Tiny Mouse
subota, 27.01.2007.
Arbeit macht frei
Mislila sam da će ovo biti još jedna dosadna radna subota, a kad ono – MALO MORGEN! Lipsala sam od posla. Trebala sam raditi do pola 1, sad je pola 3 i još barem pola sata neću ići doma. Naravno da još nisam ni doručkovala, ni u WC nisam stigla otići.
Većinu dokumenata smo završili, sada još samo trebamo sve posložiti i zgotoviti. Nisam sigurna ni jesam li dobro sve napisala (radimo za neke Mađare pa me malo jebu oni njihovi nazivi). Uglavnom sve je više-manje gotovo, pa sad bože pomozi.
petak, 26.01.2007.
Bez veze
Zašto u glavi uvijek imam tisuću stvari o kojima bih pisala, a kad poželim nešto napisati ne znam odakle bih počela? Ili kad nešto napišem poslije ni sama ne znam šta sam htjela reći.
Na poslu je usrana situacija, imam posla preko glave, a ne znam odakle bih počela. Ko mi je kriv što nisam završila fax pa sad za svaku glupost trebam blagoslov od šefa.
Čekam 13 sati da mogu otići doma i odspavati malo. Sutra je još jedna radna subota. Baš se nekako bezvezno osjećam. I opet pišem gluposti. Jel zna možda netko u koliko sati počinje koncert od Laibacha?
utorak, 23.01.2007.
Ah, što volim kad šef ujutro dođe nadrkan na posao pa odma s ulaza počne jesti govna. Odma mi cijeli dan uljepša. Uvijek je nezadovoljan i uvijek nešto sere. Nikad mu ništa ne valja. Sere kako smo nesposobni i spori (mislim, to kaže netko tko cijeli dan samo ispija kave i priča na mobitel), kaže da ima bar deset ljudi koji bi htjeli raditi kod njega (e pa slobodno nek' dođu da vide kako je ovdje krasno raditi), kako nitko nema takvog šefa kao što je on (da, nitko nema takvu budalu za šefa). Sto puta mi je već došlo da pokupim svoje stvari, kažem mu: "jebi se konju glupi" i odem doma. Ali ipak se suzdržim i samo provrtim u svojoj glavi milijardu psovki. A inače ne volim psovke, ne volim psovati, a još manje volim slušati psovke. I nema mi ništa ružnije nego čuti žensku kako psuje ko kočijaš. Ali i meni se koji puta omakne. Kad me isprovocira neka budala, neka budala poput moga šefa.
Al' neka, sve će on to platiti jednog dana. Hi, hi, hi…
srijeda, 17.01.2007.
Nemoj jesti lude gljive prije spavanja
Noćas sam opet loše spavala. Legla sam oko 11 i nikako nisam mogla zaspati. Razmišljala sam o svemu i svačemu (čak mi je palo na pamet i to kako bih voljela imati vjevericu).
Vrtila sam se po krevetu bar sat vremena i onda sam valjda zakunjala pa sam se oko 1 probudila jer sam morala ići u WC. Ne znam kada sam točno opet zaspala, ali sjećam se da sam sanjala da su vanzemaljci došli po nas (po ljude općenito). Uglavnom, ne sjećam se da sam u tom snu vidjela ijednog vanzemaljca, ali sjećam se da je stvar bila u tome da oni kažnjavaju ljude tako što im rade ono što su oni (ljudi) radili drugima.
Sjećam se da je bio neki hodnik u kojem su ljudi u redovima čekali svatko na svoju kaznu. Na primjer rasisti su čekali pred vratima sobe u kojoj je bio crnac (koji ih je valjda mlatio), mučitelji životinja su čekali pred vratima sobe u kojima su bile životinje koje bi ih grizle i napadale. Ma, mislim san je bio bez veze, sve nešto neodređeno, a ja sam se tamo šetala kao da sam turist. Taj san je više podsjećao na boravak u paklu nego na boravak u zemlji vanzemaljaca. Jutros mi nije trebao psihijatar da bih shvatila da sam sve to sanjala samo zato što sam (dok sam se vrtila po krevetu) razmišljala o tome kako bi bilo lijepo kad na svijetu ne bi bilo ubojstava, silovanja, mučenja, kada bi svi umirali u dubokoj starosti nekom lijepom smrću. Eto o kakvim ja stvarima razmišljam prije spavanja. Sjećam se i da sam u polusnu vidjela da mi u sobi netko sjedi na podu pa sam morala dobro gledati i mahati glavom da bih se razbudila i skužila da nema nikog u sobi.
Inače često sanjam i da mi zubi ispadaju i taj san mi je neugodniji nego kad sanjam neka čudovišta. Ili sanjam da sam na poslu i da radim, i radim, i radim, pa se nakon cijele noći “posla” probudim iscrpljena.
Nikako da se pošteno naspavam. Vikendom, kad bih i mogla duže spavati, probudim se sama od sebe već oko 8 i ne mogu više zaspati :(
Tješi me to što za "samo" 6-7 mjeseci idem na godišnji odmor pa ću se onda konačno pošteno naspavati.
Pozdrav i pusa 
utorak, 16.01.2007.
E sad mi je srce na mjestu...
Dragi mi se vraća kući…živ i zdrav :)
Obavio je sve što je trebao i ako sve bude po planu sutra dopodne će biti doma.
Sinoć je spavao u nekom hotelu u kojem je noćenje (s doručkom) 55 € što je prilično jeftino s obzirom da sam na netu vidjela hotele u kojima je noćenje i po 400-500 €.
Uglavnom, jedva čekam da ga vidim... i zagrlim... i izljubim.
Naravno, sutra ću ga odvesti na neku finu večeru i napraviti mu palačinke.
Jučer sam odlučila da definitivno idem na koncert od LAIBACHA. Nisam ih dugo slušala, ali to je prvi koncert nakon jako dugo vremena na koji mogu otići (koncert je u petak, a ja u subotu ne radim). Koncerti uglavnom budu nekim radnim danom, a meni je nezgodno biti na koncertu do 11, 12 navece pa putovati još 2-3 sata doma i onda ujutro tako neispavana ići na posao. Prestara sam ja za to :)
Sad samo trebam što prije nabaviti karte, jer kakve sam ja sreće nikad ništa ne ispadne kako planiram.
I za kraj se želim ispričati što lupetam tako bez veze i skačem s jedne teme na drugu, ali prilično sam pospana, nisam se baš naspavala ovih dana i sad jedva čekam da idem doma.... Laku noć.
ponedjeljak, 15.01.2007.
:'(
Sinoć mi je dragi otišao u Italiju... sam.
Krenuo je u 8 navečer, a u Milanu bi trebao biti danas oko 11.
Uglavnom, tamo je sam, nikog ne pozna, ne zna ni beknuti talijanski, ne zna ni gdje će prespavati...
Ima neke poslove za obaviti i tek sutra ili prekosutra kreće natrag doma.
A ja danas ko za inat imam toliko toga za napraviti na poslu, a samo na njega mislim cijelo vrijeme.
Tako mi ga je žao. Možda će netko misliti da nisam normalna, ali trebate shvatiti da nisu svi ljudi jednaki. Nisu svi ljudi željni putovanja, avanture, upoznavanja novih mjesta i ljudi.
Znam da bi meni bilo grozno da moram sama negdje putovati u neku stranu zemlju.
Recimo znam dosta dobro njemački (dosta toga razumijem), ali pričati jednostavno ne volim. Znam i engleski, ali se uvijek brinem da ću reći nešto pogrešno (mislim, neće mi nitko glavu otkinuti zbog toga, ali ipak mi je neugodno).
Iskreno rečeno, ne volim baš pričati ni na hrvatskom, pogotovo u nekom nepoznatom društvu, bojim se da ću drugima biti dosadna, da će im moje šale biti glupe...
E da, skoro sam zaboravila!
U subotu navečer sam bila vani (sa dragim i par frendova) i bilo mi je super. Bili smo na par cuga (ja sam popila tri mala piva) malo se prošetali i došli doma oko 1 (toliko dugo nisam ostala vani ni za novu godinu).
Ali još bitnije mi je to što sam se u subotu KONAČNO našla sa prijateljicom sa kojom se nisam vidjela skoro godinu dana (ustvari vidjele smo se samo par puta u prolazu). Bila sam kod nje od 5 popodne do 9 naveče.
U zadnje vrijeme sam nekako zapustila odnose sa frendovima, uglavnom sam na poslu, a svaki slobodni trenutak koristim da budem sa dragim. Ali eto, obećavam da ću ove godine pokušati naći malo više vremena za frendice...
Toliko za sada od mene, idem (pokušati) raditi. Pozdrav i pusa....
subota, 13.01.2007.
Lipe cvatu...
Jutros kad sam išla na posao skoro mi je srce puklo kad sam vidjela da su posjekli jedno stablo lipe u našoj ulici. Ostalo ih je još 4, ali vjerojatno će i njih likvidirati. Jedna moja prijateljica je rekla da mrzi lipe jer je alergična na sve moguće trave, cvijeće i ostalo pa kad lipe počnu cvasti ona umire.
A ja tako obožavam taj slatki opojni miris. Nema mi ništa draže nego šetati ulicom kada lipe procvatu. I svaki put kad prolazim pored lipa u glavi mi se vrti ona pjesma:
Lipe cvatu
Sve je isto k'o i lani, hej
Samo srce moje i srce tvoje
U ljubavi više ne stoje...
Već dugo nisam vidjela ni vrbu ... ali ne bilo kakvu nego žalosnu vrbu.
Volim stabla, volim se penjati po njima. Dok sam išla u srednju školu, sjedila bi u krošnji stabla višnje i učila ... a sada u dvorištu nemamo više niti jedno jedino stablo, ni trešnju, ni orah, ni žalosnu vrbu... više nema ni jablanova u vrtu moje bake. I šume će uskoro zamijeniti trgovački centri i betonska parkirališta :(
četvrtak, 11.01.2007.
Seka
Danas je kod mene na poslu bio jedan dečko koji radi sa mojom sekom u Zagrebu, pa sam u isto vrijeme bila sretna što ga vidim i tužna jer se već dugo vremena nisam čula sa njom ... i jer smo se nekako udaljile u zadnje vrijeme.
I ona radi punom parom, od jutra do mraka je na poslu.
A kad dođem u Zagreb (jednom u sto godina) ona tamo ima svoje društvo i svoj život (rođendani, večere sa frendicama, izlasci, UN dijete i ostalo) i više ništa nije kao što je prije bilo.
Ja sam postala starija i ozbiljnija (a i ona), više ne pijemo do besvjesti, ne rigamo, ne teturamo pijane po ulicama, ne brijemo sa kojekavim propalicama, sanjarima, umjetnicima, rockerima, hipijima, metalcima.
Postale smo prave poslovne žene. Ona je mlađa i ima više volje za izlaske, ali ja sam tako stara i umorna ... a nemam još ni 30.
Da sam pas tražila bi da me uspavaju (ha, ha). Ma šalim se, ali dobro bi mi došla neka doza supervitamina koji bi me povratili u život.
Ima tko kakav prijedlog?
srijeda, 10.01.2007.
Srijeda
Dragi mi se sinoć (oko pola 11) vratio iz Italije pa smo se grlili i ljubili kao da se nismo vidjeli 48 dana, a ne 48 sati.
Donio mi je dvije kutije po 3 kinder buena i već sam ih skoro sve slistila (obožavam kinder bueno… i kinder čokoladu).
Uglavnom, čim sam ga vidjela onakvog preslatkog odmah sam se prestala ljutiti što mi se nije javljao. Zajedno smo preko dvije godine, a svakim danom ga sve više i više volim.
Nekad me izluđuje sa svojim glupostima, ali uglavnom je dobar i drag i trudi se da me stalno nasmijava (jer kaže da sam ljepša kad se smijem).
Možda sam romantična budala i naivna, ali kad sam zaljubljena onda sam stvarno zaljubljena i u vezi dajem 1000 % od sebe. Znam da to nije dobro, jer me tipovi često puta uzimaju zdravo za gotovo, ali ne mogu si pomoći.
Od svojih bivših dečki sam istrpila dosta sranja jer sam im uvijek sve opraštala (a oni su znali da ću im uvijek sve oprostiti pa se nisu morali brinuti hoće li me nečim povrijediti ili ne).
Uglavnom, znam da sam budala, ali kako se kaže: “Bolje voljeti pa izgubiti, nego nikada ne voljeti.”
Eto, opet ja lupetam gluposti u rano jutro, nisam se baš naspavala. Bolje da se uhvatim posla da mi šef ne pizdi poslije. Pozdrav svima …
utorak, 09.01.2007.
UtORaK
Dragi mi je jučer rano ujutro otišao u Italiju pa sad čekam da se vrati.
Zvao me prije sat vremena i nešto je pizdio što sam mu slala poruku (da ga pitam dokle su stigli), pa se ja sad ljutim na njega jer se cijeli dan uopće nije javio, a normalno da sam htjela barem otprilike znati kada će se vratiti doma.
Ponekad je stvarno pravi seronja. A ja (budala) njemu danas, pod pauzom za ručak, pravila štrudlu od jabuka.
Danas imam dosta toga za napraviti na poslu, ali mi se ništa ne da, cijelo popodne čitam blogove i igram igre na kompu (ha, ha) 
Idem sad još malo šljakat pa doma za sat, sat i po. Pusa…
ponedjeljak, 08.01.2007.
poNeDJelJAK
Evo samo kratko da se javim.
Počeo je još jedan radni tjedan. Nisam baš nešto puna radnog elana, ali valjda će biti bolje. I opet sam sinoć loše spavala, ni tablete mi više ne pomažu. Jel ima tko kakav pametan savjet protiv nesanice? Mislim, osim brojanja ovaca?
petak, 05.01.2007.
E, sad sam stvarno bijesna...
Zamislite šta mi se desilo...
Prije tri tjedna (točnije 14.12.) sam preko interneta od PONS-a naručila tečaj talijanskog jezika "Klik po klik".
Nadala sam se da ću ga dobiti do Božića jer je to trebao biti božićni poklon za mog dragog.
Pošto mi ništa nije stiglo 28.12. sam nazvala u PONS da vidim da li mi oni misle to poslati ili ne.
Rekli su mi da je bila gužva, da im vjerojatno nije valjao internet (bla, bla, bla) i da će mi poslati paket odmah drugi dan i da će mi paket stići 03.01. (zbog nove godine i tak to).
Uglavnom, danas je 05.01. i ako me doma ne dočeka obavijest od pošte da mi je stigao paket stvarno ću popizditi. 
I da stvar bude bolja kad sam se dopisivala s dragim izletjelo mi je da će dobiti božićni poklon, ali da još nije stigao, i sad on pizdi što mu neću reći šta sam mu kupila.
Rekao je da se ne vidimo danas ako mu ne kažem šta sam naručila.
E pa neću mu reći makar se i ne vidili danas - jebe mi se.
Tako mi i treba kad ne znam držati jezik za zubima. I tako mi i treba kad želim nekoga razveseliti poklonom. Nekoga tko to očito nije ni zaslužio. I eto - kao što kaže naslov "E, sad sam stvarno bijesna..." ali ipak... pusa svima 
četvrtak, 04.01.2007.
Slike su malo starije, ali nisam mogla odoljeti - obožavam konje!
Sretna nova godina!!
Evo mene natrag na poslu.
Moram priznati da mi je ova godina prilično usrano počela.
Na Silvestrovo me boljela glava i to od rano poslijepodne pa sve do negdje 2-3 sata iza ponoći. Tako da sam doček manje – više provela u krevetu. Još mi je poslije ponoći bilo i zlo pa sam 2 puta povraćala.
I sad ja nekako sve više počinjem mrziti te blagdane i praznike – uvijek mi se neko sranje desi.
Sva sreća da je moj dragi cijelo vrijeme bio sa mnom pa mi je bilo malo lakše jer bi inače poludjela.
A sada me već dva dana boli grlo i stalno kašljem. Po noći se počnem gušiti od kašljanja pa ne mogu ni spavati. Sva sreća da je sutra već petak pa ću se opet moći malo odmoriti preko vikenda (i pokušati ozdraviti).
E da, saznala sam zašto mi se onaj moj frend nije javljao. Zaboravila sam mu čestitati rođendan. I ima pravo što se ljuti na mene, to stvarno nije bilo u redu.
E pa eto, s malim zakašnjenjem - Sretan rođendan!
Danas nam je na poslu ludnica, prošlo je 13 sati a ja još nisam ni doručkovala.
Znači da ću teško moći realizirati onu novogodišnju odluku "da moram dobiti koju kilu". 
Toliko za sada od mene, idem natrag šljakat.
Pusa.
