Tiny Mouse
četvrtak, 28.06.2007.
Blogger
Jučer sam nabasala na "reklamu" koja glasi: "Novo! Napravite svoj osobni blog u samo nekoliko minuta pomoću Bloggera."
Pomislila sam kako bi bilo zgodno napraviti novi blog i da bi mi dobro došao "novi početak".
Hmm, malo sam se zaj...
Kao prvo trebao mi je google račun. Pošto ga nisam imala otprije morala sam otvoriti novi. I tu su počele prve zajebancije...
Izaberem željeno ime za prijavu - on mi kaže "to i to" korisničko ime nije raspoloživo, ali slijedeća korisnička imena jesu (i ponudi mi četiri slična).
Izaberem drugo ime - opet izbaci da nije raspoloživo i opet mi ponudi četiri druga. Mislim, ono, ne želim te vaše kombinacije - želim svoje ime.
Nakon 68 pokušaja (već pomalo iznervirana) upišem korisničko ime "jebitese", a on mi izbaci da "jebitese" nije raspoloživo, ali da su raspoloživa slijedeća korisnička imena "jebitese45, jebitese0, jebitese34, jebitese7913".
Ono užas!
Jedva sam nekako uspila iskemijat neko korisničko ime koje mi se svidjelo (i koje je bilo "raspoloživo").
Napisala sam čak i neki postić. Ali nisam baš skužila gdje mogu pogledati tuđe blogove i dali uopće ima blogova iz Hrvatske (jer sam našla samo neke na engleskom). Tako da su sve te zajebancije bile uzalud. Na kraju sam obrisala taj moj novi blog. Možda ipak nisam spremna za "novi početak"... :)
srijeda, 20.06.2007.
Jedan maaalo duuuži post
Malo sam bila lijena za pisanje ovih dana. A i iskreno rečeno nisam baš imala vremena za pisanje. Na poslu je ludnica, a u skladu sa ovim odvratnim vremenom i klijenti su nam – odvratni.
Koliko puta i ja popizdim čekajući da dođem na red u pošti/banci/kod doktora ali nikada, baš NIKADA ne otpuhujem, ne uzdišem, ne kuckam prstima po pultu, jer znam koliko meni takve fore idu na k…
Ja na poslu uvijek dajem 110% od sebe i uvijek se trudim da što prije završim svoj posao. Ali kad mi neki klijent dođe zadnji na red i već otpuhuje i uzdiše zato što čeka (bez obzira što su drugi došli prije njega) onda baš namjerno ne žurim i mislim si ko te j… samo čekaj seronjo.
Danas se neka glupača pjenila što kao mora čekat pola sata da joj moj šef potpiše papire, mislim ono kao da se samo njegov potpis čeka. A još sam joj morala i nešta kopirati jer nije imala primjerak za nas. Uglavnom, baš sam popiz...
U subotu je isto bila neka koza. Pitam ju za jedan dokument da li ga treba ovjeriti, kaže da ne treba jer je kao nešta drugo već ovjerila, kažem joj da ode u banku provjeriti, kaže da neće, da to ne treba ovjeriti. Ja rekoh o.k. ak' ona tako kaže nek' bude tako.
Na kraju mi dođe žena iz banke i pita zašto to nisam ovjerila. U ponedjeljak je ta koza ponovno došla kod nas jer je morala ovjeriti taj dokument (a nažalost došla je kad ja nisam radila) i ljutito pitala moju kolegicu zašto se to nije ovjerilo u subotu kad je bila nego se sad morala vraćati. Meni je skoro pjena počela ići na usta od muke kad mi je to kolegica pričala. Mislim ono, kako može tako srati?
Još samo sutra radim pa imam čitava 4 dana slobodna. Ne znam da li ću ići ikuda (u Zagreb možda?). Doma imamo isto posla preko glave, sređujemo dvorište pa mene čeka farbanje ograde i ljuljačke.
U subotu sam bila u svatovima (u četvrtim ove godine) i bilo mi je sasvim o.k. Išli smo u svatove kod kolega s posla od mog dragog. Ja i dragi smo čak i plesali. A kolege s posla (svi smo sjedili za jednim stolom) su mu isto o.k.
Ovaj puta nismo pobjegli doma odmah nakon darivanja nego smo ostali do iza 2 (mada sam ja bila mrtva umorna i oči su me kao i uvijek pekle za poludit).
U nedjelju ujutro sam morala ići raditi (pošto sam ovaj vikend ja bila dežurna). Nisam se baš oduševila kad me šef probudio u 8:45.
Mislim da sam ovaj puta oborila svoj rekord u spremanju za posao. Inače se ujutro spremam skoro sat vremena za posao, a ovaj puta sam se za manje od pola sata obukla (u haljinu koju sam imala u svatovima), oprala zube, umila se (tata došao po mene jer sam spavala kod dragog), došla doma, presvukla se u malo normalniju odjeću da ne idem u ured u haljinici i mrežastim čarapama ;) i onda me tata opet odbacio do ureda.
Al' eto, dobra stvar je to što sam od tih ljudi (zbog kojih sam dolazila u ured) dobila 20 kuna za cugu ;)
Imam još dosta toga za pisati, ali to ću morati neki drugi puta, idem se bacit na šljakanje dok se opet nije zagužvalo.
srijeda, 13.06.2007.
Zna li možda netko da li je noćas bio pun mjesec?
Nisam oka sklopila. U 1:15 iza ponoći sam zadnji put pogledala na sat i tada sam bila budna k'o da je 1 popodne, a ne jedan iza ponoći.
Zadavit ću mog tupavog psa. Laje ko nenormalan. A ima običaj zatrčati se i skočiti na ogradu tako da se čitava ograda zatrese. To je veoma bučno. Noćas sam skroz-naskroz pošizila od tog silnog lajanja i skakanja po ogradi (ne mog nego psećeg). Pa sam na kraju iskočila kroz prozor, uzela nekoliko grudica zemlje, bacila ga u pravcu mačaka koje su sjedile na ulici ispred mog psa, a nakon toga poganjala kera da ode u kućicu. Naravno moj pas nije tako glup kao što izgleda pa uvijek samo odglumi da ide u kućicu i čim pomisli da sam ja otišla krene natrag prema ogradi. A nisam ni ja baš tako glupa pa već znam te njegove fore :)
Nadam se da me nitko nije vidio. Sigurno sam izgledala k'o luđakinja onako u pidžami, bosonoga i sa luđačkim pogledom u očima. Mrzim kad mi netko remeti moj miran san. I mrzim kada ne mogu zaspati.
Uglavnom, psa više nisam čula poslije. Ali svejedno nisam mogla cijelu noć zaspati. I sad jedva čekam da dođem doma da odspavam bar sat vremena.
utorak, 05.06.2007.
KRZR
Danas si idem kupiti Motorolu KRZR. Baš mi je lijepa.
Mada se mom dragom ne sviđa. A ja sam se zaljubila u nju na prvi pogled.
Košta 991 kunu za mene pošto produžavam pretplatu. Inače je 1991 kn.
Ne mogu dočekati da završim s poslom pa da odem po nju.
