Jutros kad sam išla na posao skoro mi je srce puklo kad sam vidjela da su posjekli jedno stablo lipe u našoj ulici. Ostalo ih je još 4, ali vjerojatno će i njih likvidirati. Jedna moja prijateljica je rekla da mrzi lipe jer je alergična na sve moguće trave, cvijeće i ostalo pa kad lipe počnu cvasti ona umire.
A ja tako obožavam taj slatki opojni miris. Nema mi ništa draže nego šetati ulicom kada lipe procvatu. I svaki put kad prolazim pored lipa u glavi mi se vrti ona pjesma:
Lipe cvatu
Sve je isto k'o i lani, hej
Samo srce moje i srce tvoje
U ljubavi više ne stoje...
Već dugo nisam vidjela ni vrbu ... ali ne bilo kakvu nego žalosnu vrbu.
Volim stabla, volim se penjati po njima. Dok sam išla u srednju školu, sjedila bi u krošnji stabla višnje i učila ... a sada u dvorištu nemamo više niti jedno jedino stablo, ni trešnju, ni orah, ni žalosnu vrbu... više nema ni jablanova u vrtu moje bake. I šume će uskoro zamijeniti trgovački centri i betonska parkirališta :(
Post je objavljen 13.01.2007. u 09:11 sati.