Marketing
…usta puna baruta
Kava i zdrava i skupa rana. Sređeni momci okrutnih pogleda sjede. Zlato našeg čađavog grada. Poznata lica (arhetipska) dolaze, sjedaju s njima. I odlaze... I novi dolaze... Svi oni jedu zdravo i piju smeđe. Figure obučene samo u skupe sunčane naočale. Parfemi im ocrtavaju osobne prostore. I svi ti parfemi mirišu na strah. Djedica prodaje kukuruz nasuprot njih. Ruke su mu crne. Mlada konobarica obilazi stolove po pravilu pčelinog leta. Tisuće prolaze, vrećice stvarima, a ostavljaju fikcije. Očima se trude utisnuti temelje vlastitih stupova u zemlju. Nekima odjeća vrišti:“Ja! Ja! Ja! Jaaaaa!“. Drugima vrišti:“Meni! Meni! Meniiii!“ Grad je siv i golubovi crkavaju negdje sami, stolice nisu vidjele drveta i sve dizajnirano je kockasto, a kuhani kukuruz je žut i ne miriše. Jedino bijelo, jedino čisto je skriveno. Tajna čistoga je u paketićima sređenih momaka i očima sakrivenim sunčanim naočalama.
Post je objavljen 07.09.2009. u 20:13 sati.