napisao je crnim ugljenom na kamenu.
Kamen ne umire
nitko ga ne jede
samo se rastapa
i rastače
i razmrvi
i rasturi
ponekad nekoga
i rastuži
i rasplače
Njoj vječnost
tjera suze
na lice
Ona je nimfa
u svijetu u kojem je prva najbliža riječ nimfo,
pa je zbunjena.
Nimfe je teško vidjeti.
Rijetko
i na tren,
izumiruća vrsta,
Izroni iz mora i uroni.
Stara magija je stvorila njih.
Zaboravljena.
Zvijezde se smiješe i zriču u noći.
Nim-nim-nim-nim
fa-fa-fa-fa-fa
pjevaju joj pjesmu
o tome što jest.
Nim-dječak
Fa-curica
Curica u tijelu dječaka.
On ima dva lica
Njen „Moj“
Jedno je bijelo kao kamen.
Maska.
Lagano se drobi kamen.
Usne su crne tom licu.
Drugo je ljudsko i njega okreće drugima na uvid.
Ona plače
jer želi gledati oba
On joj ne da
jer ga je stid crnine.
Tijelo joj
više nije imalo kožu,
interpolirala je zvjezdano nebo,
zvjezdano nebo, kako pulsira.
Nim-nim-nim-nim
Fa-fa-fa
Ratnici su ljudi
koji osvajaju nebo,
da bi živjeli na njemu,
pa ga pale da ga osvoje.
Zar želite spavati na zapaljenom nebu?
Mora ju sakriti da mu je ne zapale
i ne spavaju na njoj dok gori.
Njen vrag joj šapće u uho
i čini ju da spava.
„Ti nisi tu Moj …“
„Spavaj nebo moje …,
Spavaj …“
Drugo lice je za vraga,
on ga vidi njime.
Drugo lice je vrag,
on ga ne pokazuje.
Bog i vrag, vrag i Bog
Nije pravopisna greška,
nego namjera.
Podrugljivost drugog lica,
Moć da se ruga sebi samom.
„Misli da utječe šaptom.“
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
Došla je pred njega dok je ležeći gledao nebo.
Gola.
Zvijezde su prekrile oblake,
tako ju je prepoznao.
Puše i pada lišće
Gromovi spajaju nebo
i more,
a oni na kamenu.
Dira ju
kako treba s nimfom
i njeno nebo gori,
a on suzama
iz vragovog lica gasi požar.
Prvi put mu vidi to lice i smije se
i pije suze žedna od vatre u noj
i gori
A on više ne plače zato što mora, nego zato što želi.
Iako nije ratnik on spava na nebu,
a nebo je prekrilo sve.