Marketing
:'(
Sinoć mi je dragi otišao u Italiju... sam.
Krenuo je u 8 navečer, a u Milanu bi trebao biti danas oko 11.
Uglavnom, tamo je sam, nikog ne pozna, ne zna ni beknuti talijanski, ne zna ni gdje će prespavati...
Ima neke poslove za obaviti i tek sutra ili prekosutra kreće natrag doma.
A ja danas ko za inat imam toliko toga za napraviti na poslu, a samo na njega mislim cijelo vrijeme.
Tako mi ga je žao. Možda će netko misliti da nisam normalna, ali trebate shvatiti da nisu svi ljudi jednaki. Nisu svi ljudi željni putovanja, avanture, upoznavanja novih mjesta i ljudi.
Znam da bi meni bilo grozno da moram sama negdje putovati u neku stranu zemlju.
Recimo znam dosta dobro njemački (dosta toga razumijem), ali pričati jednostavno ne volim. Znam i engleski, ali se uvijek brinem da ću reći nešto pogrešno (mislim, neće mi nitko glavu otkinuti zbog toga, ali ipak mi je neugodno).
Iskreno rečeno, ne volim baš pričati ni na hrvatskom, pogotovo u nekom nepoznatom društvu, bojim se da ću drugima biti dosadna, da će im moje šale biti glupe...
E da, skoro sam zaboravila!
U subotu navečer sam bila vani (sa dragim i par frendova) i bilo mi je super. Bili smo na par cuga (ja sam popila tri mala piva) malo se prošetali i došli doma oko 1 (toliko dugo nisam ostala vani ni za novu godinu).
Ali još bitnije mi je to što sam se u subotu KONAČNO našla sa prijateljicom sa kojom se nisam vidjela skoro godinu dana (ustvari vidjele smo se samo par puta u prolazu). Bila sam kod nje od 5 popodne do 9 naveče.
U zadnje vrijeme sam nekako zapustila odnose sa frendovima, uglavnom sam na poslu, a svaki slobodni trenutak koristim da budem sa dragim. Ali eto, obećavam da ću ove godine pokušati naći malo više vremena za frendice...
Toliko za sada od mene, idem (pokušati) raditi. Pozdrav i pusa....
Post je objavljen 15.01.2007. u 10:31 sati.