Tiny Mouse
utorak, 23.01.2007.
Ah, što volim kad šef ujutro dođe nadrkan na posao pa odma s ulaza počne jesti govna. Odma mi cijeli dan uljepša. Uvijek je nezadovoljan i uvijek nešto sere. Nikad mu ništa ne valja. Sere kako smo nesposobni i spori (mislim, to kaže netko tko cijeli dan samo ispija kave i priča na mobitel), kaže da ima bar deset ljudi koji bi htjeli raditi kod njega (e pa slobodno nek' dođu da vide kako je ovdje krasno raditi), kako nitko nema takvog šefa kao što je on (da, nitko nema takvu budalu za šefa). Sto puta mi je već došlo da pokupim svoje stvari, kažem mu: "jebi se konju glupi" i odem doma. Ali ipak se suzdržim i samo provrtim u svojoj glavi milijardu psovki. A inače ne volim psovke, ne volim psovati, a još manje volim slušati psovke. I nema mi ništa ružnije nego čuti žensku kako psuje ko kočijaš. Ali i meni se koji puta omakne. Kad me isprovocira neka budala, neka budala poput moga šefa.
Al' neka, sve će on to platiti jednog dana. Hi, hi, hi…
