Tiny Mouse
utorak, 10.04.2007.
Mrzim kada mi post nestane !
Sada bih najradije vrištala, ali kako da objasnim kolegicama s posla:
a) da za vrijeme radnog vremena pišem blog (kao prvo bih im morala objasniti što je to blog)
b) da mi je zadnji post nestao u trenutku kad sam kliknula na "objavi"
Zato ću se suzdržati od vrištanja i samo nastaviti psovati u sebi.
A jedva sam se uspjela natjerati da smislim i napišem 5-6 razumljivih rečenica i sada mi je to sve propalo.
Evo skraćena verzija onoga što sam napisala prije:
1. Sretan Uskrs svima (sa malim zakašnjenjem, jer doma ne radim na netu pošto mi je veza katastrofalno spora (ono nešta 48K ili tako nešta, valjda sam dobro napisala))
2. svima onim malo pobožnijim i malo čednijim osobama koje čitaju moj blog ispričavam se zbog onih nekih psovki u prošlom postu (htjela sam taj dio obrisati, ali neka stoji, nek se zna kako sam se taj dan osjećala).
3. volim kada je ponedjeljak neradni dan - novi radni tjedan je tek počeo, a sutra je već srijeda ;)
I to bi ukratko bilo to. Ništa posebno kao i uvijek.
Danas je o.k. na poslu. Šef sere pod redovno, ali u granicama normale. Nadam se da ću danas na vrijeme završiti s poslom pa da mogu sa starcim ići šljakati u bašću (vrt op.a.) To me opušta. Čupam korov i pustim mozak na pašu. Plus toga što cijeli dan sjedim u uredu pa mi onda dobro dođe da se malo razgibam.
