| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Veljača 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Travanj 2007 (1)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (1)
Kava i zdrava i skupa rana. Sređeni momci okrutnih pogleda sjede. Zlato našeg čađavog grada. Poznata lica (arhetipska) dolaze, sjedaju s njima. I odlaze... I novi dolaze... Svi oni jedu zdravo i piju smeđe. Figure obučene samo u skupe sunčane naočale. Parfemi im ocrtavaju osobne prostore. I svi ti parfemi mirišu na strah. Djedica prodaje kukuruz nasuprot njih. Ruke su mu crne. Mlada konobarica obilazi stolove po pravilu pčelinog leta. Tisuće prolaze, vrećice stvarima, a ostavljaju fikcije. Očima se trude utisnuti temelje vlastitih stupova u zemlju. Nekima odjeća vrišti:“Ja! Ja! Ja! Jaaaaa!“. Drugima vrišti:“Meni! Meni! Meniiii!“ Grad je siv i golubovi crkavaju negdje sami, stolice nisu vidjele drveta i sve dizajnirano je kockasto, a kuhani kukuruz je žut i ne miriše. Jedino bijelo, jedino čisto je skriveno. Tajna čistoga je u paketićima sređenih momaka i očima sakrivenim sunčanim naočalama.