Rastajem se

Od snježnog pokrivača što smara plodno tlo,
od lude kiše koja priječi Suncu pute;
Od podivljalog mora što nosi nježni pijesak,
od pijanog vjetra koji briše životne rute.

Od tihog šapata što na usnama krije laži,
od večernjeg svoda koji daje prikaz savršen;
Od prevrtljivog godišnjeg nekog doba,
od obećanog koji stoji na mjestu, nedovršen.

Od licemjerja. Od neukrotivosti.
Od obmana i od sputanosti.

Od putovanja bez cilja. Od društva bezličnih ljudi.
Od umora i od mržnje koju nečovjek u čovjeku budi.

Od svega što mi uznemiruje san.
Od svih koji mi pokvare dan.

Iznad običnog i ustaljenog se uzvisujem.
I rastajem, nalivperom životne energije potpisujem!