(Svrha)
Odlomljeni betonski stupovi leže s lijeve i desne strane, veliki neprekinuti komad stropa iznad, polegnut na blokove, ispod hladne zahodske pločice. On između. Noge su mu bile smrskane ispod koljena, lijeva ruka, kao i lijevo rame slomljeni.
Tamni ne plače. Prihvati nešto se dogodi i tako živi. Kao što je prihvatio i posao čistača zahoda u toj velikoj zgradi od stakla visokoj dvadeset katova. Dva tjedna na poslu i eto što mu se dogodi, sada već tri dana leži zakopan u mraku. Prvi dan je vikao, drugi dan je pjevao, treći dan šuti ili mumlja. Većinu vremena je spavao. Razrogačenim pogledom ponekad zabijeli mrak. Trudi se vidjeti koliko je daleko zakopan od površine. U tome mu pomaže zamišljanje punog Mjeseca kojem pogađa veličinu i udaljenost. Bijela kugla mu pleše pred očima, naprijed-nazad, velika-mala a on ju pokušava smiriti na jednom mjestu. Sve se odvija u ritmu strojeva koji kopaju na površini. Za njega su to sve samo ratni bubnjevi i noć, baš kao nekad, nekad davno.
(Funkcijska specifikacija)
Margareth je prašnjava i smrdi dok sjedi na svom željeznom krevetu ispod šatora humanitarne pomoći. Također je obučena u smeđe nike gojzerice, hlače od tvida, bijelu majicu dugih rukava preko koje ima raskopčanu mušku zelenu košulju od lana, podfrknutih rukava, oko vrata bijelu svilenu maramu, kosu u repu, a na glavi slamnati šešir, koji je dobila na akciji dok je kupovala safari odijelo. Nema sunčane naočale, ali je zato stavila diskretne srebrene naušnice.
Ulazi čovjek u plavom kombinezonu logističara prehrane i viče - Ručak! -, bacajući lunch pakete prema kolegama. Margareth hvata plastičnu hermetički zatvorenu vrećicu u zraku i zamišljeno ju prepipava, kao da pokušava ustanoviti kakve je tvrdoće na pojedinom dijelu. Rukama se dvoumi da li da otvori sadržaj vrećice. Počinje ju trgati na predviđenom ambalažnom mjestu, a hrana se polako uz pisak napuni zrakom. Žvakala je polako, sporo i nezainteresirano, dok su joj, naprotiv, žlijezde slinovnice štrcale velike količine sline po dnu jezika.
Nakon što je pojela stresla se, ustala i izašla vani iz šatora. Vani je horda iza zaštitne ograde mumljala pružajući ruke prema šatoru. Medicinsko osoblje je vuklo ljude u nosilima prema šatoru za medicinsku pomoć, dok su vojnici strojnicama održavali red na respiratoru. Helikopteri su slijetali na heliodrom dižući velike oblake prašine. Iz njih su ispadali i upadali inženjeri, farmaceuti, volonteri, humanitarci, ljudi u odijelima, novinari, kuhari, političari, čistači ... Svi u svojim bojama.
Trenutno iz helikoptera izlazi čovjek u odijelu s plavom kacigom na glavi u pratnji četvorice u narančastim kombinezonima i bijelim kacigama na glavi. Prilaze Margareth u V formaciji, plava kaciga je na vrhu.
- Tko je ovdje odgovoran za radne šatore? - upita plava kaciga.
- Sjeverni šator, iza heliodroma. Javite se Bobu! -
Plava kaciga zahvaljuje i odlazi. Margareth prepoznaje natpise na leđima narančastih kombinezona. Građevinska firma, jedna od većih. Prima za ruku jednog od narančastih kombinezona.
- Oprostite! Što vi radite ovdje? - upita ga prije nego je projurio.
- Firma šalje. Otvorit će se ured ovdje, puno je posla. - pokaže narančasti kombinezon pogledom i rukama videokrug pred sobom, a Margareth poprati ruke pogledom vidjevši samo ruševine. Tada je narančasti kombinezon nestrpljivo otrčao upotpunivši formaciju.
Sljedeći helikopter koji je sletio je bio medicinski. Iz njega su redom izašli debeli kamerman, reporterka, mlada volonterka, dva bolničara i jedna nosila na kojima je ležala, davno prije ključnog događaja izgladnjela djevojčica. Debeli je snimao djevojčicu i bolničare kako ju nose. Mala je mahala jedva podižući ruke, smiješkom otkrivajući razmaknute bijele zube. Reporterka je popravljala crni sako, frizuru, namještala naočale. Volonterka je stajala pored nje držeći palčeve ruku u stražnjim džepovima traperica. Gledala je u pod naćulivši uho prema reporterki. Helikopter je utihnuo, intervju je počeo.
- Evo i nakon sedam dana je moguće pronaći preživjele pod ruševinama. - počela je reporterka - Što takve stvari znače za vas ljude na terenu? -, doda.
- Znače sve. Znače nadu. - nastavila je volonterka i zaustavila se zamišljeno na tren.
- Presretna sam - dovrši, smiješeći se u kameru kao da je to jedan od onih rijetkih trenutaka sreće u životu.
- Kao što ste vidjeli nada ovdje umire zadnja. Bila je to Jane McMarry uživo iz epicentra zbivanja ... - dovršila je reporterka i svi su se razišli.
Margareth je skrenula pogled prema hordi kojoj su s povišene platforme na drugu stranu ograde bacali hranu. Naguravali su se, vikali, tukli, padali, gmizali jedni po drugima šireći ruke prema gore.
- Prestanite! Ima za sve! - viknula je Margareth i zašutjela naglo, što zbog laži, što iz neučinkovitosti, najviše iz gađenja. Debeli kamerman je snimao.
Sutra Margareth dobiva plaću.
(Gorivo)
Ivan sjedi u fotelji. Na televiziji je centralna informativna emisija. Nakon toga će mijenjati kanale. Na televiziji neki crnci bacaju druge mrtve crnce u kamione, zavezane crne vreće s tijelima kamioni bacaju u rupe na odlagalištima, crnci se tuku za hranu.
Ivan se stresao.
- Crveni križ, pomoć za unesrećene od potresa. Pomognite i vi svojom donacijom. - kaže televizor, prikazavši velikim crvenim slovima na bijeloj pozadini 060/436-436 broj i nastavi na brzinu s promidžbenim programom. Ivan okreće crveni broj na bijelom telefonu gucajući nekakav narančasti sok na razrjeđivanje iz krigle.
- Hvala vam. Vaš poziv je uplaćen. Uplatili ste pet kuna za... - , elektronička teta nije uspjela završiti, Ivan je poklopio. Zove opet.
- Hvala vam. Vaš... -
Poklapa i zove ponovno.
- Hvala vam. -
Još jednom.
- Hv... -
Četiri poziva od pet kuna. Dvadeset kuna.
