Za Bokija je lokal-patriotizam bio oličenje ljudske gluposti.
Stajao je za šankom u nekom „sva su ista“ turističkom mjestu na Jadranu. Zapravo, stajao je previše udaljen od šanka, dovoljno daleko da ne može naručiti cugu. Bilo je tijesno, odvijala se nekakva fešta i nije se čulo niti more, niti zrikavci, a umjesto mirisa smole borova i soli zrak je zagušivao vonj znoja pomiješan sa kremama prije i poslije sunčanja. Sve zvukove je zaglušivala nekakva glazbena bižuterija glavnog benda s rive. Između šanka i njega ispriječili su se neki momci, nazdravljali se i iskapljivali rakije iz malih plastičnih čašica.
- Ima li tu rakije? - pokuša pričom i smiješkom Boki prići šanku.
- Nema – odgovori jedan debeli iz društva ispred šanka.
- O, pa vi ste momci isto iz Zagreba? – upita pričljivi Boki, uz smiješak i naruči rukom četiri plastične rakije. Medice. Tu se zajebao, nešto je pogriješio, ali mu nije odmah bilo jasno što.
Dok se Boki ne sjeti, vratimo se početku naše crtice i Bokijevom viđenju lokal-patriotizma (Prva rečenica). „Što ako nisu iz Zagreba?“, prošlo mu je glavom.
- Jesmo. – odgovori tada najpijaniji, ili konteksta radi, najopijeniji (lokal-patriotizmom) iz društva – iz Nove Dubrave. A odakle si ti? –
Boki je samo stajao i nije odgovorio.
- Vidi ga, ne zna niti odakle je! – ukaže opijeni svojim debelim prijateljima. Debeli prijatelji i opijeni su se smijali.
- Zanimljiva je ta Zemlja i ljudi u njoj. Koliko samo razlika … Zamislite samo momci koliko smo različiti mi ovdje od nekog momka iz Tokia, ili nekog Afganistanca, ili Indijca ili recimo Navaho Indijanca, kada mi, koji živimo toliko blizu jedni drugima bez problema uspijevamo naći međusobne razlike i istaknuti ih sve do stanja animoziteta i netrpelljivosti, samo s ciljem odbijanja ili nadjačavanja jedan drugoga. –
Naravno, pričljivi, druželjubivi, Boki to nije rekao, ali prošlo mu je negdje mislima. Htio je samo baciti koju riječ. Dobru riječ, bijelu magiju, a magija je sadržana u riječima. Zna to Boki. Ali ovaj crni čin ekstremnog lokal-patriotizma bio je jača magija.
Stigla je medica. Opijeni je šutljivog Bokija potapšao po ramenu i kimnu mu glavom u stranu u stilu ajdeprošećištonevidišdasmoboljiodtebe. Boki je uzeo rakijice, dvije dodao prijatelju Zagrepčaninu, dvije iskapio sam. I otišli su, Boki Drnišanin i prijatelj Zagrepčanin.
Ne želim ih svrstavati u neku suludu kombinaciju riječi (tipa urban ili kozmopolit, mistik, intelektualac ili filozof), Boki je volio Drniš, frend Zagreb, voljeli su druge iz nekih drugih razloga. Dva bijela maga u moru magije, pokušavaju pronaći put radosti, drugima i sebi, kroz birane riječi.
