Tiny Mouse
četvrtak, 19.04.2007.
Ovaj tjedan mi nekako sporo prolazi.
Al' ajd hvala bogu sutra je petak. Još samo da izduram sutrašnji dan pa sam onda na konju.
Subota mi je isto radna, ali nam šef odlazi na neki seminar u ZG pa ću uživati u miru i tišini ;)
Moći ću srediti zaostatke koje imam i napraviti malo reda u uredu.
Jučer je konačno bila plaća. Kao inače uvijek bude prije 15-og.
Kao "uvijek"... Osim kada ne bude.
Osim kada šef zaboravi da nam nije dao plaću. Pa me blijedo gleda kad ga ležerno pitam: "Hoće li možda biti plaća ovaj tjedan". Kao ono nema veze što je 15-i već prošao, pitam reda radi.
I nema veze što sam otišla 1.000,00 kuna u minus prije vikenda jer mi je trebala lova za Zagreb.
Tati sam dala njegovih 500,00 kn što mu dajem svaki mjesec i mami njenih 300,00 kn, kupila 100 eura i sad moram smisliti kako ću izdurati do iduće plaće sa ostatkom ove i još si obnoviti garderobu. Ma sve će biti o.k. ;)
Danas je točno mjesec dana otkako mi je dragi počeo raditi.
Znam da mu se teško ustajati svako jutro u 6, ali ja radim već 5 i po godina i nitko me ne pita jel se meni problem ustajati svako jutro. Primjetila sam da se bolje slažemo u zadnje vrijeme.
Više nemam razloga da mu prigovaram i da mu dosađujem s pitanjima tipa: "kada ćeš naći posao". Čak mi više ne smeta ni kad cijelo popodne igra Warcraft. I on više nije onako nervozan i ne plane zbog svake sitnice. Valjda je toliko umoran da nema snage za ništa :)
Joj, užas tek je pola 10. Oću ići domaa :'(
ponedjeljak, 16.04.2007.
Mrzim ponedjeljke
Počeo je još jedan radni tjedan :'(
Jučer popodne sam se vratila iz Zagreba.
Bio je to prilično naporan vikend.
U Zagreb sam stigla u petak oko 9 navečer. Trebali smo ići u kino, ali pošto nije bilo ulaznica (osim za prvi red) odustali smo od filma i otišli na par cuga.
Legli smo oko 1, a moj pametni braco se probudio već prije 8 pa onda ni ja više nisam mogla zaspati.
Osjećala sam se k'o da me vlak pregazio. Valjda od mamurluka i neispavanosti.
Oko podne (u subotu) smo išli na Sljeme. Dolje smo se vratili pješke pa me sada svaki mišić boli. Navečer smo trebali (opet) ići u kino, ali se meni nikuda nije dalo ići pa smo ostali doma i pogledali Casino Royal. I nije toliko loš film kao što sam mislila.
U nedjelju dopodne smo još malo prošetali po Bundeku i popili jednu cugu u Utrinama pa sam u pol dva krenila vlakom doma.
U Dugom Selu smo stajali oko pola sata jer se navodno neka ženska bacila pod vlak.
Uglavnom, sve u svemu bilo mi je o.k.
Sad još samo da mi prođe ta glupa upala mišića ;)
četvrtak, 12.04.2007.
Kad će taj petak...
Danas dopodne je bila ludnica kod nas na poslu. Kolegica je imala gužvu, a ja joj nisam mogla pomoći jer sam morala napisati hrpetinu nekih ugovora.
Moram priznati da mi je jučer bilo sasvim o.k. na poslu. Šef se nije čak niti jednom izgalamio na mene ;) A ni danas. Tako da sam prilično zadovoljna sa situacijom ova zadnja dva dana.
Hm, da, još uvijek čekamo uskršnjicu (uskrsnicu). Kao dobit ćemo svaka 300,00 kn :P
Ma samo da ja dobijem plaću sutra pa da imam para za Zagreb. Ne želim mijenjati eure - to moram čuvati za novi komp i za neki malo nabrijaniji digitalac. Nekako si razmišljam da bi si možda ipak mogla uzeti laptop (mada sam bila strogo protiv toga).
Opet me muče problemi sa spavanjem. Već tri noći nisam spavala kak spada. A zadnja dva dana sam rintala u bašći i svako veće bi legala mrtva umorna u krevet. Al svejedno ne mogu zaspat. Satima se vrtim u krevetu. Onda drugi dan budem ljuta sama na sebe zato što nisam gledala TV. Kao ono neću gledati X mena jer moram ići rano spavati. A zapravo nit sam spavala nit sam pogledala film do kraja. Mada sam ga već nekoliko puta gledala. Sve tri dijela (ili koliko ih već ima).
Popila sam čak i tabletu za spavanje. Ali ništa ne pomaže.
Ali sutra je petak. Još samo sutra pa sam slobodna čitava dva dana. Juuupii
utorak, 10.04.2007.
Mrzim kada mi post nestane !
Sada bih najradije vrištala, ali kako da objasnim kolegicama s posla:
a) da za vrijeme radnog vremena pišem blog (kao prvo bih im morala objasniti što je to blog)
b) da mi je zadnji post nestao u trenutku kad sam kliknula na "objavi"
Zato ću se suzdržati od vrištanja i samo nastaviti psovati u sebi.
A jedva sam se uspjela natjerati da smislim i napišem 5-6 razumljivih rečenica i sada mi je to sve propalo.
Evo skraćena verzija onoga što sam napisala prije:
1. Sretan Uskrs svima (sa malim zakašnjenjem, jer doma ne radim na netu pošto mi je veza katastrofalno spora (ono nešta 48K ili tako nešta, valjda sam dobro napisala))
2. svima onim malo pobožnijim i malo čednijim osobama koje čitaju moj blog ispričavam se zbog onih nekih psovki u prošlom postu (htjela sam taj dio obrisati, ali neka stoji, nek se zna kako sam se taj dan osjećala).
3. volim kada je ponedjeljak neradni dan - novi radni tjedan je tek počeo, a sutra je već srijeda ;)
I to bi ukratko bilo to. Ništa posebno kao i uvijek.
Danas je o.k. na poslu. Šef sere pod redovno, ali u granicama normale. Nadam se da ću danas na vrijeme završiti s poslom pa da mogu sa starcim ići šljakati u bašću (vrt op.a.) To me opušta. Čupam korov i pustim mozak na pašu. Plus toga što cijeli dan sjedim u uredu pa mi onda dobro dođe da se malo razgibam.
subota, 07.04.2007.
nesretno-sretna
Nesretna sam:
- što se moram rano ustajati i što se nikako ne mogu pošteno naspavati
- jer je danas subota (i to dan prije Uskrsa), a ja moram raditi
- jer ću (kakve sam sreće) možda opet morati ostati duže raditi
- jer mi je šef kreten kakvog nema na kugli zemaljskoj
- jer me vjerojatno nikada ne bi primili da radim u Hootersu
- jer me vjerojatno nikada ne bi primili da radim kao stjuardesa
- jer nikada neću biti na naslovnici nekog časopisa
- jer nemam želuca da budem veterinar
- jer nikada neću imati vilu u Dubrovniku
- jer nikada neću imati Bugatti Veyron ili neki slični autić
- jer je moj dragi nesretan što ima malu plaću i što se mora rano ustajati
- jer mog tatu jako bole leđa svaki dan, a radi ko konj samo da bi nama svima bilo bolje
- jer nemam bujnu kosu
- jer nemam tamnu put
- jer nemam noge do neba
- jer općenito nisam ženska za kojom bi se tipovi okretali i slinili
Sretna sam:
- jer nemam klempave uši
- jer nisam razrooka (ne gledam "u križ")
- jer nemam problema s viškom kila
- jer imam sve udove na broju
- jer imam sve organe na broju
- jer imam dobar posao i dobru plaću (osim šefa kretena)
- jer imam dvije kuće i dvorište
- jer imam psa, mačku i ribice
- jer imam jednu super turbo frendicu
- jer imam nekoliko jako dobrih frendova
- jer imam super roditelje
- jer imam preslatkog i dobrog dečka
- i jer imam još puuno, puno toga
A sada marš na šljakanje, kozo lijena! :D
Update:
Evo sada mi je Uskrs i službeno sjeban. Šef je došao nadrkan na posao i cijelo vrijeme jede govna i pizdi. Super, sve bolje od boljeg. Šta će mi se još desiti?
Mora da mu ona njegova kurvica nije dala pičke pa je zato nadrkan.
I sve vam je jasno koliko je sati kad ja psujem ko kočijaš (a to ne volim!)
A plaću naravno nismo dobili i sad nemam ni kune da kupim poklone dragom i starcima.
četvrtak, 05.04.2007.
Nitko me ne voooliii !
Zasto mi se nitko ne javi? :'(
Sinoć smo ja i dragi naručili tri capricozze i dvije porcije pommesa iz pizzerije i kad smo došli tamo po klopu nisu nam htjeli uzeti lovu! Dobili smo sve to besplatno. A još uvijek ne znam zašto. Ja i dragi smo blenuli u onu tetu iz pizzerije kad nam je rekla da ne moramo platiti. Ja sam bila u autu pa nisam odmah dobro čula o čemu se radilo, ali mislim da je gazda pizzerije rekao da to ide na njegov račun. I dalje nemam pojma zašto.
srijeda, 04.04.2007.
Nisam već dugo pisala... nemam volje, nemam inspiracije. Ionako se u mom životu ništa zanimljivo ne dešava. Probudim se ujutro, odem na posao, dođem doma, jedem, nađem se sa dragim, večeram i odem spavati. Eventualno pogledam neku seriju na TV-u, obavezno pogledan sve vrste CSI-a, nekad pogledam Doktor House i Uvod u anatomiju. I to je to.
Glava mi je puna gluposti s posla, kad legnem navečer u krevet razmišljam o tome što sam zaboravila napraviti i što trebam napraviti drugi dan. Nekad se i ustanem iz kreveta pa si zapišem nešto da slučajno ne bi zaboravila. Jer pored ovoliko posla normalno da nekad nešta uspijem zaboraviti. Pa onda šef urla i sere... sere do beskonačnosti. Ne daj bože da netko od nas nešta pogriješi, to nam onda nabija na nos danima (nekad i mjesecima). Svi drugi smiju griješiti samo mi ne. Mi moramo biti nepogrješivi.
Što je najgore na posao mislim i kad sam s dragim, hmm, u krevetu. Pa onda nekad gnjavim dragog da mi pusti pornić. Da se bolje mogu koncentrirati. Mislim, znam da sam jadna, ali ne mogu si pomoći. Od posla nemam mira ni nakon kraja radnog vremena, ni vikendom, jer me na mobitel zovu i kolegice s posla i šef. Zovu me i kada odem na godišnji. Ali onda me nije briga, jer sam daleko od svega i nitko mi nista ne može :P
U ponedjeljak je neradni dan pa se već sada veselim produženom vikendu.
A idući vikend (vikend nakon Uskrsa) ću otići kod brace u Zagreb. Već je sve isplanirao - ići ćemo na Sljeme i u neku dvoranu igrati badminton. Još moram i dragom kupiti neki poklončić (pošto ovaj puta ne ide sa mnom). Rekao mi je da mu kupim neku fora maicu sa nekim natpisom. Valjda ću naći nešta takvo.
I još trebam otići i u Sport & Fitness Shop "HELIKS" po soja lecitin.
I sve to trebam ugurati u vrijeme od petka navečer do recimo nedjelje dopodne.
Uglavnom, jedva čekam taj vikend da malo pustim mozak na pašu. Malo me muči financijska situacija, ali iskreno se nadam da ćemo dobiti plaću do tada.
Još pola sata pa idem doma na pauzu, a popodne opet imam posla preko glave. Mrzim ove tjedne kada radim dvokratno. :p
