just like heaven
|
Song made by the cure, all due respect to the singer robert smith! "Show me how you do that trick The one that makes me scream" she said "The one that makes me laugh" she said And threw her arms around my neck Jedna djevojka je opčarana samom pojavom osobe o kojoj se pjeva. On je idol u njezinim očima i želi ga samog za sebe. Smijeh i uživanje, njoj najveća strast :D. "Show me how you do it And I promise you I promise that I'll run away with you I'll run away with you" S nekim ići dalje, to pokazuje koliko ona njega traži da je nauči, da joj pokaže taj njegov čar. Dala bi i život da može samo za malo tog... božanstva. (klavijature dio koji.... argh ima tako divnu melodiju) Spinning on that dizzy edge I kissed her face and kissed her head And dreamed of all the different ways I had To make her glow Momak jadan je zbunjen i nezna što bi napravio. Al on i dalje nju drži i čini ju sjajnom zvijzdom. Zamišljam si njezin smiješak dok ju drži u rukama. "Why are you so far away?" she said "Why won't you ever know that I'm in love with you That I'm in love with you" No ona ipak želi da on se on ipak malo "drmne" i probudi, da shvati da ga ona voli. You Soft and only You Lost and lonely You Strange as angels Dancing in the deepest oceans Twisting in the water You're just like a dream Ovaj dio uopće neću komentirat, nešto najljepše što postoji. Daylight licked me into shape I must have been asleep for days And moving lips to breathe her name Napokon je njemu u glavu došlo što se dogodilo, i sada je postao ovisan. I opened up my eyes And found myself alone alone Alone above a raging sea That stole the only girl I loved And drowned her deep inside of me I sada kad je otvorio oči shvatio je da ju je izgubio, ali ljubav ju drži duboko u njemu. You Soft and only You Lost and lonely You Just like heaven Just like heaven... takav je moj osjećaj kad ovo slušam. Ovo je jedna od meni najomiljenijih pjesama, zajedno sa wind of change od scorpionsa, koju ću sljedeću obradit :D. Ova pjesma me tolko... raznježi, da bi htio imat samo nekog uz sebe samo da osjetim onu toplinu, onu sreću kada si s nekim. Sve što treba da budem sretan, i da mogu sa smješkom kroz život. |
- 23:33 - Komentari (28) - Isprintaj - #
12.11.2006., nedjelja
Kapljica...
|
Nebo je posivilo, sunce se skrilo iza valova svilenih oblaka, a ti oblaci se spremaju podariti nezaboravno putovanje svojoj maloj vodenoj dječici. Prva kap se odvaja od svoje braće i kreće u svoj put bez povratka. Ostale kapi krenule su za njom, svaka svojim putem. Ona prva kap je najhrabrija i najbrže pada prema zemlji, i unatoč vjetru koji ju nosi postrance ona ima svoj cilj. Mada čim dođe do cilja koji joj je sve, ona na tom cilju prestaje živjeti. I ta kad udara u moj prozor. Sekundu poslije i par njezinih prijateljica ispunjava svoju sudbinu udarcem koji proizbodi jedan mirni i smirujući zvuk. Uskoro je cijelo nebo išarano malenim prozirnim kapljicama koje padaju jedna za drugom, a svaka svojim putem pada na odabrano mjesto. Kiša... Ona prva kapljica, sada već spojena s svojim sestricama, putuje niz ulicu u brzom i razigranom mlazu vode. Uskoro će ili naći zaklon i prodjeti u zemlju i tamo nastaviti svoj novi život sa sestrama, ili će ostati na toj nemilosrdnoj asfaltnoj površini i čekat ida ju nemilosrdno sunce opet pošalje u nebo gdje će ispočetka proživjeti još jednu nezaboravnu avanturu. And there comes the sunshine after the rain... |
- 23:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #
26.09.2006., utorak
Pa... evo me opet nazad
|
Ellou... jel vam bilo "guba" bez mene :). Čoeče, kako sam se ja promjenio otkad net nemam. Izgubio sam šprehu i malo zaostao u korak s tehnologijom, al nema veze... odrastao sam za jedan korak prema shvaćanju višeg cilja i to opažanjem ponašanja jedne grupe ljudi koji su mi frendovi i imaju od 19 pa do 23 god i ja ih eto nazivam "elderi", imaju svoje mane i sve al eto pošto su mi "guba" moram ih navesti da ne ispadnem jel hvalisavac :). Uglavnom nisam bio na moru u baškoj, majka mi je bila u bolnici i tako jedna duga priča, ali bio sam ja na hvaru i upoznao kul ekipu al... to nije to. I da... roknuo sam s motora, na svu jebenu sreću ni motoru ni meni nije ništa. Da vidimo... što se još zanimljivo desilo... pa dobio sam adsl :). Mda raznovrsniju glazbu slušam i ove boxove ću uskoro izmijenit jer mi ne pašu više, jer sad sam viši level. Ili nisam? I dalje se onak u normalnom dnevnom ponašanju ponašam ponašljivo primitivno. Iz zajebancije, kao da me nostalgija za onim glupim vremenima vuče, ammm i gramatički također. I neznam kako da pišem postove, kako da vama bude zanimljivo. Ja sam sada u limbu između onog post adolescentskog razmišljanja i onog djetinjastog. Ovo prvo je tek počelo i jako mi se ne sviđa. Osjećam se... bezosjećajno kad tako gledam na svijet, onako hladnokrvno kukavički. Očigledno odrastanjem postajemo... ne crni niti bijeli nego sivi. Ovo su fakat sjebana vremena, nemam volje da si pribavim curu, nemam vremena da stanem i malo promislim, nemam motivacije za školu, nemam inspiracije za postove. Sve kao da je zamrlo, postalo jebeno sivo... Možda je to samo privikavanje, no napisat ću vam jedan ljepši i veći post sa puno više razmišljanja jer ovo je još uvijek prezapleteno i nerazumljivo... moram počet s lakšim štivom. Dakle do sljedećeg posta neka vas sila čuva! |
- 00:44 - Komentari (15) - Isprintaj - #
20.07.2006., četvrtak
Moji su drugovi biseri rasuti zauvek
|
Ljeto, mnogima the nice time of year, a opet nekima je draža zima, dok oni tamo neki mrze oboje. Zašto? Zima... škola... malo praznika, al opet, društvo se razleti na skijanje, ostatak nikad ne ide van jer je hladno, nema druženja preko dana, uglavnom sux big time. Ljeto... nema škole... društvo raštrkano po cijelom svijetu, ostatak ide van samo navečer i to uglavnom do 12 (klinci khm) a prek dana nemreš niš jer je prevruće. Dobro postoji i bazen, al kaj kad nitko nema stalan prijevoz do njega, osim nas par koji imamo motore i onih starijih s autima, a opet jedino što ja radim an bazenu je plivam i tu i tamo igram odbojku. NO FUN. I kada vam glavnina društva ode, više nemate volje za druženjem sa tim ostatkom! Ali, ako se dobro snalazite s upoznavanjem, eto vam novog društva (kojeg ćete vjerojatno za par tjedana zaboravit... čim odete na more). Eto i ja sam našao novo društvo, i čudim se... pa di ste vi bili do sada? Jako će mi faliti sada kada 1.8. odem na more. I tamo ću nać novo društvo (zapravo staro... jer se dugo znamo ali ih nisam vidio 2 godine pa... ispade isto). I opet sam happy. Dakle, koliko mi grupa, društva ili zajednica mjenjamo po mjesecu? Jeli to kao redovita izmjena čarapa? Dakle mi smo ovisni o "čistim" društvima koje ne poznajemo? Ili smo to samo mi pojedinci takvi. Ostali su zaluđeni iluzijom savršenog društva u kojem su, svi smo bili, dok nam nisu okrenuli leđa. E onda mjenjamo društva. Može li se bez društva? Pa... neznam. Ja sam društveno biće koje teži samoći, a opet moram imati nekoga uz sebe s vremena na vrijeme. At least a friendly voice. Al ne onakav koji glumi facu i nabija me iza sebe. Ja ne trebam takve, al takvi su mi uvijek u okolini i što ja učinim? Ignoriram. Ignoriranje je odlična vještina, rješava vas stresa i opsesija. Samo što vas može koštati propuštanja važnih informacija, a u današnje vrijeme tko nezna informacije... nije živ, nije popularan, nedostaje mu društvo. Društvena igra, pojam u kojem se svi zabavljaju, ali na kraju netko pobjeđuje a ostali gube. Ali nije važno pobijediti, važno je kako si odigrao utakmicu. Bullshit, rezultat je taj jedini koji se na kraju gleda. Mada sam dao glupi primjer, al onaj koji stalno pobjeđuje postane vođa društva. A neki će biti ljubomorni i mrzit će ga, drugi će bit poslušni, treći će opet biti protiv ali samo zato što su buntovni i boli ih ona stvar za sve. Ali to je u tako malim razmjerima da se to ne osjeti. Ali kad se gleda npr. cijela država, ovo je već sve klimavo i razjebano. A te vođe da nema, sve bilo kul. Bili bi jednaki u društvu. Hoće li se onda društva mjenjati? Neće, jer sve ostaje u krvi ili bar podsvjesno (jedno jače od drugoga i obrnuto). A što se vođa tiče, FU! Ako si faca ne kontroliraj... A mi ostali nađimo si bolje društvo ako želimo preživjeti :) (damn kako mrzim one gore smajlije). Zaključak... bez zabave je preteško živjeti, a bez društva nemoguće (što sam ga sad nasrao... ah već će se meni vratiti kondicija za pisanje postova... žao mi je zbog ove gluposti napisane, bit će bolje... od ponedeljka :P). Hate the pozere. Debeli precjednik - my own thing you know the truth and you're placing demands how to sound? what to eat? what to wear? which places to go? you're the one to know what is cool, where should all the punks go you're preaching today what punks should obey but tomorrow you'll be so ashamed that you were a punk but now you are the one acting drunk and if one is not with you than he must be a fool because nobody is more punk than you! i won't act the way told me even if it costs me the names you'll call me i've got nothing to prove to you because you are nothing but a fool according to you, you always know so much and everything you touch turns into gold you're in control truth is you are nothing in the real world you are walking around playing "godfather punk" you think you're someone but you're just a scum and i'm doing my thing and you won't change me i won't compromise, not a bit i know why i'm here because this music is true so fuck you |
- 14:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tko skuži svaka mu čast, i nadam se da će netko uopće skužit zašto ja i o ćemu pišem. (ni sam ne kužim al nema veze :)) Alkoholno: Cesarić na drugi način Votka poslije kiše Gle duplu votku poslije kiše Puna je kapi pa se njišem Votka po Votka k tom još dupla I ja sam drven poput trupla Kad se probudim ispod stola Pitam se dal' krv još mnome kola Kroz glavu tad prođe mi prvo da li sam čovjek ili drvo?
I ovak da se zna što mi sve slušamo!
Eto za muziku, ja sam sebe smatram alternativcem, nikakvim punkerom, metalcem ili slično. Jednostavno volim i dio metala i dio punka a ponajviše ska i rock. Najbolji bendovi i izvođači su mi: RADIOHEAD SCORPIONS LED ZEPPELIN THE DOORS AZRA PINK FLOYD DEEP PURPLE THE CURE U2 R.E.M. QUEEN DARKO RUNDEK (tj. HAUSTOR) DAMIR URBAN (LAUFER) BRYAN ADAMS To mi je najdraže, a ovako još par izvođača... tipa rammstein, ska-p, snapcase, asian dub foundation, debeli precjedni, six pack, blind guardian, hladno pivo, guns'n'roses, three doors down, oomph, coldplay, die ärzte, eagles, animals, letu štuke, oasis, P.O.D., phil collins, pennywise, snapcase, rise against, rage against the machine, rainbow, ramones, the clash, rhcp, robbie williams, the rolling stones, zabranjeno pušenje itd. Stvarno iam različit ukus i ponekad to ovisi o raspoloženju. Nikoga ne vrijeđam za muziku koju sluša, mada mi neku put neke stvari idu jako na živce al ipak to je normalno :D. I ovo je standard muzika za moje godine pa... nema nikakve rasprave. Evo dvije najdraže pjesme među svima, tj. tri :D. 1.Najjača pjesma svih vremena, STAIRWAY TO HEAVEN OD LED ZEPPELINA!. There's a lady who's sure All that glitters is gold And she's buying a stairway to heaven. When she gets there she knows If the stores are all closed With a word she can get what she came for. Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven. There's a sign on the wall But she wants to be sure 'Cause you know sometimes words have two meanings. In a tree by the brook There's a songbird who sings, Sometimes all of our thoughts are misgiven. Ooh, it makes me wonder, Ooh, it makes me wonder. There's a feeling I get When I look to the west, And my spirit is crying for leaving. In my thoughts I have seen Rings of smoke through the trees, And the voices of those who standing looking. Ooh, it makes me wonder, Ooh, it really makes me wonder. And it's whispered that soon If we all call the tune Then the piper will lead us to reason. And a new day will dawn For those who stand long And the forests will echo with laughter. If there's a bustle in your hedgerow Don't be alarmed now, It's just a spring clean for the May queen. Yes, there are two paths you can go by But in the long run There's still time to change the road you're on. And it makes me wonder. Your head is humming and it won't go In case you don't know, The piper's calling you to join him, Dear lady, can you hear the wind blow, And did you know Your stairway lies on the whispering wind. And as we wind on down the road Our shadows taller than our soul. There walks a lady we all know Who shines white light and wants to show How ev'rything still turns to gold. And if you listen very hard The tune will come to you at last. When all are one and one is all To be a rock and not to roll. And she's buying a stairway to heaven. 2. Onda WIND OF CHANGE od scorpionsa. I folow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change An August summer night Soldiers passing by Listening to the wind of change The world is closing in Did you ever think That we could be so close, like brothers The future's in the air I can feel it everywhere Blowing with the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change Walking down the street Distant memories Are buried in the past forever I folow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change The wind of change Blows straight into the face of time Like a stormwind that will ring the freedom bell For peace of mind Let your balalaika sing What my guitar wants to say Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change 3. I onda kjurovci i JUST LIKE HEAVEN... baš kao raj. "Show me how you do that trick The one that makes me scream" she said "The one that makes me laugh" she said And threw her arms around my neck "Show me how you do it And I promise you I promise that I'll run away with you I'll run away with you" Spinning on that dizzy edge I kissed her face and kissed her head And dreamed of all the different ways I had To make her glow "Why are you so far away?" she said "Why won't you ever know that I'm in love with you That I'm in love with you" You Soft and only You Lost and lonely You Strange as angels Dancing in the deepest oceans Twisting in the water You're just like a dream Daylight licked me into shape I must have been asleep for days And moving lips to breathe her name I opened up my eyes And found myself alone alone Alone above a raging sea That stole the only girl I loved And drowned her deep inside of me You Soft and only You Lost and lonely You Just like heaven |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||