Lopov i Džoker

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Travanj 2007 (1)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (1)

Komentari On/Off


06.08.2011., subota

Birane riječi

Opis slikeZa Bokija je lokal-patriotizam bio oličenje ljudske gluposti.

Stajao je za šankom u nekom „sva su ista“ turističkom mjestu na Jadranu. Zapravo, stajao je previše udaljen od šanka, dovoljno daleko da ne može naručiti cugu. Bilo je tijesno, odvijala se nekakva fešta i nije se čulo niti more, niti zrikavci, a umjesto mirisa smole borova i soli zrak je zagušivao vonj znoja pomiješan sa kremama prije i poslije sunčanja. Sve zvukove je zaglušivala nekakva glazbena bižuterija glavnog benda s rive. Između šanka i njega ispriječili su se neki momci, nazdravljali se i iskapljivali rakije iz malih plastičnih čašica.

- Ima li tu rakije? - pokuša pričom i smiješkom Boki prići šanku.
- Nema – odgovori jedan debeli iz društva ispred šanka.
- O, pa vi ste momci isto iz Zagreba? – upita pričljivi Boki, uz smiješak i naruči rukom četiri plastične rakije. Medice. Tu se zajebao, nešto je pogriješio, ali mu nije odmah bilo jasno što.
Dok se Boki ne sjeti, vratimo se početku naše crtice i Bokijevom viđenju lokal-patriotizma (Prva rečenica). „Što ako nisu iz Zagreba?“, prošlo mu je glavom.
- Jesmo. – odgovori tada najpijaniji, ili konteksta radi, najopijeniji (lokal-patriotizmom) iz društva – iz Nove Dubrave. A odakle si ti? –
Boki je samo stajao i nije odgovorio.
- Vidi ga, ne zna niti odakle je! – ukaže opijeni svojim debelim prijateljima. Debeli prijatelji i opijeni su se smijali.
- Zanimljiva je ta Zemlja i ljudi u njoj. Koliko samo razlika … Zamislite samo momci koliko smo različiti mi ovdje od nekog momka iz Tokia, ili nekog Afganistanca, ili Indijca ili recimo Navaho Indijanca, kada mi, koji živimo toliko blizu jedni drugima bez problema uspijevamo naći međusobne razlike i istaknuti ih sve do stanja animoziteta i netrpelljivosti, samo s ciljem odbijanja ili nadjačavanja jedan drugoga. –

Naravno, pričljivi, druželjubivi, Boki to nije rekao, ali prošlo mu je negdje mislima. Htio je samo baciti koju riječ. Dobru riječ, bijelu magiju, a magija je sadržana u riječima. Zna to Boki. Ali ovaj crni čin ekstremnog lokal-patriotizma bio je jača magija.

Stigla je medica. Opijeni je šutljivog Bokija potapšao po ramenu i kimnu mu glavom u stranu u stilu ajdeprošećištonevidišdasmoboljiodtebe. Boki je uzeo rakijice, dvije dodao prijatelju Zagrepčaninu, dvije iskapio sam. I otišli su, Boki Drnišanin i prijatelj Zagrepčanin.

Ne želim ih svrstavati u neku suludu kombinaciju riječi (tipa urban ili kozmopolit, mistik, intelektualac ili filozof), Boki je volio Drniš, frend Zagreb, voljeli su druge iz nekih drugih razloga. Dva bijela maga u moru magije, pokušavaju pronaći put radosti, drugima i sebi, kroz birane riječi.





- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.08.2011., srijeda

Rađanje vrste


napisao je crnim ugljenom na kamenu.
Kamen ne umire
nitko ga ne jede
samo se rastapa
i rastače
i razmrvi
i rasturi
ponekad nekoga
i rastuži
i rasplače




Njoj vječnost
tjera suze
na lice
Ona je nimfa
u svijetu u kojem je prva najbliža riječ nimfo,
pa je zbunjena.
Nimfe je teško vidjeti.
Rijetko
i na tren,
izumiruća vrsta,
Izroni iz mora i uroni.
Stara magija je stvorila njih.
Zaboravljena.




Zvijezde se smiješe i zriču u noći.
Nim-nim-nim-nim
fa-fa-fa-fa-fa
pjevaju joj pjesmu
o tome što jest.
Nim-dječak
Fa-curica
Curica u tijelu dječaka.




On ima dva lica
Njen „Moj“
Jedno je bijelo kao kamen.
Maska.
Lagano se drobi kamen.
Usne su crne tom licu.
Drugo je ljudsko i njega okreće drugima na uvid.
Ona plače
jer želi gledati oba
On joj ne da
jer ga je stid crnine.




Tijelo joj
više nije imalo kožu,
interpolirala je zvjezdano nebo,
zvjezdano nebo, kako pulsira.
Nim-nim-nim-nim
Fa-fa-fa




Ratnici su ljudi
koji osvajaju nebo,
da bi živjeli na njemu,
pa ga pale da ga osvoje.
Zar želite spavati na zapaljenom nebu?
Mora ju sakriti da mu je ne zapale
i ne spavaju na njoj dok gori.




Njen vrag joj šapće u uho
i čini ju da spava.
„Ti nisi tu Moj …“
„Spavaj nebo moje …,
Spavaj …“




Drugo lice je za vraga,
on ga vidi njime.
Drugo lice je vrag,
on ga ne pokazuje.
Bog i vrag, vrag i Bog
Nije pravopisna greška,
nego namjera.
Podrugljivost drugog lica,
Moć da se ruga sebi samom.
„Misli da utječe šaptom.“
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa

HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa
HaHa




Došla je pred njega dok je ležeći gledao nebo.
Gola.
Zvijezde su prekrile oblake,
tako ju je prepoznao.
Puše i pada lišće
Gromovi spajaju nebo
i more,
a oni na kamenu.
Dira ju
kako treba s nimfom
i njeno nebo gori,
a on suzama
iz vragovog lica gasi požar.
Prvi put mu vidi to lice i smije se
i pije suze žedna od vatre u noj
i gori
A on više ne plače zato što mora, nego zato što želi.
Iako nije ratnik on spava na nebu,
a nebo je prekrilo sve.





- 22:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #